Športska sjećanja na šezdesete u Zagrebu

Umro Ratimir Pavičić – Zrik, veliki rukometaš Zagreba i Hrvatske

Čitamo: U Zagrebu je preminuo u subotu 6. 7. 2019. u 78-oj godini života RATIMIR PAVIČIĆ – ZRIK (14. 5. 1942 – 6. 7. 2019 ). Umro je jedan iz legendarne momčadi RK 'Zagreb' iz prve polovice  60-ih godina, vešestrukog prvaka države. Srednji ili desni vanjski, virtuoz, o čijoj se igri uvijek govorilo s oduševljenjem. Cijela je momčad igrala jednostavno i brzo, s lakoćom zabijala. Kako je često znao reći suigrač – rješavali smo se lopte prije nego nas je protivnik mogao prekinuti prekršajem.

Najljepša rukometna priča počela je spajanjem RK 'GRAFIČAR' i RK 'ZAGREB'. Današnji 75-godišnji mladići dobro se sjećaju Malića, Vićana i Žagmeštra iz školskog dvorišta II. Gimnazije u Križanićevoj, a Kocijana iz VII., kasnijih reprezentativaca, a o, od njih deset godina starijem Tambiću, su se naslušali bajki (Sirko – dao je 16 golova od 17 u utakmici velikog rukometa!), a bio je uzor svom bratiću Vladi Vićanu.

Nakon spajanja i konsolidacije stvorena je legendarna momčad RK 'ZAGREB'. Momčad GRK ‘ZAGREB’ žarila je i palila prvom polovicom 1960-ih, bila prvak 1961./62., 1962./63. i 1964./65., pa je tako u odlučujućoj utakmici za prvaka 1961./62. pobijedila banjolučki Borac s 22:4 (u jednom momentu 18:2!). Zanimljiv je sitni naslov, ‘znak vremena', u jednim novinama (po sjećanju): „22:4 ZA IZVRSNE“, bez naznake tko je igrao! Šestero od njih u tom periodu su bili, uz Milkovića (Medveščak), reprezentativna sedmorka.

Zna li netko za veći ili slični poraz/pobjedu protiv direktnog konkurenta za prvaka, molim neka javi autoru ovog teksta.

Ratimir Pavičić – Zrik

U čuvenoj utakmici odigranoj 1965. na stadionu na Šalati protiv dvostrukog Svjetskog prvaka Rumunjske 21:7, Vićan dao 8 golova (niti jedan iz sedmerca!), Tomašić obranio sedmerac glavom! Prijatelj i ja došli prvi na stadion na Šalati davno prije početka! To je valjda najteži poraz aktualnog Prvaka Svijeta u službenoj utakmici!?

Evo još poneka crtica te generacije. Prva postava reprezentacije bila kažnjena zbog svađe/tuče. U pripremnoj trening utakmici za susret sa SR Njemačkom kod rezultata 15:2 za (kažnjene) 'rezerve', trener prekida utakmicu. Par dana poslije 'Prva momčad', ovi koji su gubili 15:2, pobijedi Nijemce s deset razlike!

Sjedimo nakon tenisa u klubu kod Doma športova, prilazi nam bivši suigrač mog teniskog partnera i vidjevši da razgovaramo o rukometu, ničim potaknut, pokaže na njega i kaže: “On je bio najbolji “! U traženju  'najboljeg svih vremena' mlađahni novinari su se zaustavili u puno pre bliskoj prošlosti! Svjetsko Prvenstvo u Pragu 1964., strijelac 8 golova Rumunjima na tribinama, a Zlatko Žagmestar na klupi, deset minuta do kraja, 6 razlike za Istočnu Njemačku, trener uvodi Žagmeštra („kaj sad da napravim“?!!). Šest puta dobi loptu i šest puta pukne! Kraj utakmice, neodlučno! Dovoljno ‘bivšoj‘ za prolaz!

Sjedimo nakon tenisa, pridruži nam se rukometaš, igrao u Austriji s mojim teniskim partnerom i te sezone bio prvi strijelac lige. Slijedeće sezone, bez tog samozatajnog suigrača dao cijelu sezonu jedan gol. U prvenstvu 1964./65. velika borba za prvaka između ZAGREBA i gradskog rivala Medveščaka, ZAGREB ima bolju gol razliku. Nada Medveščaka je da gost ZAGREBA, Niški RADNIČKI, zateže vrijeme kako bi izgubio sa što manjom razlikom, a da Medveščak pobijedi u Splitu s velikom razlikom. U Zagrebu 24:15 za ZAGREB, pa pobjeda Medveščaka u Splitu od 40:3  „ipak nije bila dovoljna“! To je bilo zadnje prvenstvo koje je ZAGREB osvojio, slijedeće sezone počeo je rasap momčadi, amatera, koji su završavali škole (fakultete) i tražili posao!

U vrjednovanju hrvatskih momčadi, ta momčad ZAGREBA bi mogla biti najbolja hrvatska momčad uopće, barem poslije 'prevrata', jer je težko uspoređivati prijeratne momčadi, recimo GRAĐANSKI.U tu elitu sigurno spada i VJESNIK, trostruki prvak Europe  u ranim 70-im, u sastavu Surbek, Stipančić, Čordaš.

U kvartu oko Križanićeve škole: Krešić, Erdödyjeva, Solovljevljeva (Bornina), Domagojeva…, sve do Vrhovčeve (Draškovićeva od Hatzeove do Branimirove) bilo je tucet čuvenih športaša: Dragan Kovačić (Krešić) centar Lokomotive i reprezentacije, čuveni odbojkaš Mladen Kos (Erdödyjeva), Vladimir Vićan (Krešič) rukometaš ZAGREBA i reprezentacije, Nikola Kesler (Krešić) trener Lokomotive i mlade reprezentacije, stolnotenisaći Ratimir Roth (Šubićeva kod Radnjaka) jedini dvostuki juniorsk prvak države (Korpa jednom, Stipančić jednom, Šurbek niti jednom), stolnotenisači Milan Štencel, braća Vlado i Marijan Bišćan (prvak države 1961.), te Ratko Jazvić (Branimirova), kao četrnaestogodišnjak, Scandinavian Open Junior Champion 1956. (Alser 2:0!). U dvorani 'POŠTAR-a’ u Hrvojevoj igrali su pored gore spomenutih i Šurbek, Čordaš i Turina, a u dvorani GRAFIČAR-a, Breščenskoga, preko Zvonimirove, Vogrinc, Uzorinac, Hrbud, Kos i Župančić.

V

elika bi nepravda bila ne spomenuti Ribu, Berislava Ribića, virtuoza 'Dinama', stanovao 'kod igrališta u Šubićevoj' (zapravo u ulica Filipa Grabovca, odmah iza Zvonimirove!). Riba je  bio odličan športaš, bistar i ‘nestašan', zapravo nije mogao trpjeti nepravde i gluposti. Bili mladi 'Dinama' na turneji, pobijede 4:1, Riba dâ tri gola, slijedeću utakmicu ne igra! Ode Riba, prestane igrati! Koliko je Riba bio od znalaca cijenjen govori crtica o drugom dolazku Bukovyja u 'Dinamo': – … a gdje je Riba?! Odite po Ribu!

Sjećam se dobro, stojimo pred 'Poštarom' (čuvena stolnoteniska dvorana u Tvrtkovoj, danas ('u Bandićevom Zagrebu') nepostojeća!), veli Riba: – priznajem (da su bolji) samo Jerkovića i Šekularca! Nedavno, pita legenda GRK 'ZAGREB' legendu 'DINAMA': …je li Riba zbilja bio tako genijalan kako mi mislimo? JE, odgovori legenda 'DINAMA'!Kao što jednom reče Zvonimir Magdić, Amigo: Sretni su oni koji su gledali majstore; Peršku, Monsidera, Glazera, Hitreca, Paladu, Punčeca, …, poslije Vukasa, pa onda ove gore spomenute mladiće!

Tomislav Nürnberger