U srcu juga, kraj mora plavog, leži Ston, ponos naroda slavnog
U Hodiljama kod Stona rođen je 18. travnja 2007. Martin Car.
Martin, kao i većina ljudi iz manjih mjesta ne voli moderni užurbani život. Još impresionisti i dubrovački plemići bježali su na ladanje, na otoke, seoska imanja na kojima još postoji stari Mediteran Alphonsea Daudeta (1840. – 1897.) i Van Gogha (1853. – 1890.)
Nebo je nad nama zvjezdano, otkošene trave mirišu, seoske crkvice kao na Medovićevim slikama i poeziji Vidrićevoj i Matoševoj; tu je negdje u krajoliku naš vrtlar Martin sa svojim dobroćudnim osmijehom i velikim očima.
Njegove eseje i pjesme vrijedilo bi objaviti; neka se nakupe kvalitetni materijali, nije u Martinovom stilu preša.
Zasad ilustracije radi, neka svjetlo dana ugleda jedna bezazlena mladenačka pjesmica.
S T O N
U srcu juga, kraj mora plavog,
leži Ston, ponos naroda slavnog.
Gdje sol se suši pod suncem zlatnim,
I zidine stoje, čuvari hrabri i ratni.
Masline šušte na vjetru tiho,
a kamen svijetli, staro i čisto.
Svaki je kamen povijest što diše,
U svakom kutku ljubav se piše.
Ston blista zlatom, grad vječitog mira,
tu srce kuca ritmom starog krila,
zavičaj moj, duša što me dira.
