DRUGI POGLED – Birači i Plenković se ne vole

Desnica je nezadovoljna Plenkovićem i zato će HDZ biti sve slabiji

HDZ nije dopustio održavanje referenduma na kojem bi se građani izjašnjavali o određenim promjenama u izbornom zakonodavstvu. Tvrdili su da Građanska inicijativa Narod odlučuje nije skupila dovoljno potpisa. Sada će im se oni zato pokušati osvetiti. Pokrenuli su kampanju s ciljem da na izborima za Europski parlament »birači kazne kradljivce referenduma«. U te kradljivce u priopćenju svrstavaju i, doduše, oporbene stranke SDP, HBS i GLAS, ali samo kao suradnike »Plenkovićevog HDZ-a«.

Nije ovo prvi put da su se HDZ i ekipa Željke Markić razišli u vezi s referendumom. HDZ koji je vodio Tomislav Karamarko bio je protiv njihove referendumske inicijative kojom su 2014. također tražili izmjene izbornih pravila, primjerice ukidanje mogućnosti predizbornih koalicija. Broj potpisa koje su tada prikupili bio je ispod zakonskog minimuma, a uz angažman HDZ-a bi ga debelo prebacili, baš kao kad su se udruženi izborili za referendum o ustavnoj definiciji braka. Ipak, Željka Markić nije tu izdaju zamjerila HDZ-u toliko da bi organizirala kampanju protiv te stranke, nije godinu dana kasnije pozivala Hrvate da kazne Karamarka, jer da se slizao sa SDP-om.

Karamarko je bio na čelu Domoljubne koalicije, retorika mu je bila strogo desničarska, antikomunistička, i kao takav je vjerojatno bio poželjan izbor za većinu potpisnika propale referendumske peticije. Uostalom, Karamarkova je politička grupacija na europskim izborima 2014. dobila impresivnih 41,42 posto glasova. Istina, na tim je izborima vrlo solidno (6,88 posto) prošla i jedna desna opcija mimo HDZ-a, formirali su je HDSSB, HSP, Hrast i ugasla stranka Milana Kujundžića. No, svejedno se može reći da se HDZ u to vrijeme vrijednosno poklapao sa stavovima desnih birača.

S Andrejom Plenkovićem sasvim je druga stvar. HDZ nije prestao biti daleko najjača stranka desnog biračkog spektra. Pretežni dio hrvatskih desničara još uvijek je uz HDZ, što je i osnova uspješnosti stranke. Kad bi se kojim slučajem glavnina desnih birača odmaknula od HDZ-a, ta stranka ne bi više bila u stanju ni prijeći izborni prag. Ali, HDZ se danas nalazi pod pritiskom zdesna kao možda još samo u kampanji za izbore za Sabor 1992. Tog su ljeta pravaši predvođeni Dobroslavom Paragom bili u silnom naletu, parolama »UNPROFOR go home« i »Jedina lista bez komunista« privlačili su na svoje skupove gomile ljudi, više nego Franjo Tuđman. Ipak, HDZ ih je nekako uspio svesti na manje od sedam posto glasova. Bilo je to razdoblje ni rata ni mira, u kojem su državne institucije u potpunosti bile podložne Tuđmanovoj volji. HSP nakon toga nije predstavljao realnu prijetnju ni Tuđmanu ni liderima HDZ-a koji su došli poslije njega. Ali, Plenković je sada na ozbiljnom udaru desnice izvan HDZ-a. Ne samo Narod odlučuje, prema anketama za izbore za Europski parlament čak su tri desničarske liste u igri za zastupnički mandat, Neovisni za Hrvatsku, Hrvatski suverenisti i Marijana Petir.

Istovremeno, aktualni rejting HDZ-a kreće se između 25 i 30 posto, čime bitno zaostaju za Karamarkovim izbornim rezultatima. Plenković je predsjednik Vlade i na raspolaganju mu je HTV, Karamarko je bio oporbenjak kojeg su mainstream mediji prezirali, ali je potonji ipak imao dosta snažnije uporište u biračkom tijelu. Isključivi je razlog nezadovoljstvo desnice Plenkovićem. Nije to još poprimilo razmjere alarmantne za predsjednika HDZ-a. Većina desničara i nacionalista u Hrvatskoj, ponavljamo, iz čiste navika i dalje glasuje za HDZ. Makar je Plenković sigurno manji nacionalist i od, recimo, Zorana Milanovića. Desnica izvan HDZ-a je, pak, temeljito podijeljena. Osim tri spomenute liste, na desne glasove računaju i Most i Živi zid. Sve je to jako pozitivno za Plenkovića. Neosporan je, međutim, trend emancipacije dijela desnice od HDZ-a i on će se nastaviti sve dok Plenković upravlja strankom. Mate Granić ovih dana, promovirajući svoju memoarsku knjigu, tvrdi da mu je Tuđman govorio da desničari ništa ne razumiju. Tuđmanu su oni, znači, bili potrebni samo kao rezervoar glasova, zapravo je o njima imao poražavajuće mišljenje. U dlaku je jednak Plenkovićev pristup.

Ali, neusporediv je on s Tuđmanom. Desnica je priznala Tuđmana kao vođu u okolnostima stvaranja države, procjenjujući da je nekadašnji komunistički general najpogodniji čovjek za taj posao. Što im Plenković može ponuditi? Sinekura i materijalnih privilegija nema za sve. Stoga je realno očekivati da će HDZ s Plenkovićem biti sve slabija stranka. A onda možda žaliti za vremenom kad je HDZ, na prijevaru, suvereno nadzirao desnicu, koja, eto, ništa ne razumije.

Dražen Ciglenečki, http://novilist.hr/Komentari/Kolumne/Komentar-Drazena-Cigleneckog/DRAZEN-CIGLENECKI-Desnica-je-nezadovoljna-Plenkovicem-i-zato-ce-HDZ-biti-sve-slabiji