LAKA DVOJBA – Pupovac ili Mamić?

Vrijeme je da hrvatska država osudi Milorada Pupovca i uzme u zaštitu Zdravka Mamića

 

 

ISTOČNO OD ALPA I ZAPADNO OD BALKANA

(Tko sam ja da osuđujem Milorada Pupovca i branim Zdravka Mamića?)

 

Od mene nitko i nikad ne će čuti ružne riječi za srpski narod ili za Beograd u kojem sam završio školovanje, stekao obrazovanje i prvo radno iskustvo profesora u školi koju sam nakon osam godina brojenja do četiri (nastava tjelesnog vježbanja) nastavio radom u birokraciji športa s ukupno dvadeset godina boravka u Beogradu. Poštujem i ne osuđujem srpski narod koji je žrtva srpske megalomanske, kao što su Hrvati žrtve nesposobne, politike. Hrvatska politika nije u stanju, zbog povijesnih okolnosti, oduprijeti se lažima, svojatanjima ili osuđivanjima svega i svačega, a posebno prigovorima zbog NDH ili države kakvu hrvatski narod nije želio niti ju je stvorio!

Zdravko Mamić

 

Ogorčen sam zbog politike pojedinaca među kojima prednjači Milorad Pupovac i njemu slični zagovornici koji hrvatskom narodu uporno izmišljotinama nameću krivnju zbog države NDH jer se ne žele prilagoditi i živjeti u miru i suglasju s većinskim narodom, od prilike, onako kako Hrvati u Srbiji podnose život, prilagođavajući se okruženju u kojem žive bez nametanja svoje nacionalnosti o kojoj Srbi u Hrvatskoj misle da je to nešto sveto i nedodirljivo. Nacija i vjera, ako temeljno razmislimo, anonimni su autoriteti  koji kad ih netko nameće onda zacijelo želi prkositi nekom istom ili sličnom autoritetu zbog jezika, običaja i kulture odgojnih atributa. Što uopće znači biti Hrvat ili Srbin u prometalu ili kupac u trgovini. Vozaču prometala i trgovcu je svejedno koje je nacionalnosti ili vjeroispovijesti putnik ili kupac kao što je kupcu svejedno što je po naciji ili po vjeri vozač ili trgovac!  Jednako tako bi valjalo biti u normalnoj državi svejedno koje su nacionalnosti ili vjeroispovijesti oni koji se voze, kupuju ili onoga koji vozi prometalo ili prodaje u trgovini.

 

 

Milorad Pupovac i pupovčići sve što misle i objavljuju učili su o NDH u školi ideološkom obradom onako kako danas uče srpski jezik i nastavnu građu prilagođenu srpskoj manjini čiji dio ne drži do države u kojoj živi pa samim tim ne zaslužuje da hrvatski narod njeguje i financira srpsku kulturu. Što znače novine “Srpske novosti“? Srpska zastava ili ćiriličnim pismom napisano mjesto ili ustanova? Zar je ćirilično pismo oznaka kojom bi se snašla manjina u vlastitoj domovini? Znate li što navedeno znači? Znači nepoštovanje jezika i pisma države u kojoj Srbi žive bez suglasja s većinskim narodom u samostalnoj državi Hrvatskoj koju ne prihvaćaju kao svoju domovinu. Za tu činjenici je besmisleno i glupo optužiti Srbe. Valjalo bi optužiti državu koja to dozvoljava! Pošteni su Srbi koji nisu bili prognani iz Hrvatske nego su je napustili za vrijeme vojno-redarstvene akcije Oluja. Neki zbog nacionalizma, neki zbog uvjerenja, neki zbog propagande i zabluda koje se uvijek pa i danas mogu ispraviti i vratiti se zavičaju umjesto parolama i mahanjem zastava prikazivati svoju nacionalnost koju tobože čuva Milorad Pupovac tužnim i zamišljenim licem sličnom freskama svetaca srednjevjekovnih manastira.

 

Milorad Pupovac i njemu slični su de facto provokatori koji ispituju duh i stanje većinskog naroda koji nema iskustva s likovima koji umišljaju da su pozvani štititi interese manjinskog nacionalnog identiteta. Od koga se to i u čije se ime, štite Srbi u Hrvatskoj? Zar je laž da su Srbi u Hrvatskoj pripadnici naroda koji je izvršio agresiju na Republiku Hrvatsku? Zar nije činjenica da u agresorskom pohodu nisu uspjeli pa s kojim onda pravom osuđuju Hrvatsku za rat koji su izgubili? Tko je to od Hrvata kriv Srbima koji su samovoljno napustili Hrvatsku uvjerenjem da im Srbija može pružiti više od države u kojoj su rođeni i u kojoj ne žele živjeti  kao dio manjinskog naroda što potvrđuje da su živjeli povjerenjem u vlast bez osobnog oslonca.  Napokon, sve što su Srbi napustili u zaleđu Dalmacije nije odmaklo od ruralnog i nije imalo infrastrukturu, osim Knina i još ponekog grada za kojim, tako mislim, nema smisla žaliti izvan osobnih zavičajnih emocija.

 

Tko sam ja da osuđujem djelovanje Milorada Pupovca i tko mi daje pravo da branim Zdravka Mamića od pravosuđa? Umjesto da vrh svojeg pera usmjerim na državu koja je Pupovcu omogućila saborski imunitet i mandat kojim javno nastupa i bruka hrvatsku zbilju jednako onako kako naše, kaže li se, suspektno pravosuđe uz podršku medija bruka Zdravka Mamića kvalifikacijom zločinačkog udruživanja? Licemjerno je optužiti Pupovca i braniti Mamića umjesto prigovoriti državi koja čuva i medijski podupire političke i nacionalne egzibicije Milorada Pupovca i osuđuje i napada Zdravka Mamića za sve što je učinio za klupski i za reprezentativni uspjeh našeg nogometa!!! Zdravko Mamić je učinio sve za naš nogomet što politika nije u stanju postići u gospodarstvu! Što je to učinio Milorad Pupovac da bi uživao respekt građana Hrvatske? Zbog čega je Zdravko Mamić proglašen likom zločinačkog udruživanja? Jedan je zlorabio državni proračun glumatajući predstavnika ugrožene srpske nacionalne manjine, a drugi ga je punio zar da bi bio označen i osuđen za zločinačko udruživanje?

 

Demografska i politička slika Hrvatske stanje je duha i odraz politike, između ostalog, prema Pupovcu i prema Mamiću stvorena birokracijom, bilo koje Vlade i bilo kojeg saborskog saziva. Koja to mora biti budaletina da u ime nacionalne manjine štiti interese hrvatske države? Samo država koja nastoji na ravnopravnosti može štiti interese nacionalnih manjina umjesto njenih manjinskih interesa koji su u konačnici privatna stvar svakog nacionalnog, a ne državnog bića! Zato sam spreman i uvijek ću podržati predstavnike srpskih manjina koje nastoje sa srpskom politikom ustanoviti oblike suradnje umjesto zaštite koja je oblik izbjegavanja bilo kakve odgovornosti s bilo koje strane.

 

Sve dok Srbija, ovakva kakva je, ne prizna da je POLITIKA Slobodana Miloševića bila pogubna, prije svega za Srbiju, pa tek onda i za posljedice zabluda koje traju do dana današnjeg ništa se pametno neće dogoditi, a još i manje promijeniti. Jednako tako sve dok se Zdravko Mamić bude osuđivao za zločinačko udruživanje i sve dok bude označen bjeguncem od pravosuđa umjesto od nepravde Hrvatska će država biti talac, ne samo duboke države, nego njene okrutne i nemilosrdne prošlosti koja ne traje samo od kraja Drugog svjetskog rata nego od povijesnog trajanja koje je domovinskim ratom doslovce preskočilo stoljeća s kojima je izgubljeno sve ono nužno što se najviše vidi, osjeća ili prepoznaje u nogometu navijanja i očekivanja. Ne navijačkih skupina i urlatora, nego u onom spontanom oduševljenju naroda koji je priredio doček srebrnih sa SP-a iz Moskve na što je, od svega, jedino mogao biti ponosan i identificirati hrvatsku povijesnu tragediju narod dočekom srebrnih od nepolitičkih građana Hrvatske. Nogomet je među prvima prepoznao, kako volim reći, kao moćan socijalni agregat, Franjo Tuđman, a do kraja razradio ga je Zdravko Mamić u klubu GNK „Dinamo“ čiji su igrači činili kosture reprezentacijâ, koje se od bronce iz Francuske (1998.), ne financiraju iz proračuna Republike Hrvatske nego iz nagradnog fonda UEFA-inih i FIFA asocijacija.

 

U Hrvatskoj, ovakvoj kakva je, jedino je nogomet uspio ujediniti narod uz golemi doprinos proganjanog i za zločinačko udruživanje, na sreću, nepravomoćno osuđenog Zdravka Mamića; On nikoga, ama baš nikoga nije ugrozio onako kako Milorad Pupovac i njemu slični ugrožavaju državu zbog, navodno, apela ZDS, a ne pozdrava ili zbog bijele ili zbog crvene boje početnog polja hrvatskog grba što su tendenciozne besmislice u kojima apel kao i boja početnog polja grba izraz je patološke mržnje dokazana prihvaćanjem kune kao novčane jedinice osmišljene za države NDH. Izgleda da svi što mrze apel ZDS i koji prigovaraju početnoj boji polja hrvatskog grba nisu imali snage odreći se i osuditi kunu čime dokazuju što ih karakterno određuje za politiku kojom se služe!   

 

Predsjednica, zajedno s predsjednikom Vlade, imala je prigodu u Moskvi na SP-u u nogometu prikazati jedno sasvim novo lice države u kojoj je Hrvatsku proslavio nogomet zajedno s Davorom Šukerom kojeg je ustoličio Zdravko Mamić, zar bjegunac od pravosuđa? Više je nego jasno da su dva, na izgled sporedna, lika hrvatske politike: Milorad Pupovac i Zdravko Mamić za dublju analizu uloga u kojima su obojica postali generatori političke, nacionalne ili navijačke netrpeljivosti stvarane u istoj majstorskoj radionici koja je uzdizala Tita i partiju istočno od sunčanih Alpa i zapadno od brdovitog Balkana ili u prostoru na kojem sve što nismo platili na mostu sad plaćamo na ćupriji ili obrnuto.

 

Očito je pristiglo vrijeme da Hrvatska država osudi Milorada Pupovca za njegove političke i nacionalne eskapade i da ista ta država uzme u zaštitu Zdravka Mamića od hrvatskog pravosuđa koje nije uzelo u obzir okolnosti pod kojima je djelovao naš nogomet prozvan močvarom od ex ministra Željka Jovanovića koji ju je želio isušiti. Iz te, tzv. močvare ostvarena je srebrna medalja na SP-u u nogometu. Zar zbog politike Milorada Pupovca i Željka Jovanovića? Nisu li oni umjesto građanske i radne jednakopravnosti ostvarivali nesporazume koji se iz dana u dan produbljuju do crte nacionalnog podozrenja koje u XXI. stoljeću pozivanjem na strahote Drugoga svjetskog rata, na partizane, na ustaše i na četnike djeluju, kako poštapalica veli, poput  purice koja se čudi vlastitom dreku.   

 

P.s. Ne želim oponirati pok. Dobrici Ćosiću. Možda je pisac, kako mu tepaju, otac srpske nacije, u pravu! Uvjeren sam da su dva većinska naroda jako, jako dugo bili pod udarima, da se poslužim metaforom, dva snažna vjetra. Onog vjetra s istoka Srbi i vjetra sa zapada Hrvati. Valjalo bi se tih „vjetrova“ osloboditi i bez optužbi dozvoliti da se svaka država uređuje samostalno i samosvojno bez međusobnog uplitanja ili optuživanja kako bi se ubrzo shvatilo čija je politika, za bilo koju naciju, pogubna ako su političari jahači na grbači vlastitog naroda.

 

Željko Mataja