Hrvatski Fokus
Aktualno

Žigmanovljev football u Donjem Tavankutu

Mlada Bunjevka ocu: »Ali svi smo mi Srbi, zar ne tata!?«

 
 
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, i dr., a povodom nogometne utaknice odigrane u Donjem Tavankutu 15. lipnja 2019. godine.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/06/lopta-fudbal-830x0-620x350.jpg
Na televizijskom kanalu SK2 Hrvati (i svi drugi) u Srbiji su 15. “juna” od 18.00 “časova” sat i pol gledali prijenos sportskog događaja s natpisom na ekranu: SRB – CRO. Da se radi o nogometnom susretu u kojem se igra fudbal vidjelo se odmah, ali tko je sa kim igrao nije se znalo, za neke ni do kraja tekme. Naime, prva navedena ekipa na ekranu je uvijek domaćin i to znači da je ovog puta to bila Srbija. Međutim, u toj ekipi su igrali gosti iz Hrvatske, a u timu CRO su igrali domaćini iz Srbije, koji su bili gosti. To je bunilo i zvanične spikere, koji su govorili malo srpski i malo hrvatski, pa su nam prvih desetak minuta prenosili suprotno od onoga što se dešavalo na terenu kada je u pitanju tko s kim igra. Ali pošto se radilo o nacionalnim manjinama u ekipi domaćina SRB igrali su Srbi iz Hrvatske, a u ekipi CRO, kao gosti, Hrvati iz Srbije, a sve “u Donjem Tavankutu u Srbiji”, kako je naveo spiker.
 
Još više smo bili zbunjeni kada smo saznali da za gostujuću ekipu CRO igra više od polovice fudbalera iz lokalnog fudbalskog kluba u Donjem Tavankutu. Ne toliko što su Donjotavankućani bili gosti na svom terenu, već to što je ekipa CRO reprezantacija hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji u kojoj ima 57.900 Hrvata. Po ovom, za selektore ekipe CRO, Hrvati u Srbiji ne igraju fudbal osim u Donjem Tavankutu, u kojem je to masovna pojava pa je Donji Tavankut  pravi rasadnik fudbalera hrvatske nacionalne manjine u Srbiji. Onda smo od spikera čuli da u selu Donji Tavankut živi više od 90 posto Hrvata iako znamo da tamo živi polovica Bunjevaca, koji neće da čuju da su Hrvati, i polovica “bunjevačkih Hrvata”, pa u Donjem Tavankutu u svakom slučaju nema niti jedan promil Hrvata u odnosu na 57.900 Hrvata u Republici Srbiji.
 
Čuli smo i da neki fudbaleri iz Hrvatske, čija imena i prezimena  nedvojbeno asociraju na hrvatska, igraju za ekipu SRB kao pripadnici srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. To nas nije čudilo jer nam je jasno da su u pitanju Bunjevci koji neće ni da čuju da su Hrvati, pa se u Hrvatskoj izjašnjavaju kao Srbi, pošto  tamo ne postoji nacija koja se zove Bunjevci, kao što je to slučaj ovdje u Srbiji. Onda smo slušali kako se korneri izvode iz kuta, kako neki golovi možda padaju iz zaleđa ali pošto zaleđe u Donjem Tavankutu nije ofsajd ništa ne smeta i gledali smo kako Hrvati igraju fudbal u komplet crvenim dresovima kao da su članovi neke komunističke partije, kako Srbi igraju u bilim dresovima splitskog Hajduka, kako lopta nijednom nije odletjela u kukuruze iza gola, i tako sijaset nekih čuda, pokora i zbunjevina. A istog časa kada su igrači napustili teren na centru bunjevačkog nacionalnog stadiona u Donjem Tavankutu zaviorilo se srpsko kolce. Očekivali smo da se pojavi i Milorad Pupovac, ali se televizijski prijenos tu, nažalost, prekinuo.
 
Tekmu smo gledali u društvu, uglavnom novosadskih Hrvata, i nekolicini do kraja nismo mogli objasniti tko je s kim igrao, tko je domaćin, a tko je gost i gdje se tekma igra, jer nisu znali gdje je Donji Tavankut. Sve me podsjetilo na zgodu u jednom novosadskom društvu kada je malena ćerka “bunjevačkog Hrvata” iz Subotice (mogu navesti ime), koji je dobio dobar “politički” posao u Novom Sadu, slušajući priču oko Bunjevaca i Hrvata, spontano rekla: “Ali svi smo mi Srbi, zar ne tata!?” Dakle, to je kućni odgoj Bunjevaca u Vojvodini! Zato, ako znamo da je fudbalska tekma između Srba i Hrvata u Donjem Tavankutu u režiji “bunjevačkog Hrvata” Tomislava Žigmamova, ništa nas ne treba iznenaditi, jer je u svim segmentima hrvatsku nacionalnu zajednicu ovdje sveo na donjotavankutsku rašomonijadu.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Povezani članci

Svetom Alojziju Stepincu

HF

Srpski revizionizam – prikrivanje vlastitih zločina

HF

Pupovac gubi utjecaj

HF

Peti prosinac – Svjetski dan tla

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...