Makarski muzej utemeljio teolog i prirodoznanstvenik dr. fra Jure Radić
U drevnom Franjevačkom samostanu u Makarskoj (16. st.), nakon temeljite obnove prostora i njegova opremanja, te restauriranja svakog primjerka desetljećima prikupljanih mekušaca koje je dobrano nagrizao zub vremena, Malokološki muzej ponovno je otvoren za posjetitelje.
Obnova Malakološkog muzeja i njegovog postava koji je nedavno dobio novo ruho krenula je od samostana, odnosno gvardijana fra Ante Čove, odnedavno gvardijana svetišta Gospe Sinjske, koji je u projekt uključio sve koje je mogao uključiti; od Ministarstva regionalnih fondova, Ministarstva kulture, Splitsko-dalmatinske županije, Grada Makarske, TZ Grada Makarske, Makarske razvojne agencije koja je pripremila dokumentaciju. Fra Ante Čovo je pokrenuo još neke projekte tako da se taj samostan dovede u što bolje stanje i da što više koristi od njega imaju građani Makarske i turisti.
„Realizacijom predmetnog projekta, Grad Makarska, ali i Splitsko-dalmatinska županija dobivaju jedinstveni sadržaj koji je već prepoznat u cijelome svijetu. Ova činjenica otvara mogućnost kreiranja jedinstvene kulturne marke grada. Otvaraju se nove mogućnosti za razvoj specijaliziranih oblika turističke ponude temeljene na kulturnoj i prirodnoj baštini na način da se razvijaju i kreiraju novi paket aranžmani, nove mogućnosti prezentacije, edukacije i interpretacije najvrjednije baštine našega grada – Franjevačkog samostana u Makarskoj. Realizacijom projekta postiže se turizam zasnovan na kulturnim sadržajima, odnosno otvara se alternativa svim posjetiteljima u predsezoni i posezoni, pa čak i u zimskom periodu“, kazao je gradonačelnik Makarske Jure Brkan.
Malakološki muzej utemeljio je teolog i prirodoznanstvenik dr. fra Jure Radić. Uz svesrdnu pomoć svog subrata bibličara mr. fra Franje Careva i još nekoliko franjevaca sustavno je sakupljao školjke iz hrvatskog priobalja, te je uspostavio suradnju i razmjenu s brojnim svjetskim muzejima, institutima i pojedincima. Uz podršku grada Makarske muzej je otvoren za javnost 1963. godine u prostorijama franjevačkog samostana. U stalnom izložbenom postavu je oko 3 000 primjeraka ljuštura razvrstanih prema geografskoj rasprostranjenosti te paleontološka zbirka fosilnih avertebrata (beskralježnjaka) u kojoj su fosili većim dijelom s područja Dalmacije, a manjim dijelom iz inozemstva. Starost fosila kreće se od trijasa do novijih razdoblja. Glavninu muzejskog fundusa čini zbirka ljuštura morskih mekušaca Jadranskog i svjetskih mora koja sadržava ljušture vrsta. Posjetitelji makarskog Malakološkog muzeja mogu se upoznati i s pričom o školjkama kao prehrambenoj namirnici te sredstvu trgovinske razmjene.
„Otkad pratimo prisutnost čovjeka na Zemlji mnoge vrste morskih mekušaca i njihovih školjaka su služile čovjeku za raznovrsnu upotrebu. Priobalnim stanovnicima mnogih mora bile su važan izvor prehrane. O tome svjedoče prapovijesne iskopine kuhinjskih otpadaka iz Danske, Francuske i Sjeverne Amerike. Poznate su razne vrste kao delikatesa: puževi, školjkaši i glavonožci. Od puževa kod nas se koriste vrste lupara i volaka, a u svijetu je cijenjeno meso morskog uha. Među školjkašima su na cijeni kamenica, dagnja, vongola, jakovljeva lepeza, šljanak. Vrste koje su danas zakonom zaštićene te se ne smiju izlovljavati su periska i prstac. Među posebne delicije mekušaca spadaju glavonošci: lignja, sipa, hobotnica i druge. Inače nemaju vanjsku školjku, nego unutarnji rudiment – ostatak nekadašnje školjke. Prije nekoliko desetljeća su primorski stanovnici govorili „jestivo je sve iz mora“. Danas moramo dobro paziti zbog raznih polutanata odakle što jedemo. Posebno se to odnosi na školjkaše. U zadnje vrijeme trgovina školjaka je preplavila i naše priobalje. Brojnim kupcima se strane vrste prodaju kao 'suvenir Hrvatske'. Među kolekcionarima školjaka neke vrste imaju visoku cijenu, posebno one rijetke. Inače trgovanje životinjskim i biljnim vrstama je regulirano međunarodnim konvencijama i zakonima“, kaže muzejska savjetnica, školska sestra franjevka dr. sc. Marija Edita Šolić.
Malakološki muzej dio je Instituta 'Planina i more', koji proučava floru i faunu Biokova i Jadranskog mora. Osim školjaka, Institut posjeduje i zbirku 'Herbar Biokovskog područja', indeksiran u svjetskoj bazi herbarija 'Indeks Herbariorum' kao MAKAR. Zbirka u malom odražava cvjetno lice ovoga područja kroz svih dvanaest mjeseci. Stvara ugođaj oku i dah miomirisa i aroma. U sklopu Instituta 'Planina i more' prati se fenologija i ekološki čimbenici nekih vrsta, posebno rijetkih i endemičnih biljnih taksona. Uz odgojnu i obrazovnu poruku, zbirka je poticaj kako voljeti i čuvati biljne vrste svog područja, te kako bez puno materijalnih sredstava uzgajati autohtone biljke, što je i jeftinije nego strane, koje skupo plaćamo, a njihovo održavanje iziskuje puno truda .
Kako smo već spomenuli, Muzej je nastao zaslugama fra Jure Radića, odnosno njegovim sistematskim i samoprijegornim radom, uz podršku i suradnju brojnih ljudi, znanstvenika, muzejskih djelatnika, kolekcionara, i njegovog dobrog kolege i prijatelja fra Franje Careva, a pod najčešće spominjanim geslom „Od naroda – narodu – za narod“.
Dr. fra Jure Radić rođen je 28. studenog 1920. godine u Baškoj Vodi pored Makarske. Poslije pučke škole u rodnom mjestu maturirao je na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju 1940. godine. Zaređen je za svećenika 1943. godine u Makarskoj. Doktorirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1957. godine. Bio je kratko župnikom u nekoliko župa, a najveći je dio života proveo na Visovcu, Makarskoj i Zagrebu kao odgojitelj i profesor sjemeništaraca i bogoslova. Bio je gvardijan i rektor Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj. Svjetski je priznati stručnjak iz područja malakologije, botanike i ekologije. Utemeljitelj je Malakološkog muzeja, Instituta 'Planina i more' i Biokovskog botaničkog vrta Kotišina u Makarskoj. Pokretač je znanstvenih skupova i znanstvenog zbornika 'Acta Biokovica' o prirodi Biokova. Surađivao je u mnogim prirodoslovnim znanstvenim časopisima i edicijama gdje je dao znatan broj znanstvenih radova. Autor, urednik, izdavač i prevoditelj je mnogih stručnih i znanstvenih radova iz liturgijske i teološke problematike. Bio je suradnik na brojnim knjigama, a autor je knjiga Liturgijska obnova kod Hrvata, Zagreb, 1957. (c),75., Moj Misal, I-III (razmatranja), Rijeka; 1957 – 58, 988., Liturgijska obnova u Hrvatskoj, Makarska, 1966, 224., Blago mora, Makarska, 1970, 116., Bilje Biokova, Makarska, 1977, 237., Lice mora, Makarska, 1991, 94. Preminuo je iznenada 25. srpnja 1990. godine u Splitu, a pokopan je na Gradskom groblju u Makarskoj.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više