Priča o brodogradnji

Izložba 'Škver' Vilima Halbärtha u Galeriji umjetnina Split

Vilim Halbärth jedan je od onih umjetnika u čijem stvaralaštvu prepoznajemo spoj suvremenog vizualnog jezika i obilježja podneblja iz kojeg su izrasli i kojim su nepovratno obilježeni. Naime, osim što kontinuirano gradi medijski i tematski svjež i raznolik repertoar radova, Halbärthovo dosadašnje djelovanje određeno je uvelike povezanošću s lokalnom tradicijom, posebice umijećem brodogradnje. Priča o brodogradnji, ljudima, te zemlji u tranziciji iz socijalizma u surovi moderni kapitalizam razvila se kroz nekoliko umjetničkih ciklusa Vilima Halbärtha kroz koje je autor interpretirao priču o identitetu naše zemlje koja gubi dio sebe, dio svoje kulture, svojeg znanja i svojih ljudi.

Izložbu 'Škver' u Galeriji umjetnina Vilim Halbärth koncipirao je kao svojevrsnu kulminaciju i rezime jedanaestogodišnje posvećenosti temiodrživost brodogradnje. Poticaj i okvir umjetničkog angažmana brodogradilište je „Brodotrogir“, smješteno u blizini umjetnikovog doma. Bivša perjanica trogirskog gospodarstva tranzicijskom je ekonomskom logikom i politikom postupno svedena na sjenu nekadašnje proizvodnje i broja zaposlenih. Sve je izvjesnija neodrživost nekad moćnog stvaralačkog organizma iz čijih navoza su porinuti brojni tankeri i feriboti.

Radionice Škvera od 2008. godine kiparov su atelijer gdje istražuje, konstruira i realizira vizualno atraktivne i konceptualno promišljene, u doživljaju dinamične i asocijativno poticajne radove i objekte. Tu priprema i sve robusnije i gabaritnije ambijentalne instalacije, koje svoj privremeni konačni izgled dobivaju u izložbenom prostoru. Gašenje Škvera bi, pored svih reperkusija za zaposlenike, respektabilnu brodograđevnu tradiciju i identitet grada, podrazumijevalo prekid benevolentne suradnje s autorom. Usprkos mogućem ishodu, galerijska izložba ne predstavlja rekvijem brodogradnji, već metaforu te kompleksne i kreativne industrije. Na umjetnički povod nadovezuje se i želja skretanja pažnje javnosti na potrebu njenog očuvanja.

Za Vilima Halbärtha „cijeli Škver stvaralački je ambijent. Tu nastaju prekooceanski brodovi, a svaki od njih čudo je ljudskog umijeća. Ustvari, takav brod je najveća postojeća skulptura… Izložbu u Galeriji umjetnina zamišljam kao kolaž jedinstvenog prostora Škvera i utrobe broda.“

Privremeno, imaginarno brodogradilište formirano je kombinacijom ranijih i recentnih radova, čiji su koncept i izvedba prilagođeni konkretnim prostoru. Na okupu su se našli artificijelni prikazi broda i brodskih dizalica, objekti, audio-video rad, fotokolaži, fotografije i, za izložbu naročito važne, instalacije. Umjetnik ih je zamislio od cijevi za transport tekućina i plinova te od ventilacijskih cijevi, dovoljno velike da kroz njih prolaze posjetitelji i dotiču ih kako bi osjetili njihovu teksturu i temperaturu, ali i uhvatili specifične brodske mirise.

Već od prvih radova Halbärth računa na aktivnu interakciju s publikom, postupno obogaćujući mogućnosti uzajamne komunikacije. U aktiviranju percepcije posjetitelja, izložba predmnijeva uključivanje osjeta vida, sluha, dodira i mirisa. Takvu koncepciju umjetnik je uspješno inicirao lanjske godine na samostalnoj izložbi u Muzeju grada Kaštela. Premda već godinama, ili makar neko vrijeme radi s već spomenutim cijevima različite namjene, bačvama za garbun, ostacima brodskih limova…, permanentno iznalazi nova oblikovna rješenja i sklopove. Intervencijama u vidu rezanja, brušenja, bušenja, zavarivanja, savijanja i/ili bojenja, u najčešće dotrajale i rashodovane predmete te ostatke materijala u proizvodnji, artikulira nove forme zadržavajući više ili manje jasnu poveznicu s njihovim izvornim izgledom. Vlastito djelovanje promišlja bez kalkuliranja s komercijalnom dopadljivosti. U konstruiranju oblika i struktura njegova umjetnost naslanja se na tehnička, zanatska i logična pravila i postupke karakteristične za brodogradnju. Međutim, isto tako, više ili manje prepoznatljive su referencije na umjetničke prakse koje su tijekom 20. stoljeća mijenjale i širile koncept umjetničkog, u ovom slučaju kiparskog djela: iskustva ready made-a i geste prisvajanja, site specificobjekata i insituintervencija prilagođenih konkretnom prostoru, korištenja industrijskih materijala i estetike serijalnosti.

Kod Vilima Halbärtha svjedočimo kreativnom prožimanju zanatskog etosa i estetskog instinkta koji uspostavlja i slijedi vlastita pravila. Drugim riječima, u njegovom slučaju uloga umjetnika oscilira između racionalnog projektanta i intuitivnog stvaraoca čiji je prvenstveni cilj izraziti svoja i potaknuti tuđa emotivna stanja.

Vilim Halbärth rođen je 1970. godine u Trogiru. Završio je srednju školu matematičko-informatičkog smjera te kamenoklesarsku školu u Pučišćima. Diplomirao je kiparstvo 2010. godine na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi prof. Kuzme Kovačića. Izlagao je jedanaest puta samostalno i sudjelovao na više skupnih izložbi. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH, Sekcija za kiparstvo), Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) te Hrvatske udruge likovnih umjetnika – Split (HULU Split). Živi i djeluje u Trogiru i Splitu.

Nives Matijević