Ideološki i biološki sljednici četnikolikog orjunaša Grge Anđelinovića

Ponavlja nam se krvavi prosinac 1918.!

Samo 1 posto Zagrepčana zna što se dogodilo 5. 12. 1918. ovdje na glavnom zagrebačkom trgu. Kako će i znati, kada su ih cijelo vrijeme u školi bombardirali s majkom Jugovića i sa sedam ofanziva. „Ponosim se sa svojim okrvavljenim rukama“, izjavio je poslije u Beogradu Grga Anđelinović, koji je bio glavni krivac zločina, iza koga je ostalo 13 mrtvih i puno ranjenih. Puno ranjenih nije tražilo bolničku pomoć, pa su se skrivali po kućama zbog straha od vojnog suda, na koji vojni sud ih je izvedeno 21. Na mirne prosvjede protiv uspostave nenarodne države izišlo je oko 10.000 hrvatskih domobrana i civila. Petoga prosinca je i dan hrvatskog domobranstva. Čestitam vam dan hrvatskog domobranstva. Otišli su u Beograd "ko guske u maglu". Balkanska magla nam se još uvijek javlja na Pantovčaku i Gornjem gradu. I danas imamo Grgine ideološke i biološke sljednike. Još uvijek ne prestaju pretenzije na naš teritorij. Izlaz na more. Koje more. Čije more? 

Ovo je samo dio govora počasnog predsjednika udruge Hrvatski domobran, gosp. Vladimira Fučeka, pitomca domobranske časničke škole, koji se provukao kroz iglene uši Bleiburškog pakla, i bio zrnce koje je prošlo kroz rupice Bleiburškog sita i rešeta, a koje rupice su bile pretijesne za stotine tisuća drugih hrvatskih vojnika i civila. Uz molitvu, domobranska obilježja, zapaljene svijeće, položeno cvijeće, zvuke mirozova, domoljubne pjesme… i ove godine se ispod spomen ploče odala počast prvim hrvatskim žrtvama prve Jugoslavije. Dok je Beograd još uvijek bio u transu, slaveći proširenje Srbije sve do Karavanke, hrvatski četnikoliki orjunaš, veleizdajnik Grga Anđelinović, očekujući orden Svetoga Save, na veliku trpezu im je donio i specijalitet "hrvatska krvavica".

Zahvaljujući izaslanstvu hrvatskih branitelja prosvjednika, predsjedniku zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, i reflektorima režimskih medija, koji ih za nevolju prate, procenat onih koji će čuti za Prosinačke žrtve iz 1918., će se ovih dana povećati. S invalidskim kolicima, svijećama i cvijećem, poklonili su se prosinačkim žrtvama, koje su kao i oni bili 100 posto za Hrvatsku, koji slogan je otisnut i na njihovom položenom vijencu i koji su istinski slijednici hrvatskog domobranstva. Baš s ovoga svetog mjesta su odaslali novi zahtjev na adresu, koju prekriva, gore spomenuta, balkanska magla.

S Trga bana Jelačića, poklonivši se prosinačkim žrtvama, uputili su zahtjev za ostavkom i Zorana Milanovića. Sintagma  prosinačke žrtve je prošla kod mnogih izvijestitelja, čak i kod jugolista, pardon Novog lista, dok ju je Večernji list, vjerovali ili ne progutao. Hrvatski vojnici i civili su bezumno pobijeni 1918. na ovome trgu, jer su voljeli Hrvatsku, cijenili slobodu, i mirnim prosvjedom se suprostavili ulasku Hrvatske u Jugoslaviju. Danas hrvatski vojnici i civili opet prosvjeduju na zagrebačkim ulicama i trgovima, zbog ulaska Hrvatske u takozvani region. I mi kao i naši prethodnici vidimo, što se pokušava skriti od očiju javnosti, vidimo opasnost koja se nadvila nad našu domovinu. Prava paralela, povučena u pravo vrijeme, na pravome mjestu, od pravih i istinskih slijednika hrvatskog domobranstva.

Žarko Marić