Sv. Elizabeta u Splitu na Trsteniku

Povezana je s hrvatskim narodom jer su njezin otac Andrija II. i brat Bela IV. bili hrvatski kraljevi

U izdanju biblioteke 'Ravnokotarski Cvit' objavljena je trideset i šesta knjiga u nizu „Sveta Elizabeta u Splitu na Trsteniku“, autora prof. dr. fra Stipe Nimca. „Poticaja za nastanak ove knjige bilo je svakako više: počevši od činjenice kako je štovanje sv. Elizabete rašireno diljem Hrvatske i Europe, preko njezinih povijesnih (obiteljskih) veza sa Splitom i s Hrvatskom, preko toga da je ona zaštitnica Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS-a), pa do najnovijih događanja kad je u franjevačkom samostanu o. fra Ante Antića u Splitu na Trsteniku postavljen odljev kipa sv. Elizabete, umjetničko djelo njemačke kiparice Yrse von Leistner“, navodi urednik knjige prof. dr. fra Stipe Nimac.

Knjiga je podijeljena u nekoliko većih dijelova. U prvomu dijelu prikazani su biografski podatci o sv. Elizabeti Ugarskoj te Pismo Konferencije franjevačke obitelji povodom 800. Obljetnice rođenja  svetice, gdje se vidi njezina aktualnost i poveznica s Franjevačkim redom. Drugi dio posvećen je Yrse von Leistner, njemačkoj umjetnici, autorici 'splitskog' kipa sv. Elizabete. Treći dio donosi određene poveznice sv. Elizabete sa Splitom i splitskim područjem. Četvrti dio pobliže nas upoznaje sa sv. Elizabetom, prikazanu iz više različitih teoloških perspektiva. Peti dio donosi pjesmu sv. Elizabeti našega znamenitog pjesnika Dragutina Domjanića, te Posljednicu (Sekvenciju) sv. Elizabeti iz Zagrebačkoga misala u latinskome izvorniku i hrvatskomu prepjevu, te znanstvenu analizu samoga Zagrebačkoga misala i ove Sekvencije. U šestome dijelu se donosi ista sekvencija u izvornoj skladbi iz Zagrebačkoga misala, kao i u nekoliko novih glazbenih inačica također u hrvatskomu prijevodu (prepjevu). Dodatci na kraju knjige nude program formacije u duhu sv. Elizabete, te teološko gledište i crkvene smjernice o štovanju svetaca, kako bi se u poplavi raznih pobožnosti trebalo gledati i na koji način štovati svetce.

Iako je Elizabetin život protkan i obavijen mnogim legendama, ovjekovječenim, ponajprije, štovanjem, divljenjem i maštom, one nam ipak omogućuju prepoznati važne aspekte njezine osobnosti. Za svoga kratkoga, ali duhovno sazrela života Sv. Elizabeta Ugarska nije nikada bila u našim krajevima. Pa ipak povezana je s hrvatskim narodom jer su njezin otac Andrija II. i brat Bela IV. bili hrvatski kraljevi. „Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. pred navalom Tatara pobjegao je 1242. godine u Dalmaciju. Sklonio su u Klišku tvrđavu, gdje su mu umrle dvije malodobne kćeri blizanke, Margareta i Katarina. Budući da su bile kraljevskoga podrijetla trebale su prema običajima onoga vremena biti pokopane u najčasnijoj obližnjoj crkvi. To je u ovom slučaju bila splitska katedrala. Ali, budući da nisu bile krštene, opet prema pravilima onoga vremena, nisu mogli biti pokopane ni u crkvi ni na posvećenom groblju. Stoga je nađeno domišljato rješenje. Dvije male kraljeve kćeri pokopane su u zajednički kameni sarkofag koji je postavljen iznad velikih vrata splitske katedrale. To je bilo u skladu i s tadašnjim učenjem o limbu, predvorju carstva mrtvih, u kojem se nalaze nekrštena djeca do dana drugoga Kristova dolaska i općega uskrsnuća mrtvih. Na Klisu je 1242. godine rođena još jedna kći Bele IV. poznata kao Sveta Margareta Ugarska. Ona se rano zavjetovala na posvećeni život. Postala je dominkanka. Posvetila se isposničkom životu i djelima milosrđa. Preminula je 1270. u dominikanskom samostanu na dunavskom otoku pokraj Budimpešte koji nosi njezino ime: Margaretin otok (mađ. Margit-sziget). Spominjemo te kraljevske likove jer je s njima povezana Sveta Elizabeta Ugarska. Ona je rođena sestra kralja Bele IV. pa prema tome tetka spomenutih kraljevih kćeri.

Sv. Elizabeta Ugarska je rođena 1207. godine u Bratislavi i već u četvrtoj godini života poslana u Njemačku da se ondje odgoji za ženu tirinškoga grofa Ludovika IV. S njim se i vjenčala u dobi od trinaest godina (kanonska dob djevojaka za udaju bila je u to vrijeme dvanaest godina). Sa suprugom je rodila troje djece i rano je, u dobi od dvadeset i dvije godine, ostala udovica. Premda bogata i kraljevskoga roda, izabrala je siromaštvo i priključila se Trećem Redu Sv. Franje koji je u to doba bio jedan od novih duhovnih pokreta u Crkvi. Preminula je 1231. godine u Marburgu gdje je dovela franjevce i dala im sagraditi samostan.“ (Fra Domagoj Runje 'Životne veze Sv. Elizabete sa Splitom')

Najslavnija žena njemačkoga srednjovjekovlja, prva kanonizirana žena franjevačke duhovnosti i zaštitnica Trećega reda – sve su to atributi svete Elizabete Ugarske koja je kao imućna i udana plemkinja, unatoč kratkom ovozemaljskom životu, ostavila svevremeno i uvijek izazovno svjedočanstvo pomirenja i prožimanja bogatstva i siromaštva, majčinstva i djevičanstva, svjetovnoga i duhovnoga, ljudskoga i božanskoga. Uz svetu Klaru Asišku, sveta je Elizabeta Ugarska jedina žena među franjevačkim svecima koji se nalaze u kalendarima hrvatsko glagoljskih misala, brevijara i zbornika. U brevijarima se nalazi i služba na blagdan svete Elizabete Ugarske, 19. studenoga, čiji je središnji dio sugestivan hagiografski prikaz njezine duhovnosti i svetosti. Zajedno s francuskim kraljem Ljudevitom IX. (25. kolovoza) časti se kao pokroviteljica Trećega reda sv. Franje, danas Franjevačkoga svjetovnog reda. Brončani kip sv. Elizabete Ugarske kojeg je izradila akademska kiparica Yrsa von Leistner (1917. München-2008. Siegburg) je 2008. godine Franjevačkom klerikatu u trajno vlasništvo darovala  Družba sestara milosrdnica Svetog Vinka Paulskoga, Provincija 'Navještenja Gospodinova' u Splitu.

Naše je stoljeće ispunjeno obiljem eksperimenata i problema koji se tiču različitih oblika umjetničkog izričaja, te zaloga i naloga same umjetnosti. Kada se, međutim, usred svekolikih aktualnih prijepora o umjetnosti kao takvoj pojavi neko umjetničko djelo koje ostane neprijepornim i koje svoju umjetničku postojanost i snagu u znatnoj većoj mjeri crpi iz nutarnje zalihe same umjetnosti negoli iz aktualnosti govora i razgovora o njoj, onda je i pojava takve sretne okolnosti zasigurno vrijedna svake pozornosti. Umjetničko djelo koje, koje je upravo na taj i takav način u samome sebi cjelovito zaokruženo, susrećemo kod Yrse von Leisner koja je, ponajprije, svoje prepoznatljivi – naslijeđem stečeni te osobno formirani i izraženi – umjetnički talent, potom, svoju osobnu slobodu i neovisnost doista posjedovala u znatnoj mjeri, kako bi, konačno, bila kadra posvema se pouzdati i osloniti isključivo na osobnu nutarnju snagu i na nutarnji razvoj vlastitog likovnog izraza, pa ih dosljedno i vjerno slijediti.

Urednik knjige prof. dr. fra Stipe Nimac je istaknuo kako se nada da će kapelica i kip sv. Elizabete Ugarske na Trsteniku postati zavjetno i hodočasničko mjesto Naroda Božjega, osobito članova OFS-a i svakog čovjeka dobre volje, a ova poticajna knjiga pomoć da bolje upoznamo Povijest spasenja i povijesna događanja posredovana Bogom i čovjekom u vremenu i prostoru. 

Nives Matijević