Poraz HDZ-a na domaćem terenu

Zamišljam koaliciju Lovre Kuščevića i Gordana Marasa, koaliciju lažnih pučana i lažnih socijaldemokrata

Sad vidim kako sam rezultate proteklih izbora prognozirao zapravo na akumulacijskom „labuđem jezeru“ koje je na političkoj sceni izgradio Andrej Plenković s ekipom. Naglasak je pritom na kontroliranim uvjetima koji vladaju na jezeru, a ime mu je poteklo od crnog labuda koji se na njemu iznenada pojavio. Prognozirao sam HDZ-u četiri mandata koliko je i osvojio, te pritom tvrdio kako to ne će značiti njegov izborni poraz – što sada uporno tvrde i njegovi čelni ljudi. I bili bi u pravu – da SDP nije osvojio četiri mandata, što je svakako najveće iznenađenje izbora. Ta kako bih mogao pretpostaviti da će SDP, koji je u rastrojstvu i „visi“ na Marasu, Staziću i sličnima, „pernariziranom“ šefu Bernardiću, kad ga viđeniji članovi napuštaju, dobiti četiri mandata.

Sad je jasno, birači su na ovim EU izborima gurnuli Hrvatsku, u odnosu na prošle – ulijevo, kako je i planirano. „Telali“ analitičarski tvrde suprotno, ali na prošlim izborima HDZ (i partneri) je osvojio šest mandata, SDP (i partneri) četiri i ORAH jedan mandat pri čemu su četiri bila izvorno HDZ-ova, dva izvorno SDP-ova pa uvjetno možemo reći kako je tzv. desnica osvojila 6, još takozvanija ljevica 5 mandata, nu pobjedi se „ne gleda  u zube“. Na ovim izborima „ljevica“ je opet osvojila pet mandata (SDP i amsterdamci) „desnica“ siguran jedan (Ruža Tomašić), dok se za Živi zid i Kolakušića ne zna kamo pripadaju, niti kamo će pripasti. Ipak pobjedu „ljevice“ zapravo je obilježio – HDZ, za Plenkovićeva mandata „kidajući ulijevo“ ponajprije provodeći permanentnu rodnu revoluciju, a koja je, najkraće, postmarksizam i postkomunizam. Istina, on je samo malo ubrzao ono što su započeli Sanader, Kosorica i Milanović, što je već dugo globalistički i europski trend. „Kidanjem ulijevo“ Plenković je stvorio na akumulacijskom „labuđem jezeru“ bitne preduvjete za, nakon slijedećih izbora, tzv. veliku koaliciju. Na Zapadu ništa novo, a i Hrvatska je tamo, valjda, jer ta koalicija Eunijom, i mnogim europskim zemljama, odavno vlada, pa će ju i Hrvatska, izgleda, morati kušati. Bože mili, zamišljam koaliciju Lovre Kuščevića i Gordana Marasa pa se pitam hoće li to Hrvatska moći preživjeti, koaliciju lažnih pučana i lažnih socijaldemokrata.

Što se rezultata ostalih tiče malo je iznenađenje ostanak Mosta ispod praga kamo su se sami „bacili“ i sada će, po svemu sudeći, zauvijek ostati ispod mosta. Živi zid se poprilično urušio pa uokolo „desničare“ ne bili nekako opstali. Amsterdamci su se provukli kroz iglene uši, a da su pustili snimku ideesovskog prvaka Borisa Miletića kako na dan izbora baulja i ne može izustiti ni riječ, očito pod „čokom“, sad koje boje nevažno je, pitanje je bi li prošli prag – ili bi se spotakli. Taj je još uvijek gradonačelnik Pule? Među „desnima“ razlog za zadovoljstvo imaju tek suverenisti i Ruža Tomašić. Zbrajati u tu „košaru“ glasove  Neovisnih za Hrvatsku i Marijane Petir besmisleno je – oni su otišli u vjetar, a što će biti za nekoliko mjeseci, ili godinu, tko zna. Po tko zna koji puta se, kad se radi o politici, pokazalo kako su tzv. ljevičari lukaviji, a tzv. desničari, možda iskreniji, ali politički bedastiji. Kolakušićeve učinke tek ćemo vidjeti, ali kako je on najavio da će samo kratko boraviti u EU-parlamentu, mjesec, dva koliko mu treba vremena da im „kaže svoje“. Odmah zatim postat će predsjednik države, a ubrzo iza toga predsjednik vlade i ministar pravosuđa i unutarnjih poslova zajedno, pa se s njim se nije za šaliti. Ostat će mu još samo da postane predsjednik Biskupske konferencije, mitropolit zagrebačko-ljubljanski i „šef“ Islamske zajednice u Hrvatskoj, a možda i biskup Starokatoličke crkve. I ode sekularizam u povijest. Zbilja, možda je taj sudac neki desničar?

Nerazumljivu, sa srpskog stajališta, pa i nacionalističku kampanju vodili su Milorad Pupovac i Dejan Jović. Ako se ne varam SDSS je u koaliciji s HDZ-om još od Sanadera pa ga glasači na izborima nisu zbog toga kažnjavali, nisu se na to ni osvrtali. Pravo pitanje je stoga trebalo glasiti: „Kako je biti Srbin u Hrvatskoj u koaliciji s HDZ-om?“, ali je Pupovac koaliranje prešutio, te ubacio ćirilicu u pitanje. Kad je još stavio „Ćiru na vrh slame“, da ,bez brkova “plaši vrane“ značajnom broju glasača HDZ-a to je moralo biti previše. Ne ću napisati da je Ćiro odnio mandat HDZ-u, ali ga očito ni SDSS-u nije donio. Samo su kreatori ovakvog predizbornog nastupa SDSS-a zamutili vodu u Plenkovićevu akumulacijskom „labuđem jezeru“ pa bi odatle mogao izroniti ne samo crni (crveni već izronio) labud već i kakvo čudovište.

U vezi rezultata izbora u Euniji uopće ponovno ne dijelim stajališta onih koji nas straše s velikim uspjehom „desnice“ (joj, populista i sl.). Koalicijski partneri, pučani i socijaldemokrati, istina, malo su oslabili, ali je zato parlament „pozelenio“ i „požutio“ (liberali). Posebno je zanimljiv rast „zelenih“, očito na račun i iz korijena crvenih. Zelena ideologija je samo dio jedne te iste – permanentne rodne revolucije. Zeleni su, primjerice u Njemačkoj, poslužili da potisnu AFD, a posebno je znakovito kako su planeri rasta „zelenih“ ovoga puta u propagandne svrhe koristili – maloljetnike (srednjoškolce) kao prosvjednike – ali to je osobit fenomen koji zaslužuje i osobit osvrt. Radno ću ga imenovati pojavom „političke pedofilije“ kako bi ga sigurno krstili ljevičari da su konzervativci gurnuli maloljetnike u ideološke prosvjede.

Mato Dretvić Filakov