Reforma Blaženke Divjak – nova ‘šuvarica’

Postaje sve jasniji ovaj kaos kojega neki nazivaju obrazovnom reformom

Sada je sve jasnije! Nakon što je s ravnateljskog mjesta iz Instituta Ruđer Bošković u Ministarstvo znanosti i obrazovanja u srpnju prošle godine stigao državni tajnik Tome Antičić, a nakon toga se i Marko Košiček s Ruđera također preselio u MZO na novi angažman, te kao poznati biokemičar i popularizator znanosti imenovan je za glavnog savjetnika ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak, postaje jasniji ovaj kaos koji Vlada i ministrica Divjak nazivaju obrazovnom reformom.

Stipe Šuvar

Naime, nakon što su ozbiljne i argumentirane kritike istinskih znalaca o obrazovnom sustavu zanemarene, i nakon što je posebni savjetnik predsjednika Hrvatske vlade za kurikulnu reformu (hrv. uputnik) izjavio da je sam početni pristup reformi obrazovanja bio pogrješan, jer se nije izvršila analiza stanja i utvrđivanja što je dobro, a što valja mijenjati, a Marko Košiček na HRT-u 4 izjavio da će se tek nakon „frontalne“ primjene nove obrazovne reforme, nazvane pompoznim imenom „škola za život“, vidjeti što treba od nje zadržati u primjeni, a što odbaciti iz primjene, a predsjednik Vlade na sjednici Vlade pohvalio se da će se njome pripremati djeca za buduća zanimanja o kojima danas još ne znamo NIŠTA, postaje jasno da se zapravo nije radilo o smišljenoj strategiji, već o politikantskom insistiranju na „reformi“ tamo gdje je to najlakše provedivo, a to je preko leđa djece  i njihovih roditelja, koje ne treba pitati i koji su „blago“ rečeno demagoškim floskulama bili dezinformirani i dovedeni u situaciju da „nijemo“ promatraju eksperimentiranje s njihovom djecom.

A evo što se zapravo dogodilo. Utrošen je ogroman novac u „pripremu“ CKR dokumenta, čiju izradu je vodio Boris Jokić, čovjek koji nema ni minuta iskustva u efektivnom obrazovnom sustavu, te po savjetima obrazovnog „dobrotvora“ Nenada Bakića praktično bačen ogroman novac za nabavku takozvanih 'mikro-bitova', kao conditio sine qua non (lat.: uvjet bez kojega se ne može),to jestkao prijeko potreban uvjet bez kojeg se ne može krenuti u provođenje obrazovne reforme, te budući su se angažirali kao posebni savjetnici iz Instituta Ruđer Bošković, koji nemaju nikakve veze ni iskustva u efektivnom radu u obrazovanju, pogodilo nas je ono što Marko Košiček, neoprezno otvoreno i naviknut na eksperimentiranje, proglašava nečim što se MORA provesti, a je li to dobro ili ne pokazat će se vremenom?! Sjeća li se netko francuskog „akademika“ i njegovih riječi nakon što je dobio od države grandiozni objekt i redovitu državnu potporu za „istraživanja“, koja su se svela na ljetovanje svojih poznanika u Splitu, koje rezultate može pokazati nakon toliko godina? Odgovorio je da je znanost nešto nedokučivo čudno, nekad se nešto postigne, ali najčešće se ništa ne postigne! Čini mi se da je mlađahni Marko Košiček sljedbenik takve „filozofije“ da: Idemo raditi nešto, a je li to dobro pokazat će vrijeme! A utrošeni novac i tako će se naplatiti od naroda!

Cijeli posao oko reforme školstva je zapravo je slijedio tu „radmanovsku“ 'filozofiju' znanstvenog rada, „rasturivši“ sustav ne znajući što će „reforma“ donijeti, jer će se to tek pokazati onda kada ćemo opet sve mijenjati. Sve je ovo s reformom školstva „šuvarica“ u modernijem obliku, ali sa zacijelo istim ishodom. – veliki „promet“ nikakva „zarada“ (osim za kreatore reforme).

Laslo Torma, dipl. el. ing.