Odbacimo rat u zla nepovrat

      Krenuti se mora, al' ne gustom šumom

 

 

        Nije bilo davno, kad smo ime slavno na tlu svojem spašavali bojem.

        I kad nismo htjeli biti samo smjeli borci za slobodu, već mir svome

        rodu, i sestre, i braća, prijatelji, ljudi… Prolili smo dosta svoje krvi,

        znoja a branili jesmo (to oduvijek znamo) tek ognjišta svoja.

        Istina je da nam od sna i od ideala malo sreće osta, pa preteško

        breme nevolja i posta želimo sa svojih skinut leđa.

        Ne želimo tuđe ni sa svojih međa prijeći u tuđinu, jer tko tuđe zalogaje

        hljeba još kušao nije, neka boj ne bije ispod tuđeg neba.

        Istina je bjelodana svima: Hrvat još i danas zle udarce prima, al'

        usprkos svemu, snage i ljubavi za dom mrijeti i živjeti – ima!

        Istina je da već vrijeme da je za pravice boj pa se pitam:dokle ćemo

        tako? Hoće l' svatko razumjeti moga roda snove da ga u boj samo

        ljubav zove, jer tko svoje ne da i dom roda brani, i Bog dragi od zla

        ga obrani. Da. Krenuti se mora, al' ne gustom šumom, pušaka kano –

        nadom i sirena zvukom, već i zdravim umom, riječju tihom, a ponekad

        stihom, neumornim hodom za mirom, slobodom.

        Da, poći je doba govorom i vjerom, i istine mačem, a ne djece plačem,

        tugom udovica, već čistoćom lica  i pravice mjerom-cijelog roda dike.

        Nije bilo davno: bješe grob do groba bez imena i bez križa znaka za

        Hrvate pale na pragu svog doma. Tad ginuli svi su za Dom spremni

        mrijeti, ali za dom spremni i sretno živjeti.

        Premda zemlja mala, preživjeli već smo na tisuće zala, al' klonuli

        nismo, jer za pravdu i proljeća mlada gradili smo kuću vjere, mira,

        nada.

        Danas svoj na svome u svom domu jesmo. Prošla su vremena kad

        robovi bjesmo! Pa zar plode mira, da nerazum dira?

        Da na kocku stavi sve što Hrvat slavi, što mu snagu daje da tu i

        ostaje?

        Odbacimo strahove i krvavi rat – u zla nepovrat!

        Mjesto buke i topova kanonade, nek se bratske pruže ruke  u znak

        mira, vjere, ljubavi i – nade!

 

Malkica Dugeč, 2. 3. 2019.