Hrvatski Fokus
Kolumne

Hrvatska na primjeru Zagreba

Poljoprivreda, ribarstvo, turizam, infrastruktura su tu, ali nitko ne želi biti Robinzon

 
 
Povremeno dođem u naš lijepi Zagreb, ovaj put sam obišao od Dubrave do Zaprešića, od Savice do Knežije i Trešnjevke uzduž i poprijeko. Nakon iskustva Bruxellesa gdje ne možeš vidjeti zelenilo cijenim rad Kršnjavoga koji je dao pečat sa Bolleom Zrinjevcu, tornjevima katedrale, Mirogoju, Maksimir, Gradec, Šalata i Pantovščak, Sava i Sljeme čine bogomdani prostor koji ima rijeku, jezera, šume i u kojem čak i socijalističke zgrade mastodonti iz doba Holjevčeva (Većeslav, ne Robert) imaju zraka, svjetla, parkinga, staze za bicikliste, igrališta, kvalitetne tržnice i dućane, škole, Domove zdravlja…
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/08/tourists-zagreb-scaled.jpeg
Fontanice Bandićeve u sumrak sam doživio kao decentne (šesne); obitelji kao na pikniku, mala djeca, zagrljeni parovi… toliko buke oko simpatične investicije, kao što su i Keruma napadali zbog jednoga križa usred borove šume. Daleko od toga da ih hvalim, ali ne valja kritika radi kritike. Ostavimo povijest arhitekture po strani; Zagreb ima sveučilišta, jako gospodarstvo, polovicu djece u Hrvatskoj, većinu visokoobrazovanih ljudi, s okolicom više od četvrtine stanovništva. Prometno je dobro riješen, dok je veći dio priobalja stisnut pod dinarskim masivima i uskim mediteranskim ulicama. Pojavio se i turizam, primjećujem dosta gostiju s Dalekoga Istoka; kako oni vide secesijske ukrase i barok? Kako nas doživljavaju? Ipak je Zagreb prema Tokiju i Šangaju gradić. Cijene najmova su relativno visoke za naš standard, ali stan je još uvijek moguće kupiti u usporedbi sa cijenama na moru. Postoji tržište, postoje poslovi.
 
S druge pak strane obližnji Karlovac (da ne govorim o Sisku i Slavoniji) jako ugodnoga položaja, pun parkova i obiteljskih kuća stagnira, industrija je propala, a njegova prometna funkcija nije kao u 19. stoljeću. Ne mogu shvatiti anemičnu vlast u Rijeci, niti nedostatak ideja u poljoprivrednom sektoru na sjeveru. Pag ili okolica Šibenika koji su nalik mjesečevoj površini danas su zahvaljujući turizmu bogati; grmlje lavande, masline (litra ulja i po 100 kuna), dobro vino i riba imaju cijenu! Za Kraljevine Jugoslavije cijena vina bila je smiješno niska. Nekada smo sa juga bježali u Slavoniju, ili na Zapad kao barba Rudić iz Dvornica udaljenih kilometar od obale, tj. ribarskoga sela Ražanj kod Rogoznice. Danas noćenje tamo dođe oko 60 eura. A za razliku od dubrovačke okolice uskoga obalnog pojasa Dalmacija je pretežno niska, tj. cestovno dobro povezana sa dubokim zaleđem. Tamo su pločasti kamen za krovove donosili barkama sa otoka, a kamenje za kuću su više na ramenima nego sa mazgama nosili sa udaljenih brda. Koliko ima divnih mogućnosti za etnosela, došla je i voda i asfalt, ali moja je pretpostavka da će kuće ići u jeftinu i brzu betonsku gradnju, kao da smo Njemačka.
 
Barba Rudić je barkom pobjegao iz Juge u Italiju, pa dalje u Kanadu jer je želio zaraditi u zemlji gdje vlada red i zakon. Vrlo jednostavno: red i zakon! Njegovo četvero djece (supruga je Talijanka iz Romagne, vrlo vesela i radišna) i šestoro unučadi ne će se vratiti u zavičaj. Danas Hrvatska živi na turizmu, građevini i iseljeništvu, ostalo je iluzija. Zašto su otoci prazni? Poljoprivreda, ribarstvo, turizam, infrastruktura su tu, ali nitko ne želi biti Robinzon. Država spava; mlade obitelji bi ponukale postojanje i ribara i poštara i butige i škole; ovako žive tamo starci, dragi ugostitelji Albanci i stranci koji kupuju omirine i popravljaju ih da uživaju u miru. I poneki starac povratnik. Obala nam je ili goli beton ili neuređena šikara koja na kraju privlači samo piromane i gromove. Ipak se nešto učinilo za masline i lozu. Koza bi možda pomogla da se riješi makar obilate drače. Da ne lamentiramo o administraciji, školstvu, vanjskoj politici, demografiji, zdravstvu, vojsci; kažimo jednostavno; mi nemamo strategiju. Tko će doći, tko će se vratiti bumo vidli. A na jumbo plakatu čovjek u kasnim tridesetima neobrijan pozira sa izrazom ganuća sa dva cucka (peseka, kučka, p(a)sića) koja je zagrlio snažnim mišićima. Veliki natpis UDOMI ČIPIRAJ KASTRIRAJ svjedoči o golemoj sreći koju pružamo životinjama, ali valjda i ljudima u suvremenoj civilizaciji.
 

Teo Trostmann

Povezane objave

Plenković je svim događajima vezanim uz Agrokor/Fortenovu osobno upravljao od prvog dana do danas

hrvatski-fokus

Državne tajnice i izbor misica

HF

Junaci su svi oni koji nisu cijepljeni

hrvatski-fokus

Rodna teorija je pseudoznanost

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više