Dok smo ratovali, Zagreb su nam preuzeli I, dok se odvijala devedesetih čudna smjena iz Zagreba prema ratnoj fronti; domoljuba boraca mladih, punih ljubavi za domovinu za obranu svog svetog s željom neiskvarenom sveg najmilijeg; domom, ulicom, sestrom, majkom… U isto vrijeme prema Zagrebu nahrupe – horde lažnih domoljuba, iz svijeta i s planina neki pod izlikom prognanika-izbjeglice drugi po pozivu ranije pristiglih, svojima već lukavo uhljebljenih na dobrim položajima. I, onda se svi u čoporu baciše zdušno kao izgladnjeli vukovi na ranjenog jelena na nebranjeni glavni grad Lijepe naše na političke položaje, tvornice, naše stanove… njih stotine i stalno niču odnekud prinove. Gradom haraju i snajperisti, petokolonaši, hijene mutnih očiju vrebaju svoj lak plijen pritišću političare i medije čudnim izjavama stvaraju psihozu, siju paniku i pomutnju vodu mute da ostvare, svoju zlu slutnju. A, pravi ljudi, dečki iz moje ulice se bore tamo negdje na Istoku u smrznutim rovovima nesvjesni da se doma odvija još gori rat zaposjedaju im hijene svoja nova mjesta i trone kad će se oni vratiti, bit' će stranci u gradu svome. Dragutin Dubravčić