Nenormalno političko stanje

POGLED IZVANA – Hrvati su dužni Srbima zajamčiti tri mjesta u Europskom parlamentu

 

 

Gdje ja stojim? Jesam li ja kukavica poput onih koji su ubili

        Isusa? Ili, imam li hrabrosti ustati za nacionalne, moralne i

 duhovne vrijednosti iznad svake mjere,

 čak i ako to dovodi do neugodnih posljedica?

 (Glen Argan)

 

Kakva nam je gadna vlada – takav i narod u Domovini, jer su prihvatili abnormalno za normalno. Značenje i pojam ''gadna/no'' ne odnosi se na izgled, nego na osobine osoba, koje su niskog morala, pokvarenjaci, podlaci, kradljivci i veleizdajice; a takve čeljadi ima mnogo u svim razinama vlasti, od predsjedni(ce)ka do portira i poljara, te u svim udrugama, društvima, župama i općenito u puku. Kada zbrojimo činjenice kako se vlasti ponašaju u državi, kakva izrugivanja država dozvoljava i narod odobrava, onda normalan čovjek, koji voli svoju domovinu, mora doći do zaključka: (čast izuzetcima) gad na vlasti i u državi.

Gledamo iz emigracije (iseljeništva) kako stotinjak bivših partizana, četnika, srboslava i njihovih sljedbenika (8. svibnja 2019.) ''paradiraju Zagrebom, baš kao da su u – Beogradu s crvenom petokrakom u povorci nazvanoj 'Besmrtni partizanski odred'. Nosili su fotografije svojih velikana, pjevali jugoslavenske i partizanske pjesme, klicali Titu i partiji, jednom riječju sve je izgledalo kao da smo još uvijek u Jugoslaviji, a ne u Hrvatskoj! A da je živ, Tito bi sugurno pohvalio ovu razdraganu skupinu, ako zbog ničega  drugoga, ono zbog – mladosti… Najstariji među njima tih su godina možebitno navršili 7 – 8 godina, odnosno tek su mogli krenuti u osnovnu školu… Franjo Habulin, predsjednik SABA RH rođen je 12 godina nakon Drugoga svjetskog rata, a njegov zamjenik Josip Milat, imao je tri godine kad je počeo rat.''

 

Je li moguće, da je u Zagrebu ''vaskrsnuo'' Tito, partija i Jugoslavija nako Domovinskom obrambenom ratu, u kojem je perfectum est demoliranavelikosrpska iluzija? Da ruglo bude još gore, (anti)fašisti) su drugog dana organizirali ''svečanu akademiju'' u Koncertnoj dvorani Lisinskog u povodu obilježavanja ''Dana pobjede nad fašizmom i oslobođenje Grada Zagreba''. Na pozornici su bili izviždani Marijana Hrga, izaslanica predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i Olivera Majić, izaslanica gradonačelnika Milana Bandića, i vikali su: ''Vratite Trg maršala Tita''!

   

Tko je ''oslobodio'' Zagreb? ''Tito je u svojoj 'Pohvali' za oslobođenje Zagreba u Vjesniku imenom i izrekom nabrajo sedam visokih oficira i I. i II. armije, od kojih su trojica Srbijanci (Koča Popović, Milutin Morača i Mijalko Todorović), četvorica Crnogorci (Peko Dapčević, Radovan Vukanović, Ljubo Vučković i Blaž Lampar), a nijedan Hrvat(!?). I dok je u Zagrebu i okolici trajao pokolj i ubijanje svih onih koji su smatrani 'neprijateljima komunizma', na glavnom Trgu Srbijanac i rođeni Beograđanin Koča Popović držao je govor i uzviknu 'Govori vam kao sin Srbije'. Navodno je u Zagreb trebao ući X. zagrebački korpus sastavljen od partizana iz sjeverene Hrvatske, ali su bili zaustavljeni i čekali tri dana dok je 45. srpska divizija, u čijem je sastavu bila i 20. srpska brigada, koji su pod svaku cijenu nastojali preuzeli Zagreb i 'ustaško leglo', kako su u Srbiji zvali glavni grad NDH. Jedan od motiva bio je i osveta koja se i dogodila u razmjerima koje normalan čovjek ne može ni zamisliti, a kamo li takva zvjerstva i počiniti. Ta je jedinica formirana tek 1944. na krajnjem jugu Srbije, a veći dio bio je sastavljen od amnestiranih četnika koje je Tito 'pomilovao' u kolovozu 1944. godine.

 

U Zagrebu hodamo po kostima

 

Dr. Andrija Hebrang je zamolio građane Zagreba, da ne hodaju po kostima koje su pod ulicama, koje je nabrojio, na ''Dan oslobođenja Zagreba''. Mi bismo preporučili, da se na taj dan (8. svibnja) svake godine oda počast poginulima s 3 minute šutnje, uz mrtvačke zvuke crkvenih zvona u gradu. Je li to velika žrtva za sve one koji su zvijersku ubijeni samo što su bili Hrvati, kojeg smo i mi dio? Narod koji ne poštuje svoje mrtve, taj je narod osuđen na propast, jer ne zna cijeniti žrtve i nije spreman žrtvovati se za Domovinu. Kukavstvo ne mijenja ljudsko podrijetlo, nego od čovjeka čini ništariju. Jedino što je do sada otkopano, tri su lokacije od 17 postojećih u Gračanima i djelomično u Savskoj. Podatke o skrivenim grobnicama sačuvao je  higijeničar Miroslav Haramija, koji je bio određen provoditi dezinfekciju pobijenih od strane XIII. proleterske brigade pod zapovjedništvom generala Đoke Jovanića. Vukovar je pretrpio 1991. godine, ono što je Zagreb pretrpio 1945. godine od srpsko-crnogorskih četnika i srboslavlja, s razlikom što je u Zagrebu bilo više Ovčara.

 

Bleiburg je sinonim za poslijeratni genocid u Europi

 

Samo za dva dana (11. i 12. 4. 2019.) objavljeno je više od dvadeset osvrta u dnevnim medijima u Hrvatskoj, od kojih većina imaju negativno mišljenje i lažno tumačenje događaja u Bleiburgu, koji predstavlja, kako reče dr. Hebrang – najveći mirodopski pokolj u povijesti Europe. Za taj pokolj Hrvata – najveći mirodopski pokolj u povijesti Europe, Bleiburg je mnogima trn u oku, jer svjedoči o gnjusnim zločinima partizana, četnički i komunista, koje su počinili oni, i njihovih roditelji i rodbina, a nisu u stanju  izbrisati povijesne istinu. Stoga nastoje s optužbama i lažima negirati zločine, u krajnjem slučaju minimalizirati, ali najviše što su neki među mrtvima ostali  na životu da svjedoče o zločinu.

 

Ofenziva partizana i srbokomunista na jurišu je i danas u Hrvatskoj, samo s drugim metodama, ne pucaju iz bacača nego iz antihrvatskih medija na hrvatske branitelje, domoljub, hrvatske svećenike i nacionalne institucije s lažima, podvalama, i obmanama. Sredstva kojim se danas ubija hrvatski narod nisu puška, pištolj ili nož, nego pisana riječ u tisku (Novi list, Jutarnji list, Večernji list i nekoliko stotina portala), te riječi i slike na HRT-u, Novoj TV, RTL-u, N1 TV-u i lokalnim televizijama s regionalnom pokrivenošću, sustavno se ubija moral, vjera i nada u hrvatskom narodu. Srbin Nenad Stazić, SDP-ov zastupnik u Saboru je izjavio: 'Izgleda u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito'. Drugim riječima, pobjednička vojska nije  pobila i poklala sve hrvatske razoružane vojnike i civile, koje su im predali Englezi. Neshvatljivo s koliko kuraži je ovaj zastupnik izrazio svoje duboko žaljenje zbog ''malog broja pobijenih u Bleburgu'' i nije mu ni ''dlaka pala s glave''!? Predstavimo, da je hrvatski zastupnik u srbijanskom parlamentu rekao rekao – ''u travnju 1941. i svibnju 1995. posao nije obavljen temeljito…'' ne bi iznio živu glavu iz Parlamenta.

 

Državno izborno povjerenstvo potvrdilo je 33 liste, dvije nezavisne, a ostale stranačke. Ukupan je broj kandidata 396, koji se natječu za 12 izbornih mjesta u Europskom parlamentu. Među hrvatskim stranačkim listama nalazi se i Pupovčeva SDSS lista, koja bi mogla dobiti jednog ili eventualno dva zastupnika u Europarlamentu. Među stranačkim kandidatima bilo je velikih okršaja oko proslave ''Dana oslobođenja Zagreba'' jer Bruna Esih, koja je često puta bila izaslanica predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, rekla je da je ''Dan oslobođenja Zagreba'' bio – Dan okupacije Zagreba. ''U kontekstu toga što se dogodilo u Zagrebu 8. svibnja 1945., ulazi Jugoslavenska armija, dan nakon toga se Zagreb pretvorio u mjesto masovnih egzekucija, izvukli su iz sanatorija u Brestovcu dvjesto ranjenika i ubili, isto što su radili na Ovčari. U Zagrebu ima na desetke Ovčara.

 

Žele li kandidati na stranačkim listama biti predstavnici Hrvatske u EU-u ili imaju svoje osobne  planove, jer biti član EU-ova parlamenta je prestižna i unosa ''dužnost'' izražena u euro valuti. Stvarno, jesu li kandidati uvjereni u svoju intelektualnu sposobnost i moralnu kakvoću zastupati hrvatski narod u međunarodnoj zajednici kakva je Europska unija? Vidjet ćemo hoće li hrvatski narod i ovoga  puta izabrati pogodne ili sposobne, kao na izborima u Hrvatskoj. S druge strane Hrvati su dužni  Srbima zajamčiti tri mjesta u Europskom parlamentu. Predlažem da se 'građanskoj opciji' zvanoj SDSS izravno zajamči najmanje tri mandata u EU parlamentu – ako je to ikako moguće – tako da ne moramo ionako oskudna stranačka financijska sredstva trošiti na izbrornu kampanju. To bi bilo višestruke koristi za 'region', Srbiju, pa i šire, u tom nema  nikakve sumnje. A općepoznata je stvar da prečega posla za Hrvatsku od toga da Vučića 'progura' u EU, naime. Pogotovu sad, kad mu se drma stolica pod guzicom.

 

Ako, kojim slučajem Pupovac ne bude izabran i na traktoru ne ode u Brussels, onda ga treba deportirati u Beograd ili Banja Luku, jer u Hrvatskoj je već bio poklopac za sve garbage cans.

 

Rudi Tomić, Toronto