Obogaćeni ministri vraćaju se u Sabor!

Onaj tko se obogatio u ratu ili poslije rata postane ministar…

Kada je u neko doba Europa bila kršćanska uz pučke mise osim svećenika služili ih i ministranti. Od te riječi nastala je i riječ ministar, prije sluga Božji, a sada sluga naroda, plus premijer ili prvi među jednakim. Na žalost ništa od te riječi ministar ne ostade. Istina dok su prvi među jednakim imali ovlasti, kada su ministri pogriješili ili se neopravdano okoristili, letjele su glave, čak su Francuzi izmislili spravu zvanu giljotina za brze zahvate bez ručnoga rada. Poslije su prvi među jednakim malo popustili jer su i oni griješili pa se sve svelo na tamnice, u Staroj Gradiški su ih zvali mračnjače ili u Petrinjskoj, samice gdje je moj brat Kruno 1965. „ispitivan“ pola godine jer je bacio letke sa Savskoga nadvožnjaka kod Studentskoga centra u slobodnom Zagrebu. Čuveni sudac Milko Gajski mu odrapio pet godina robije, a mnogima i puno više. Hrvatska je šutjela. Josip Broz zvani Tito i kamarila su bili zadovoljni, jer sebi su izgradili dvorove, a nama nacionalne torove. To je bila uvertira za „Hrvatsko proljeće“i masovno uhićenje.

Danas je situacija malo drugačija i složenija. Onaj koji se za vrijeme rata i služenja narodu obogati ili prigrabi nekretnine, pokretnine, zlato, dionice, postane vlasnik, a bez vlastitih novaca izlaže se sumnji i narod traži čiste ruke „mani pulite“. Sudski organi to mirno gledaju ili ako dobiju mig sa vrha onda počinje dugotrajno češljanje papira i nastaje zastara. Ministri brzo i pametno – daju ostavke i vraćaju je u sigurne i tople saborske klupe odakle su i došli voljom naroda koji ih je birao za ministre, a zapravo ih je birao za ministrante sluge naroda. Prije ostavki se uglavnom napravi dogovor da se ne spominje Remetinec ili policija nego se pusti da čovjek radi svoj posao u Saboru ili doma a kako je to vidjeli smo na dalekovidnici koju plaćamo a ne vidimo ništa korisno, kvalitetno i pametno ili uvijek iste face koje novinari smiju pozvati kada im to dopuste oni na vrhu. To s demokracijom nema spoja i takav mehanizam nas sigurno vodi u propast. Ne možemo duboko pasti jer smo tako i tako već na dnu i čujemo kako nesreća korača. Dovoljno je saznanje da 400 tisuća Hrvata ovaj čas radi i „živi“ u Njemačkoj, to nas je koštalo najmanje 100 milijardi kuna a mi radnike uvozimo iz Ukrajine ili Malezije. Zašto ili za koga? Sjedimo mirno kao ovce, osim onih koji moraju dokazati podrijetlo skupih satova, kuća, bogatstva, osim ako nema nagodbe ili guljenje krumpira, mijenjanje pelena u staračkom domu.

Mediji i političari su poseban sektor za propitkivanje kao dvije amebe koje su se neprirodno spojile. Politička elita u EU-u zove se oligokracija i vlada svjesna ili nesvjesna ponaša se kao da zaista zastupa interese čitavoga svijeta uz bijedan broj glasova. Mediji ih glorificiraju u svemoćne ljude i za to dobiju benefite u raznolikim opcijama mnogi novinari dobiju veleposlanička mjesta i spremni su za to dati sebe, a to je najopasnija situacija za opstanak države, lažni podaci o uspjehu i napretku, socijala ne funkcionira, ministrica nije kvalificirana za važan državni posao i ne ostaje na funkciji. Postala je ministrica jer pokriva neko područje županije koja traži svoju kvotu u Vladi. Ministar prometa koji se bavio ugostiteljstvom ima dilemu oko dolinske pruge Rijeka – Zagreb Kinezima dati ili sami graditi, u Kini vlakovi voze 300 km/h kod nas 40 do 70 km/s i gradimo 30 km 4 godine.

Ne želim ministre kritizirati ali dobro je znati, Francuska ima posebne visoke škole nakon redovnoga visokoga školovanja ako žele raditi u državnoj službi, morate proći taj drill, tamo se krvavo uči i stječe praksa upravljanja resorima državnih ministarstvima, a kod nas sa polja u stranku, i iz stranke u ministarstvo ili državnu tvrtku za energiju, ekologiju ili u ustavne suce ili nepotrebne komore za uhljebe viška kadrova, neke vrate odakle su i došli, ali štete ostaju, primjerice premijer Zoran Milanović sa Hajdaš-Dončićem i još dva ministra promijenio projekt željeznice kroz Gorski kotar i napravio golemu štetu skoro kao sa Lex Perković.

I mediji znaju biti štetni bilo je razvidno na jednom ad hoc prijedlogu isusovca Ike Mandarića o muževima i prijedlog seminara, razgovora. Odmah se digla teško žensko i muško topništvo, danima ga ponižavala, najviše jer je stao na vrata crkve sv. Marka i onemogućio upad policije u crkvu i na branitelje, a poslao ih Zoran Milanović Zoki iz Sinja i jedan od Ostojića ministar policije iz SDP-a. To sam nazvao partijska novinarska inkvizicija koja samo čeka neku izjavu  salezijanca Damira Stojića, biskupa Košića iz Siska ili biskupa Hranića iz Đakova, kardinala Bozanića iz Zagreba ili kardinala Puljića iz Sarajeva i paljba vrijeđanja počinje. Nije čudo da EU nije više kršćanska i ne smije se vjera niti spomenuti u osnivačkim dokumentima ili da su muž i žena roditelji i da se granice za imigrante otvore i države zatvore, i ukinu što će to narodu, a bogataši njih šezdesetak zavlada svijetom i za nas misle i odlučuju i život nam i probavu olakšaju. Nimalo nije bezazleno ovo prepucavanje SAD-a, Rusije, EU-a, Kine, Irana, Izraela i UAE-a. Narodi će to platiti krvavo, bogataši još bogatiji, narodi siromašniji. 

Stjepan Nikolić