Satirač Viktor I. u vezi s Pavelićem

Može li itko, osim mrziteljskih kretena, ovdje naslutiti i zrnce satire?

Viktor Ivančić? Čitam samo kad u „to“ ugazim pa onda moram čistiti (kemijski, dakako) cipele i dezinficirati mozak od te „satire“. S tom troprstom propagandom, ustvari protumoždanim bombama i minama, dotični napada zajednicu ovdašnjih državljana, skupno i pojedinačno, polažući mine u SNV-ovim Novostima, bacajući bombe uokolo po „regionu“ i po tribinama. Ovoga puta sam ugazio u srbijanskom Informeru. Tko mi je kriv, reći će čitatelj, kad čitam takvo što. Ne mogu si pomoći jer taj medij je već godinama vrh dna (tzv. dno dna) srbijanske medijske scene u društvu s TV Pinkom. Oni su glavni medijski podupiratelji i promicatelji Vučićeve vlasti koje razdoblje se može označiti i kao šešeljizam (posuđujem definiciju od Milojka Pantića, svojedobno – do 1992., poslao ga Milošević „na čekanje“ – vrsnog športskog novinara TV Beograda).

Ima takvih medija u Srbiji, dakako, još, ustvari ih je velika većina, ali ova dva su etalonski uzorci. Najvećim dijelom su usmjereni na šešeljističku (Vučić je učenik što je valjda poznato) indoktrinaciju „običnih“ Srbijanaca – do „balčaka“ i obračun s tamošnjom slabašnom šetajućom, doslovno, oporbom. U tu svrhu čest im je izlet, skoro svakodnevni, u Hrvatsku, gdje, je l' te, se nalazi Jasenovac (broj njegovih žrtava sve je bliži brojci od šesnaest milijuna, vjerojatno i više samo još nije stig'o popis iz „nebeske Srbije“) i pribivaju famozne „ustaše“. Ostale priče iz Hrvatske, izmišljotine (bljuvotine) i laži samo su nijanse, improvizacije na istu temu.

Viktor I.: Od Pupovčevih Novosti do Informera i nazad

Nu, kad se zna, a može se znati jedino ako se ponekad pročita, pogleda, što rade svom narodu, čitateljstvu-gledateljstvu, političkim neistomišljenicima, onda smo mi ovdje još dobro prošli. Informer, TV Pink i slični, zaslužuju više, „spektralnu“ analizu, ali ovoga puta dostatne su prethodne napomene. I tako u takvim novinama nabasam na Viktora Ivančića. Preciznije, na pismo koje mu je uputio nitko drugi do li – Ante Pavelić, njemu kao „partizanskom kapetanu prve klase“ (Informer, 28. 4. 2019., Ekskluzivno! Pismo Ante Pavelića partizanu Viktoru Ivančiću). To vam je ta „satira“, ivančićima, „komesarima prve klase“ dopuštena, poželjna, masno plaćena…, a ostalima zabranjena. Zamislite da je meni „pis'o“ Goeblels, možda Staljin, moguće Hitler, pa to pismo(a) objavi HF! Ma za nas primatelja i objavitelja pisama Božinović (Plenković) odmah bi otvorili neki logor. A ovome „satiraču“ – ništa, vjerojatno će biti i nagrađen. Glavni problem glede ovoga pisma koje je A. Pavelić uputio Viktoru Ivančiću, valjda komesaru, a ne partizanskom „kapetanu prve klase“, a prenio eto i Informer, nalazi se u Informeru. Stucani mozgovi njegovih čitatelja, njegovom i prethodnom istom propagandom nisu u stanju razlikovati bolesnu, kretensku „satiru“ ovoga tipa od realnosti. Oni ne će moći razumjeti ni tko je tu živ, a tko je već umro, kamo li što drugo, pa bi moglo doći do tragične zabune: A. P. živ, a „kapetan prve klase“ mrtav. Ovo tim prije što ih informeri i tv pinkovi, kao i njihovi prethodnici uče kako u Hrvatskoj žive ustaše, pri čemu su i oni Srbi, naročito oni „najžešći“, pa ni dr. A.P. glede toga nije nikakav izuzetak.

Mogućnost te (fatalne?) zabune stoji i u pismu: „Treba da znaš, dragi Viktore da mi Hrvati ustaše umiremo dva, a živimo tri puta“, piše Pavelić komesaru Ivančiću koji to možda i nije bio dok je bio „kapetan prve klase“, ali danas i već desetljećima jest – komesar prve klase. I to kakav, psuje vam/nam mater i ćaću, tuca u mozak, riše svastiku po travnjacima, odjeći i tijelima slučajnih pojedinaca, doduše virtualno, u prednacrtu likvidacije. Gdje? U tenkovskom opkopu, rudarskom oknu, dvorištu zagrebačke gimnazije…? Evo što još V. Ivančić kroz (živoga?, gubim se) Pavelića progovara: „…Prije svega da ti se zahvalim što si kao pravi Hrvat bio na čelu partizanske jedinice koja je upala u Jasenovac i što si pomeo sve dokumente do kojih je trebalo da dođu četničke horde partizana i još mi je draže što si od one četnikuše Dijane Budisavljević, kojoj sam lično dozvolio da u Jasenovcu obnaša humanitarni rad, pokupio papire…“ „Viktore, ti si sušta suprotnost od nekih. Evo ga taj Miroslav Krleža, pas mu majku jeb'o, Maček mu nudio da se seli u Austriju, a ovaj nazovi pisac, lakirana bundeva sa šeširom, naučio da zove Starčevića "Stari" i kad je vidio Broza pitao ga da li može njega zvati „Stari". Ovaj mu odobrio i pizdun se preselio u komunistički tabor!“ (sve Informer, 29. 4. 2019.) (Nema više citata jer brinemo o vašem zdravlju.)

Može li itko, osim mrziteljskih kretena, ovdje naslutiti i zrnce satire? U prvom navodu ostavljam po strani ono o „pometanju dokumenata“ u Jasenovcu i ukazujem na besprimjernu sprdnju s hrvatskom humanitarkom austrijske nacionalnosti Dianom Obexer (Innsbruck, 15. I. 1891. – Innsbruck, 20. VIII. 1978.), udatom Budisavljević, dokazanom u vučjim vremenima. Nekako sam mislio kako je Viktor pro-krležijanac, kad tamo nabasam na citirano. Bez komentara sam i baš bi me bilo briga za komesara Ivančića da on ne siše novce iz hrvatskoga proračuna kojega svi punimo, sigurno preko Pupovčevih Novosti, a vjerojatno i na druge načine. Ako nikako drugačije onda još preko koje udruge, za struju u dvoranama gdje „tribiniše“… Ipak kao i u svakom zlu tako i u ovome ima nešto dobroga – stavio je V. Ivančić znak jednakosti između SNV Novosti i Informera. Što se pak tiče V.I. „satire“, mi bismo znali pisati i bolju i ljepšu, a bogme i stariju, samo kad bi nas financirali iz „budžeta“, pa stoga „Budžet“ ovo može shvatiti kao ponudu.

Mato Dretvić Filakov