U Hininoj vijesti ne spominje se srpski agresor

Oni koji kreiraju medijsku stvarnost sretni su što Plenkovića nema tamo gdje se slavi pobjeda nad Srbijom, Srbima i četnicima

 

 

• Prošle su 24 godine od operacije Bljesak kada su Hrvatska vojska i Hrvatska policija oslobodili područje zapadne Slavonije koju su 1991. okupirale srbočetničke postrojbe potpomognute s tzv. JNA. U vijesti Hine nema takve vijesti. Iz Hinine vijesti ne znate tko je koga i zašto. Još je gore na Hrvatskom radiju i Hrvatskoj televiziji koji su i ovu ublaženu Hininu vijest dodatno okljaštrili. Naime, naslov Hinine vijesti glasi: »Hrvatska obilježava 24. obljetnicu operacije "Bljesak"«. (https://www.hina.hr/vijest/10061656) Bezličan je, neodređen i sramotan. Podnaslov je isto takav, ezopovski:»Hrvatska obilježava 24. obljetnicu Vojno-redarstvene operacije (VRO) "Bljesak“, u kojoj je 1995. oslobođena zapadna Slavonija, a na središnjoj svečanosti u srijedu u Okučanima bit će predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković«. Ostatak teksta Hinine vijesti je sramotan i kukavan. Sročen tako da nitko ne zna što se to obilježava u Okučanima, zašto se ljudi tamo okupljaju i koja je svrha okupljanja vojske, policije, političara i svećenika na misi u okučanskoj crkvi Sv. Vida. U Hininoj vijesti govori se samo tako da se ne zamjerimo agresorima Srbima. Spominju se fraze poput ove da su „hrvatske snage“ „oslobodile 500 četvornih kilometara dotad okupiranog zapadnoslavonskog teritorija“, „u vrijeme najjačih napada na Republiku Hrvatsku 1991. godine“, „središnja svečanost“(!)… Komemoracija nije „središnja svečanost“, komemoracija je (lat. commemoratio: sjećanje), prigodni skup na određeni nadnevak sazvan u povodu smrti, odnosno obljetnice rođenja ili smrti neke osobe (umjetnika, političara, znanstvenika itd.), u spomen nekoga važnoga kulturnog ili političkog događaja i sl. Komemoracija u Okučanima je skup u povodu političkog događaja u kojem su poginula 42 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su ranjena. To nije nikakva svečanost, nego je to tužan skup odavanja počasti poginulima i ranjenima.

Supružnici Šajnović i njihov sedmogodišnji sin Renato bili su žrtve pokolja u naselju Bodegraj, općina Okučani, 30. rujna 1991., za vrijeme okupacije pobunjenih Srba u tom području.

 

I sada dolazimo do Josipovićeve jugo podjele krivnje i Plenkovićeve Istanbulske konvencije i Marrakeškoga kompakta kojima je zajednički cilj i smisao laganje i izjednačavanje krivnje između srpskoga agresora i hrvatske žrtve. U toj takvoj jadnoj Hininoj vijesti postoje i dvije rečenice u kojima se spominje riječ „agresor“, pa čak i „velikosrpski agresor“ i „srpske paravojne postrojbe“ (ublažavanje srpske agresije), ali te Hinine vijesti nema u od aktualne vlasti strogo nadziranim medijima. Na Hrvatskom radiju i na Hrvatskoj televiziji nisu pročitane ove dvije rečenice kako su ih u Hini napisali:

1. »Nakon gotovo četiri godine okupacije oslobođeni su Okučani, središte neprijateljske pobune i terorističkih napada velikosrpskih agresora na zapadnoslavonskom području«.

2. »Tijekom akcije pripadnici srpskih paravojnih postrojba su srušili zrakoplov Rudolfa Perešina, pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, koji je u vrijeme najjačih napada na Republiku Hrvatsku 1991. godine zrakoplovom MIG-21 prebjegao u Austriju«.

Ove su dvije rečenice cenzurirane i iz njih su izostavljene potamnjene riječi.

 

I još jedna novina. U Okučane prvi puta od komemoriranja oslobođene zapadne Slavonije nisu zajedno došli na odavanje počasti poginulim i ranjenim hrvatskim vojnicima i policajcima sva tri nositelja hrvatske vlasti. Došla je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i došao je predsjednik Sabora Gordan Jandroković, a nije došao predsjednik Vlade Andrej Plenković. On je bio dan prije… A sjećate li se kako već godinama progoni Predsjednicu što ne sudjeluje u jasenovačkom cirkusu s Plenkovićem, Jandrokovićem i Veljkom Kajtazijem, nego ide „dan prije“ i mnogi ju zato napadaju. Mislite li da će Plenkovića netko napadati? Ne će! Oni koji kreiraju medijsku stvarnost sretni su što ga nema tamo gdje se slavi pobjeda nad Srbijom, Srbima i četnicima. Njima je Plenković svojim izostankom na komemoraciji 1. svibnja 2019. godine poručio: Ja sam Vaš! Ja ne ću sudjelovati u Okučanima da mi vojska, policija i hrvatski narod zviždi uoči izbora! I zato ga i nije bilo na službenoj komemoraciji u Okučanima. I zato je dan prije bio s ministricom Gabrijelom Žalac, koja po mirnim vinkovačkim ulicama automobilom gazi djecu, i ministrom branitelja Tomom Medvedom, koji u svojoj prigodnoj izjavi za medije u vijestima HRT-a ne spominje tko je izvršio agresiju na Hrvatsku i tko je u Hrvatskoj 1. V. 2019. pobio 42 hrvatska vojnika i policajca i ranio 162 pripadnika Hrvatske vojske i Hrvatske policije. Svi su kleknuli pred četničkom vlašću u Beogradu i bezbožnicima u Bruxellesu, Berlinu i Parizu, pazeći da ne izgube svoje sinekure. Nije naodmet spomenuti ni što je Plenković izjavio u Okučanima „dan ranije“, a izjavio je da je »došao još jednom iskazati veliko poštovanje svim hrvatskim braniteljima koji su sudjelovali u oslobodilačkoj operaciji Bljesak, a posebice pijetet prema 51 hrvatskom branitelju koji je izgubio život«. Ni riječi o tomu tko je pobio hrvatske branitelje. Ipak, potkrala se, ili Hini, ili Plenkoviću, jedna „sitnica“. Kod Hine poginula u 42 hrvatska branitelja, a kod Plenkovića 51 (https://vlada.gov.hr/vijesti/predsjednik-vlade-u-okucanima-odao-pocast-braniteljima-poginulim-u-vojno-redarstvenoj-operaciji-bljesak/25858). Ni tu nema „jedne istine“. A možda je u tomu i cijeli smisao razvodnjavanja Domovinskoga rata, razaranja hrvatske državnosti i dodvoravanja agresorskoj Srbiji.

 

• Čitam na IKA-i: »Papa Franjo primio je u petak 26. travnja u Apostolskoj palači u Vatikanu predsjedatelja Predsjedništva BiH Milorada Dodika, priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice. Dodik je zatim razgovarao s Papinim državnim tajnikom kardinalom Pietrom Parolinom i podtajnikom Tajništva za odnose s državama mons. Antoineom Camillerijem. Kako se navodi u priopćenju, u srdačnim razgovorima bilo je riječi o dobrim bilateralnim odnosima i prisutnosti katoličke zajednice u Bosni i Hercegovini, a razgovaralo se i o prilikama u zemlji i gospodarskim i društvenim izazovima s kojima se suočava. Naglašena je također potreba da se osigura istinska ravnopravnost konstitutivnih naroda i pomirenje među njima, ističući važnost dijaloga i uzajamnog poštivanja također na institucionalnom polju, radi prevladavanja podjela i postizanja mira. Na kraju, bilo je govora o pitanjima od zajedničkog interesa na međunarodnom planu, s posebnim osvrtom na perspektive proširenje Europske unije na zemlje Zapadnog Balkana«. Iz ovoga priopćenja "zazvonilo" mi je nešto, poput toga da je primanje Dodika od strane Pape prošlo »u srdačnim razgovorima«, da je bilo riječi o »dobrim bilateralnim odnosima«, te da je bilo govora »o pitanjima od zajedničkog interesa na međunarodnom planu«. Za konstrukciju riječi »srdačni razgovori« znam da je najobičnija kurtoazija. Konstrukcija »dobri bilateralni odnosi« također je kurtoazija, jer odnosi Svete Stolice sa Srbima i Muslimanima-Bošnjacima u BiH ne da nisu dobri ili loši, oni su nikakvi. A konstrukcija riječi da je bilo govora »o pitanjima od zajedničkog interesa na međunarodnom planu« nema veze sa stvarnošću, jer su i Srbi, i Muslimani-Bošnjaci protiv toga da BiH bude članica Europske unije, za što su jedino Hrvati, isti oni Hrvati, ili »katolici«, kako ih je za posjeta Sarajevu nazivao papa Franjo. I nijednom riječju za svoga posjeta BiH nije izrekao riječ »Hrvati«, »Hrvati« i »hrvatski«. O tomu jesu li Bergoglio i Dodik razgovarali o bl. Alojziju Stepincu ne ću niti nagađati. Premučno je to i za mene.

Papa Franjo pozorno sluša Milorada Dodika

 

• Na izborima u Šibeniku na birališta je izišlo samo 15,28 posto birača, što je sumrak demokracije.

 

• Tročlana delegacija Hajduka i grada Splita pohodila je HNS u Zagrebu i u razgovoru sa čelnikom nogometne organizacije Marijanom Kustićem navodno su se dogovorili da će hrvatski najbolji nogometaši jesensku utakmicu kvalifikacija za Europsko prvenstvo protiv Mađarske odigrati u Splitu. Prvi je to pokušaj uzurpatorskoga čelništva nekad slavnog splitskog kluba da se zakopaju ratne sjekire. Prije bi se reklo ispipavanje pulsa godinama hranjenih navijača na lažima i mržnji prema svemu što je hrvatsko i zagrebačko, pa je sada već moguće predvidjeti kako od najavljenoga dogovora na kraju ne će biti ništa. Ne zato što sami pregovarači iz Splita to ne bi željeli, nego prije svega zato što mir i poštenje nikako ne idu zajedno s onima koji su preuzeli splitski klub i od njega jako dobro žive. I dok su pregovarači bili u Zagrebu medijski trovači u Splitu poručivali su putem Slobodanke (https://www.slobodnadalmacija.hr/sport/hajduk/clanak/id/601407/maric-prva-zrtva-po-zelji-hajduka-on-je-persona-non-grata-i-mogao-bi-prvi-nastradati-u-preslagivanju-funkcionera-saveza) kako će dogovora biti tek kada se ispune Hajdukovih sedam uvjeta, te ih je Slaven Alfirević nabrojio: Davor Šuker, Damir Vrbanović, Bruno Marić i Ante Kulušić. Nabrojio je četiri "uvjeta", a koja su još tri "uvjeta" nije napisao. Očito ih se nije dosad sjetio. Ali, sjetit će ih se uskoro. Pa kada bi se i ispunili ovi uvjeti – da se iz HNS-a otjeraju Šuker, Vrbanović, Marić i Kulušić – to ne znači da je pametno s Mađarima igrati u Splitu, jer na Poljudu već desetljećima nije odigrana utakmica na kojoj nisu bile odavno već zabranjene bakljade u civiliziranom športskom svijetu. I kako je nakon teškoga poraza u Budimpešti svaki bod važan za plasman na prva dva mjesta u skupini, neminovni prekid utakmice i gubitak tri boda zasigurno bi udaljio naše nogometaše od plasmana. A možda su zato dečki iz Splita i došli na pregovore u Zagreb? Možda?

 

• HDZ-ova lista za Europski parlament nema preferencijalnih glasova. Zašto? Zato jer je ovako lakše manipulirati s glasovima birača, a i zato, što je očito, da se ne vidi kako je Andrej Plenković pogriješio što je na listu stavio nesposobne i poltrone koje drži u šaci. To što Plenković kaže da je »HDZ na svim razinama izrazito kompetentna i verzirana stranka za sve europske teme; imamo kvalitetan program naših stručnjaka, koji se naslanja na širi program naše Vlade i Europske pučke stranke« potvrda je ove moje tvrdnje.

 

• »Komu koristi 'cirkus' s Brkićem usred kampanje«, pita se novinar Večernjega lista Marinko Jurasić? Opravdano se pita i postavlja potpitanje: »S kojim ciljem je službena tajna o Brkićevu “špijuniranju” bivše supruge plasirana medijima? Zašto sada? Je li cilj samo Brkić? Ako ga Plenković i želi smijeniti, ne šteti li to sada i njemu i HDZ-u, a koristi oporbi?«. I jako dobro pita i zaključuje da je u pitanju »obračun s pojedincima iz mračnih vremena«, te da je i danas moguć. Jurasić razmišlja logično, jer samo budala ne zna da ovakva unutarstranačka borba šteti HDZ-u uoči izbora za Europski parlament. Iako Jurasić ne daje odgovor, nego samo nagađa, ja odgovor znam, a on je da je Plenkoviću upravo u interesu da HDZ bude dodatno urušen. Drugoga nema.

 

• Naknadna pamet je uvijek opasna, pa tako i na primjerima Miroslava Lilića i Mate Granića, dvojice momaka koji su u vrijeme jugokomunizma (prvi) i devedesetih godina (drugi) vedrili i oblačili. Lilić laže da je Franjo Tuđman bio protiv pokliča Za dom spremni Thompsonove pjesme Bojna Čavoglave, a Granić laže da je Franjo Tuđman "razmišljao o ostavci" te kako mu je rekao da desničari ništa ne razumiju, od Ante Pavelića do danas, da su izgubili jedan rat, i da bi izgubili i Domovinski da nije stvorio HDZ i da se nije zalagao za pomirbu. I Lilić, i Granić, imaju pravo na laganje, ali ne bih trebao  nitko iz obitelji Tuđman podržavati ih u tim svojim lažima. I sama nazočnost na predstavljanju Granićeve knjige je podržavanje laži.

 

• Ljevičari su u bivšoj državi, točnije njihovi prethodnici komunisti, homoseksualce javno ponižavali, kažnjavali pa i ubijali, a oni se, ta „deca jugokomunizma“ danas pretrgoše da ih zaštite, podsjeća ih Milan Ivkošić (https://www.vecernji.hr/premium/obratno-je-ids-i-miletic-trebaju-hrvatskoj-dati-autonomiju-1315712). Podsjeća ih i na činjenicu kako su jugokomunista židovima otete imovinu nisu vratili i tjerali ih na iseljavanje, a posebice je Titovo bio neprijateljski raspoložen prema Izraelu. I treba ih podsjećati.

 

• Odvjetnik Luka Mišetić upozorava Ivu Josipovića kako je pogriješio kada je izjavio da su širokobriješki fratri u veljači 1945. bili "legitiman cilj vojnih djelovanja", pa mu kaže da »Međunarodno pravo zahtijeva da osobe koje ne sudjeluju aktivno u neprijateljstvima, uključujući pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i one koji su stavljeni izvan borbe zbog bolesti, rana, lišenja slobode ili bilo kojeg drugog razloga, u svim okolnostima će se tretirati na human način«. Mišetić živi i djeluje u Sjedinjenim Državama i zaboravlja kako je Josipoviću do istine kao do lanjskoga snijega. On ovakvim ogavnim lažima drugi puta ubija fratre i samo pokušava obraniti svoga oca za kojega mnogi kažu da je bio dio ovoga krvavog partizanskog pokolja.

• I Fidel Castro je bio freemason. (http://www.thebohemianblog.com/2016/12/fidel-castro-the-curious-case-of-freemasonry-in-cuba.html)

 

Marijan Majstorović