Hrvatski Fokus
Hrvatska

Karlovčanin Danko Plevnik zagovara Srbe

Danko, jesu li Hrvati ugroženi u svojoj domovini?

 
 
Postoji li način da se bude „dobar“ Srbin u Hrvatskoj, pita se Danko Plevnik. Postoji naravno! Neka poštuju Ustav RH, i sve zakone koji su u skladu s Ustavom RH! To pitanje postavlja Danko Plevnik u Obzoru Večernjeg lista od subote 18. svibnja 2019. godine. Ponovno govori o ugroženosti Srba u Hrvatskoj.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/05/danko-plevnik.jpg
Danko Plevnik za sebe kaže da je dopredsjednik novoosnovane Udruge Nikola Tesla Karlovac. Ne mogu se oteti dojmu da nekritički piše o svom narodu, da i dalje od njega pravi žrtvu. Kroz cijeli članak povlači se ta misao vodilja, kako su Srbi ugrožena manjina u Republici Hrvatskoj. Tu svoju tezu o ugroženosti pokušava proturiti preko priče o značaju Nikole Tesle po državu Hrvatsku. Teslinu rodnu kuću u Smiljanu posjetila sam davnih osamdesetih godina kada još nije bila uređena, međutim 2006. godine uređen je Memorijalni centar Nikole Tesle, primljen je u HAZU kao najmlađi akademik. Hrvatska se na taj način odužila Nikoli Tesli, mada ga čak i danas u svijetu drže kao austrijskog građanina, jer u vrijeme kada je on živio Hrvatska je bila sastavni dio Austro-Ugarske monarhije.
 
Danko Plevnik i priznaje da su Hrvatske vlasti „vratile sina Teslu na velika vrata” i pritom zlorabi mrtvog znanstvenika da pita „Može li Tesla biti primjer na temu dobar Srbin u Hrvatskoj?” Zar mrtvog čovjeka koji je živio u prošlom stoljeću postaviti kao primjer kakav bi Srbin trebao sada biti „dobar Srbin”? Uostalom smatram takvo pitanje običnom provokacijom i zlorabom znanstvenika u dnevno politikantstvo. Ne piše i ne postavlja pitanje Danko Plevnik, jesu li Hrvati ugroženi u svojoj domovini? Kako je biti Hrvat u Hrvatskoj? Kako je bilo biti Hrvat u Hrvatskoj, kada su pobunjeni Srbi postavljali balvane, zapriječili im ceste i željeznicu? Kako je biti Hrvat u Hrvatskoj kada su na njega  padale tisuće i tisuće granata, a ne možeš se zaštititi? Kako je bilo biti Hrvat u Vukovaru, Škabrnji, Kninu, Borovu selu,Dalju, Erdutu, Lovasu… Kako je biti Hrvat u Hrvatskoj danas, blokiran,deložiran, ponižen i obespravljen?
 
Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj
 
Provokacijom iz razloga što je razvidno da Danko Plevnik nikako ne može preboljeti što su Srbi u Hrvatskoj nacionalna manjina. U bivšoj Yugo tvorevini Srbi su bili konstitutivan narod, a proglašenjem novog Ustava RH i osamostaljenjem Republike Hrvatske mogli su biti samo nacionalna manjina. Upravo ta konstitutivnost razlog je „srpske ugroženosti”. Tako Danko Plevnik da zamagli tu neprestanu težnju za konstitutivnosti, ponavlja mantru o ugroženosti! Jer što bi mi Hrvati sada htjeli još od Srba? Pa njemu mi Hrvati nikako ne želimo shvatiti da Milorad Pupovac stalno ponavlja da je i Srbima Hrvatska domovina, da je on rođen u Hrvatsko? Nastavlja Danko Plevnik svoju tiradu o Hrvatima kao zaostalim srbofobima, koji ne shvaćaju i ne vrednuju ukupan doprinos koji je Milorad Pupovac dao demokratizaciji i ulasku Hrvatske u EU.
 
Nismo mi Hrvati nikakvi „zaostali srbofobi“ gospodine Plevnik, samo imamo dobro kolektivno pamćenje, koliko su SDSS i SNV doprinijeli razvoju i demokratizaciji Hrvatske. A ni ne treba nam dobro pamćenje, dovoljno je ujutro otvoriti portal Novosti, ili kupiti u novinskom izdanju, pa vidjeti u kojoj mjeri i na koji način SNV, kao osnivač i Milorad Pupovac kao odgovorna osoba poštuju hrvatsku himnu, prvog hrvatskog predsjednika, Hrvate kao narod i samu državu Hrvatsku. Iz tih Novosti kulja neviđen govor mržnje prema svim hrvatskim obilježjima, prema svemu što predstavlja identitet hrvatskog naroda. A da apsurd bude još veći , našim se novcem iz Proračuna republike Hrvatske financiraju te iste Novosti.
 
I ne samo Novosti, već i mnogo ozbiljnije po budućnost i suživot u državi Hrvatskoj je inzistiranje na posebnom nastavnom programu iz povijesti u školama. Vojislav Stanimirović izjavio za Večernje novosti 13. lipnja 2013. godine. “Naša djeca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povijest na naš način, drukčiji nego u hrvatskim školama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu, jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat!” Po Erdutskom sporazumu bio je petogodišnji moratorij na nastavu hrvatske povijesti u odvojenim školama za djecu pripadnike srpske nacionalne manjine 1998-2003. Međutim takva se praksa nastavila do danas iako je Ustavni sud ustanovio da je moratorij istekao. Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku članak 27. 1. točka 1, da su svi profesori povijesti dužni prenijeti činjenice o Domovinskome ratu svim učenicima u Republici Hrvatskoj u jednakoj mjeri.: U-VIIR-4640/2014, Zagreb, 12. kolovoza 2014. godine. Ovo samo dokazuje da srpska nacionalna manjina nikako ne prihvaća Republiku Hrvatsku kao svoju državu, a sebe ne vide kao hrvatske državljane. To je čista protuustavna odluka SDSS-a i SNV-a, jer je Domovinski rat ustavna kategorija. U izvorišnim osnovama Ustava RH piše: “u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.”
 
Tek toliko gospodinu Plevniku i Miloradu Pupovcu kao uzoru „Kako se može biti Srbin u Hrvatskoj? Treći primjer koji Danko Plevnik nudi pod pitanje“ Znate kako je biti Srbin u Hrvatskoj je Rade Šerbedžija? Rade Šerbedžija, najbolji hrvatski glumac po kriteriju Danka Plevnika.
 
Jugošovinistička provokacija srpskog glumca iz Like Rade Šerbedžije na beogradskom sajmu knjiga kada je tamošnjoj agenciji Tanjug progovorio o “divnoj Jugoslaviji” i nekim “bitangama” i “kriminalcima” koji su je uništili, katerdra glume u Rijeci, šepurenje po Brijunima, krase ime Rade Šerbedžije u Hrvatskoj. U hrvatskoj kulturi gotovo nezapaženo je prošao još jedan skandal –  Rade Šerbedžija i njegova supruga Lenka, nakon osam godina, napustili su, teško razočarani, nekakav Studij glume i medija, projekt koji su sami izmislili na riječkom Sveučilištu… Razlog njihova naglog, ali privremenog, odlaska u Los Angeles, gdje su iznajmili „prekrasnu kuću“ navodno su bili skromni uvjeti za rad, učionice s užasnom akustikom i nedovoljnom veličinom za prave studentske vježbe. Grad Rijeka, po reagiranju ovog kontroverznog jugoslavenskog glumca, zamislite, nije im omogućio ni izgradnju novog, suvremenog kazališta, gdje bi njegovo veličanstvo, Lenka i njihovi studenti izvodili predstave! Jedinu konkretnu pomoć, rekli su, dobili su od župana Zlatka Komadine, i to skromnih 200.000 kuna godišnje. Da nije bilo tih, a valjda i nekih drugih, „sitnih para“, Studij glume u Rijeci, u njihovoj „režiji“, već bi odavno bio ugašen.
 
• „Sav novac s kojima u Rijeci raspolažu za kazališnu aktivnost odlazi u HNK Ivana pl. Zajca, koje je velika rupa bez dna“ – kaže Šerbedžija te nadodaje da sa „zaprepaštenjem ponavlja da od silnog novca koji će ovaj grad utrošiti na Europsku prijestolnicu kulture u 2020. godini nije predviđeno izdvajanje za jednu suvremenu kazališnu dvoranu, prostor za akademski teatar, kazalište koje će mladi ljudi praviti za mlade“.
 
• Sljedeće je još gore. Naime 2001. Mali Brijun i tvrđava Minor dati su na korištenje kazalištu Ulysis koje je osnovao Rade Šerbedžija . To je posebna priča na koju ću se osvrnuti. Postavljam pitanje čime je to Rade Šerbedžija zadužio Hrvatsku državu da mu ona daje besplatno na korištenje taj dio Otočja za njegovo korištenje,  navedeno je da su članovi kazališta skromni, kukaju kako nemaju  dovoljno sredstava,a ja imam informacije da to baš i nije tako. Iz povjerljivih izvora dobila sam informacije da se putem Javne nabave iz proračuna za potrebe kazališta Ulysis nabavljaju ručnici, tepisoni, suđe i hrana. I to ne obična hrana nego delicije iz ribogojilišta iz okolice Dubrovnika (orade, zubatci, kamenice i drugi školjkaši). Ima ribogojilište i u Budavi blizu Pule ,ali bi se lako saznalo, pa je izbor Dubrovnika svakako bolji za sakriti!
 
• Rade Šerbedžija može biti vrstan glumac i umjetnik, ali to ne znači da može imati takve privilegije koje niti jedan hrvatski umjetnik nema! A da još bolje pojasnim kazalište Ulysis ima na raspolaganju bez naknade i brod HRM kojim se prevoze glumci, osoblje i gledatelji na Brijune i natrag. I još nešto: da se ne bi mučili tražiti parking za vozila koja ostave u Fažani, općina Fažana im je besplatno ustupila 20 parkirnih mjesta na parkingu bivše tvornice Badel. Veoma “skromno”.
 
• Da vidimo čime je nas Hrvate zadužio Rade Šerbedžija, da smo mu se na takav način odužili i odužujemo se već 18 godina. Rade Šerbedžija je u jeku agresije na Hrvatsku, pobjegao u Beograd, pa u Sloveniju, London i SAD. Nikada se nije izjasnio tko je agresor na Hrvatsku ni tko se branio. U emisiji Tihomira Ladišića na N1 TV u studenom 2016. ni nakon direktnog pitanja nije odgovorio, već je zaprijetio da će napustiti studio ukoliko mu se budu postavljala takva pitanja.” Ne želim govoriti o tome uopće. Ono što radim cijeli život jest da pokušavam činiti ovaj svijet boljim, i to svojim djelima, predstavama, pjesmama koje pišem i pjevam, nastojim doprinijeti pozitivnoj energiji. Jedina budućnost svih ovih naroda je suradnja”, Ne želi o tome govoriti,on je za mir, a što je učinio za taj mir u Hrvatskoj? Pobjegao dok su drugi stvorili taj mir, da nakon povratka u Hrvatsku, on mirno može u njemu uživati. Je li to moralno, ljudski, etično?
 

Lili Benčik

Povezani članci

Kako postati gospodar svijeta?

HF

Izjave Zorana Milanovića (7)

HF

Kukuriku prerasla u Kukuriku – kokoda koaliciju

HF

Kratka povijest izdaje

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...