Jako dobro žive i zarađuju na račun izjednačavanja agresora Srbije i žrtve Hrvatske
Prije pet godina Ministarstvo unutarnjih poslova zabranilo je nevladinoj organizaciji Centar za mirovne studije (CMS) pristup prihvatilištima za migrante jer su širili laži. MUP je tada CMS-u onemogućio ulazak u prihvatilišta za tražitelje azila u Zagrebu i Kutini. Odbili su produžiti sporazum o suradnji s tom organizacijom. Prije pet godina među najistaknutijim aktivistima ove nevladine organizacije bili su Sandra Benčić (danas saborska zastupnica Možemo) i Gordan Bosanac (danas gradski zastupnik Možemo u Zagrebu).
Za vrijeme krize uzrokovane mjerama protiv pandemije CMS imao milijun kuna više rashoda
CMS je osnovan za vrijeme Domovinskog rata. Istaknuo se izjednačavanjem agresije Srbije na Sloveniju, Hrvatsku, BIH i Kosovo s legitimnom samoobranom. I inzistiranjem na “individualizaciji” ratnih zločina po načelu “svi su jednako krivi”. Ova “nevladina” organizacija čiji članovi itekako pretendiraju na vlast, posljednjih je godina primala oko 4.5 milijuna kuna godišnje – sve do 2021. kada su unatoč krizi zbog mjera protiv pandemije koronavirusa donacije od inozemnih vlada i organizacija porasle.
Centar za mirovne studije je 2021. godine uprihodio 5.627.222 kuna. A usporedbe radi 2020. 4.878.584. Udruga je 2021. godine imala 5.888.755 kuna rashoda. Milijun kuna više nego 2020. godine.
Pri tome treba istaknuti da su se najviše povećala davanja od inozemnih vlada i stranih organizacija dok su one od EU institucija ostale jednako visoke, između 2.3 i 2.7 milijuna kuna.
U strateškom planu CMS navodi “rastakanje sustavne opresije”
Konkretno, CMS je u 2020. iz državnog proračuna dobio 266.410 kuna donacija. A 2021. 188.369 kuna. Od inozemnih vlada i stranih organizacija CMS je 2020. dobio 746.767. A 2021. čak 2.438.072 kuna. U 2020. godini CMS je od od institucija i tijela EU uprihodio 2.380.778. Dok je od istih u 2021. dobio nešto manje, 2.380.778 kuna.
Konačno, CMS u izvješću za 2021. godinu navodi da “najveći udio u donacijama čine prihodi od donacija inozemnih vlada i međunarodnih organizacija (Foundation Open Society Institute, Fond za aktivno građanstvo u Hrvatskoj, Global fund for Children, The Dutch Council for Refugees) te institucija i tijela EU (AMIF, REC, HORIZON, EACEA, ERASMUS) – 91 %”.
Inače, CMS se prema strateškom planu za razdbolje od 2020. do 2024. godine fokusirao na “interkulturno i otvoreno društvo”, “rastakanje sustavne opresije”, “obrazovanje za mir, jednakost i demokraciju”, “osnaživanje za društvenu promjenu”, “borbu protiv socio-ekonomskih nejednakosti”.
U izvješću za 2021. godinu CMS se posebno ističe “zagovaračke uspjehe” glede uvođenja građanskog odgoja u obrazovni sustav. Prije svega se referirajući na uvođenje građanskog odgoja u zagrebačke škole. Pod vodstvom gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
U vrhu CMS-a 26 žena i tek tri muškarca
Članice Izvršnog odbora Centra za mirovne studije su Iva Zenzerović, organizacijska voditeljica, Sara Lalić, programska voditeljica, Lana Jurman, voditeljica programa Obrazovanje i osnaživanje za društvenu promjenu, Sandra Kasunić, voditeljica programa Afirmacija ekonomskih i socijalnih prava i Matea Kosovec, financijska voditeljica.
Među 29 članova CMS-a koji upravljaju udrugom nalaze se tek tri muške osobe, Luka Kos – član programa Izgradnja uključivog društva, Antonio Čelan, voditelj ureda programa Afirmacija ekonomskih i socijalnih prava te Srbin Danilo Ćurčić, savjetnik programa Borba protiv nejednakosti iz beogradske inicijative “A11”.
Centar za mirovne studije formalno je nastao 1997. godine, a izrastao je iz projekta “Volonterski projekt Pakrac” (1993. -1997.). CMS financiraju, među ostalima, Europska unija, Vlada RH, Ured za udruge, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, UNHCR, Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Grad Zagreb i drugi. Preko 70 posto sredstava dobivaju iz inozemstva, a godišnje od donacija uprihode oko 4,5 milijuna kuna.
Među partnerima CMS-a navode se Ekonomski institut u Zagrebu, Ekonomski fakultet na Sveučilištu u Splitu, Ured pučke pravobraniteljice, Pravni fakultet, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, Srpsko narodno vijeće i Beogradski centar za bezbednosnu politiku.
