Hrvatski Fokus

Sinkronizirano se majorizira i obespravljuje hrvatski narod

 
 
Puno je posla u Bosni i Hercegovini ostalo nedovršeno za muslimanske vjerske i političke radikalizacije. Ono što nisu uspjeli u ratu, etničkim čišćenjima, progonima, paljenjima, masakrima, silovanjima i zločinima nad Hrvatima Bošnjaci nastoje to u miru zaokružiti i finalizirati. Cilj je proširenje okupiranih, etnički očišćenih hrvatskih prostora, uz progon, zastrašivanje i izmišljanje laži protiv hrvatskog naroda kako bi ga se ocrnilo pred svijetom i prisililo na odlazak. Kako bi ubrzali dolazak na cilj, u strahu da svijet ipak ne kaže stanite, Bošnjaci biraju u beha Predsjedništvo i drugog svog člana, pripadnika muslimanske ABiH, koji se u ratu protiv Hrvata pokazao hrabrim i odanim, što je razlog da ga vrhovni zapovjednik te vjerske armije odlikuje i zlatnim ljiljanom. U takvom odnosu članova u Predsjedništvu, bez hrvatskog predstavnika, svaki beha grad ubrzano postaje mjesto kršćanofobije i kršćanofobista. Mjesto nacionalizma, i nepodnošljive vjerske mržnje ispoljene od strane bošnjačkih velikomuslimana prema Hrvatima koji su se nakon ratnih zločina i tortura kojima su bili izloženi od istih muslimanskih protagonista, i iste velikomuslimanske vrhuške, vratili u svoje selo, u svoj grad, kako bi nastavili živjeti u svojoj katoličkoj vjeri na svojoj hrvatskoj zemlji.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/07/Bosnias-three-presidents.jpg
Tribalizam na muslimansko-pravoslavni način
 
Velikomuslimanski nacionalizam, ispisan u Islamskoj deklaraciji čiji sadržaj je i bio povod građansko-vjerskom beha ratu za teritorij, nikada i nije prestao da živi u okupiranim, i od Hrvata očišćenim beha gradovima. To (po)ratno stanje, koje Bošnjaci u Federaciji, a Srbi u genocidnom velikosrpskom entitetu, koriste kao vrijeme naoružavanja za dovršetak tajnih beogradskih pregovora podjele BiH, nameće pitanje, ne samo hrvatskoj žrtvi već i svjetskoj zajednici, ima li kraja tim nacifašističkim srpsko-bošnjačkim divljanjima, koja vode u početak novog, ili nastavak starog, sukoba.
 
Uvijek kada se velikosrbi sastaju s bratskom Rusijom, a Bošnjaci s majkom Turskom, beha sukob je bliži i hrvatskog naroda je manje u Bosni i Hercegovini. Sinkronizirano se majorizira i obespravljuje hrvatski narod, što je novi oblik srpsko-muslimanskih progona i etničkih čišćenja kakva svijet gleda na Bliskom istoku u biološkom istrjebljenju kršćana od strane džihadista, velikog broja pripadnika ABiH, tijekom beha sukoba. Neki od tih džihadista se vraćaju u svoj entitet u BiH, a njihove žene, koje su također sudjelovale u zločinu genocida i konfesiocida, zajedno s odraslom djecom, askerima, Bošnjaci dočekuju i primaju u skrivenim velikim pobjedničkim slavljima. Kako se nadati miru, i mirnoj budućnosti, iz takve ratno huškačke sadašnjosti, koju kreiraju velikosrpska i velikomuslimanska politika, etnički i vjerski čisti entiteta, RS i beha Federacije. I ne čudi stoga ni  srpsko secesionistička ni bošnjačko unitaristička politika, budući da su njihovi kreatori nekažnjeni ratni zločinci, jednako iz redova vojske RS i muslimanske ABiH. Poslije rata rat,
moto je srpsko-muslimanskih nekažnjenih, a dobro imenom i prezimenom poznatih, zločinaca.
 
Svaki srpski napad, napose bošnjački kao federalnog partnera koji je u Daytonu dobio zadaću da gradnja federacije bude temelj buduće beha zajednice, na hrvatskog povratnika je napad na cijeli hrvatski narod, kako onaj u progonstvu tako i onaj koji je, uz velike žrtve i poniženja, ostao u BiH. Bošnjačka agresija na nebošnjake, napose na Hrvate, politikom kako su oni jedini beha narod koji nema drugu domovinu, oružje je u osvajanju cijele BiH i njenog islamiziranja u rukama muslimana, koji po zemlji pjevaju, gotovo da im je to nacionalna himna, „Turska je naša mati, tako je bilo i tako će ostati". Znači ako i jedan beha narod ima „rezervnu" domovinu, kako to za Hrvate i Srbe kažu Bošnjaci da imaju Hrvatsku i Srbiju, onda muslimani ne da imaju rezervnu domovinu već i majku  Tursku. Teško je naći takav primjer tolike, djećje, ljubavi jednog naroda prema narodu, povijesnom okupatoru, državi tisuće kilometara daleko, kao što je to bošnjačka ljubav prema Turskoj, i muslimanima diljem svijeta za koje kažu da su im bliži od prvog susjeda, Hrvata ili Srbina, u BiH. U bošnjačkoj ljubavi prema muslimanima diljem svijeta, i dječjoj prema materi Turskoj, koja ide i do veleizdaje na način da zemlju ostavljaju Turcima u amanet, vidi se strašna činjenica kako u bošnjačkom korpusu i dalje vladaju zli duhovi rata, do granica istrjebljenja svih nebošnjaka na tom Alijinom amanetu sultan Erdoganu.
 
 
Nije li u ovakvom beha stanju isključivosti, i napete mržnje koju i mala iskra može zapaliti u ratni plamen, vrijeme da i svjetska zajednica prizna ono što priznaju sva tri beha naroda, da je Bosna i Hercegovina uistinu neodrživa u cjelovitosti. Niti kao dio velikog Otomanskog carstva, niti kao dio Velike Srbije, niti kao dio Velike Hrvatske. Budućnost u cjelovitosti joj je jedino u labavoj konfederaciji tri nacionalna entiteta, čije zajedništvo unutar beha međunarodno priznatih granica bi jamčila svjetska zajednica, s vojnim snagama raspoređenih podjednako u svakom beha entitetu. U bošnjačkom entitetu turske, u hrvatskom euronatovske, u srpskom ruske vojne postrojbe. Bio bi to svijet u malom, u miru islama, katoličanstva i pravoslavlja. Svijet u kojem ne bi bilo ni pobjednika ni pobijeđenog. Ravnoteža u jednakosti bez pobjednika i poraženih, brojnijih i malobrojnijih, jamac je bosanskohercegovačke budućnosti.
 

Vinko Đotlo

Povezane objave

Šemsdun Mehmedović, erdoganovci, vehabije i mudžahedini napadaju američkoga diplomatu

hrvatski-fokus

Rat drugim sredstvima

HF

BiH je prijetnja za regiju

HF

Iz porobljene Bosne kreće osvajanje Europe

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više