Hrvatski Fokus
Kultura

Dubrovačka živuća palača

Otvoren novi stalni postav Biskupske palače

 
 
Novi stalni postav Biskupske palače u Dubrovniku svečano je otvoren u srijedu, 14. kolovoza 2019. uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, zaštitnice dubrovačke katedrale.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/08/6-1024x768.jpg
Otvaranje stalnoga izložbenoga postava Biskupske palače u Dubrovniku kao novoga kulturnog žarišta unutar gradskih zidina predstavlja finalizaciju tridesetogodišnje obnove toga slojevitog spomenika arhitekture koji u sebi sabire slojevitu povijest Grada. Autori novoga postava su dizajner Marko Baus te povjesničari umjetnosti Ivan Viđen i Nikola Bojić. Nakon što je u srpnju prošle godine predstavljen završetak dugogodišnje obnove Palače te se u nju ponovno uselio dubrovački biskup, od kolovoza ove godine javnost može doživjeti prostor jedne od najraskošnijih i najvećih dubrovačkih baroknih palača, ali i uživati u vrijednim umjetničkim djelima te uroniti u mnoge neispričane priče o Gradu. Naime, novi stalni postav u svome kustoskom konceptu i dizajnu isprepliće prezentaciju renesansnoga i baroknoga sloja palače s pomno odabranim umjetničkim djelima iz bogate biskupske zbirke.
 
Povjesničar umjetnosti Ivan Viđen rekao je kako je „ovo živuća palača, jer u njoj biskup živi, i dijelom je otvorena za javnost, a nikako nije muzej. Novi postav nudi novo čitanje već poznatih umjetničkih djela i izlaganje nekih novih. Uglavnom je riječ o slikama i kipovima iz kolekcije dubrovačkih biskupa“. Dodao je kako je, uz izloženu zbirku, i sama palača eksponat. Prigodom otvorenja novog postava biskup Mate Uzinić je naglasio važnost kontinuiteta rekavši kako vjernici znaju da je za Crkvu, koja stoljećima, poput dobrog domaćina „iz svoje riznice iznosi novo i staro“ (Mt 13, 52), kontinuitet od iznimne važnosti, a isto se može reći i za kulturu. Zapravo se može reći da je kontinuitet za kulturu presudan jer znači „ulazak u povijest, stvaranje tradicije i jačanje identiteta, koji potom s vremenom jačaju i sve se jasnije i bogatije profiliraju. Kontinuitet je važan i u čisto primarnom, egzistencijalnom, fizičkome smislu jer uspostavlja neprekinuti tijek“, kazao je biskup te dodao kako spominje kontinuitet jer se više puta posljednjih dana govori o novoj-staroj Palači, o novome-starome postavu. „Govorimo o novome postavu, a istodobno smo svjesni da se zapravo radi o staroj kulturnoj ustanovi našega Grada i Biskupije. Naime, u Palači je još od početka 1930-ih godina djelovala Biskupska pinakoteka koja je osnovana inicijativom tadašnjega dubrovačkoga biskupa Josipa Carevića. Namjera mu je bila prikupiti, evidentirati i očuvati brojna umjetnička djela koja su na različitim mjestima, zbog neprepoznatosti ili oštećenosti, bila zaboravljena i prepuštena zubu vremena. Ta Biskupska pinakoteka bila je postavljena upravo na ovome katu palače te je bila otvorena za javnost. Nakon razornoga potresa iz 1979. pinakoteka je privremeno preseljena u prizemne prostorije palače, a zatvorena je za javnost tek pred početak Domovinskoga rata 1991. godine“, podsjetio je dubrovački biskup te dodao: „Večerašnje otvaranje novoga-stalnoga postava je zapravo naše nastojanje da u tome segmentu uspostavimo kontinuitet, kontinuitet kojemu je ovaj Grad tako predan.“
 
Biskupska palača se kroz stoljeća gradila, nadograđivala i preuređivala, te u sebi sadrži brojne arhitektonske i stilske slojeve. Podsjetimo da je njezino istraživanje započelo još na proljeće 1984. godine kada su u sklopu širega istraživačkog zadatka proučavanja gradske četvrti Pustijerne na Palači rađena vrlo detaljna i vrlo korisna istraživanja strukture ove građevine koja je vodio tim istraživača s Instituta za povijest umjetnosti u najbliskijoj suradnji s restauratorima iz Hrvatskoga restauratorskoga zavoda. Istraživanja je prekinuo Domovinski rat i ona su zaključena 1993. godine, da bi se kasnije kroz godine pristupilo izradi projekta i potom izvođenju radova koji su prošle godine završeni i Palača je napokon useljena te je ponovno postala biskupov dom. Prošlogodišnji je privremeni postav, u suradnji s dubrovačkim arhitektonskim biroom Studio Vetma koji je vodio finalne radove uređenja Palače, izradio renomirani splitski povjesničar umjetnosti Joško Belamarić, također u suradnji s domaćim snagama.
 
Novi-stalni postav u svome kustoskom konceptu i dizajnu isprepliće prezentaciju renesansnoga i baroknoga sloja palače s pomno odabranim umjetničkim djelima iz bogate biskupske zbirke. Organiziran je u pet tematski zaokruženih izložbenih cjelina („narativni ambijenti“) među kojima je možda najatraktivnija salon na drugome katu Palače s raskošnim rezbarenim, pozlaćenim manirističkim stropom (tabulatom), danas posebnim na čitavoj našoj obali. Tabulat je bio dijelom prethodne renesansne faze palače Sorkočević te je preživio razorni potres 1667. godine u kojemu je i sama palača bila oštećena. Spomenuti salon sa zlatnim tabulatom predstavlja svojevrsnu „vremensku kapsulu“ koja svjedoči o ukusu i bogatstvu predpotresnog, renesansnog Dubrovnika, ali i ekonomskoj i političkoj moći obitelji Sorkočević koja je ovu palaču podigla.
 
Osim manje poznatih povijesnih epizoda, unutar Palače su predstavljeni i neki od temelja na kojima počiva identitet Grada, a koji zasad nisu dovoljno zastupljeni niti u jednome dubrovačkom muzejskom postavu. Među njima je i pripovijest o sv. Vlahu, zaštitniku i simbolu Grada, kojemu su posvećene dvije prostorije u kojima se uz tri vrijedna Parčeva kipa može pogledati i projekcija dokumentarnoga filma „Grad na srcu sveca“ snimljen 1972. godine, na 1000. obljetnicu Feste Svetoga Vlaha. Posebnost ovoga filma je u tome što je riječ o jedinoj cjelovitoj snimci Feste iz razdoblja socijalizma čija je originalna filmska vrpca slučajno pronađena prije nekoliko godina u obiteljskome arhivu festanjula Zvonimira Kisića zaslužnoga za nastanak toga filma.
 
Vizualni jezik postava definiran je ručno koloriranim, polutransparetnim staklenim panelima koji služe kao podloga na kojoj se izlažu djela. S druge strane, zbog djelomične transparentnosti stakleni paneli evociraju izgubljenu slojevitost palače dajući joj suvremeni oblikovni i interpretativni sloj. U sljedećim fazama razvoja uređenja Palače namjerava se u stalni postav uključiti i njezin suterenski dio kao lapidarij za prezentaciju bogatih arheoloških slojeva pronađenih u podzemlju katedrale i Bunićeve poljane. Time bi se zaključila slojevita prezentacija jednoga od najznačajnijih dubrovačkih lokaliteta, pri čemu bi novootvorena Biskupska palača sa stalnim postavom na određeni način postala sabirna točka šire baštinske topografije Dubrovačke biskupije.
 

Nives Matijević

Povezani članci

Kubizam je izvor kiparstva

HF

Valovite forme Ivana Jakšića

HF

Smeđo crveni svijet Mladena Žunjića

HF

Volim boju, onako višeslojnu, plavu…

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...