Puna odgovornost stoga pada na koncilske i postkoncilske pape
Sveti Bosiljak Veliki odgovara na pitanje u 7. kratkom pravilu kako slijedi: “Koji grijeh čine oni koji ispričavaju grješnike?” On kaže: “To je teže od grijeha koji su počinili oni o kojima se govori: ‘Bilo bi bolje da budu bačeni u more s mlinskim kamenom vezanim oko vrata…'” (Lk 17:2)
Pseudo papa Bergoglio ne samo da sam čini težak grijeh promicanjem legalizacije sodomije u Crkvi, uključujući uvođenje blagoslova homoseksualnih i queer parova, već ukidanjem Božjih zakona i zaklanjanjem svijesti o grijehu uzrokuje da ljudi više ne razlikuju ostanak u stanju teškog grijeha i stanje Božje milosti. To sprječava ljude da se pokaju za spasenje, koje čisti dušu od grijeha, a sve što je ostalo je širok put do prokletstva. Ovo je Bergogliov takozvani sinodalni LGBTQ način.
To je ozbiljna zlouporaba papinske vlasti, zajedno s nepogrešivošću pape i zahtjevom za poslušnost, te ismijavanje dogme papinske nepogrešivosti (od 18. srpnja 1870.). Zlouporaba najviše vlasti vuče mase kršćana u vječno prokletstvo. Bergoglio ne samo da poništava sodomiju kao grijeh, on je legalizira i prisiljava sve da zamijene Božje zakone svojim krivovjerjima. Ovo je najvažnija pobuna protiv Boga Stvoritelja; to je otvorena sotonizacija Crkve pod zloupotrijebljenom papinskom vlašću. Bergoglio je doista zauzeo položaj Boga, zakonodavca.
U Pismu Solunjanima piše: “… čovjek grijeha se objavljuje, sin propasti, koji se suprotstavlja i uzvisuje iznad svega što se zove Bog, ili što se štuje, tako da sjedi kao Bog u Božjem hramu, pokazujući se da je Bog.« (2. 2,3-4)
Lažni papa
Bergoglio je lažni papa, ali sjedi u Božjem hramu, koji je Crkva, i predstavlja se kao Bog, dakle najviši zastupnik. On poništava Božje zakone i umjesto toga uvodi anti-zakone, koji vode prema masovnom otpadništvu od Boga, tako da se u konačnici svaki katolik posvetio Sotoni, a da nije ni svjestan kakvo zlo čine. Bergoglio preobražava Kristove apostole apostolima antikrista. Ako se netko usudi suprotstaviti njegovom teroru i braniti Kristove zapovijedi, odmah se uklanja iz svoje službe i zamjenjuje ga agent Bergogliove sekte.
Vrhunac svega je da se Bergoglio i njegova sekta, kako bi podržali legalizaciju ovih očitih grijeha, odnosi na novu objavu Duha Svetoga prema zloupotrijebljenom biblijskom stihu: “Tko ima uho, neka čuje i posluša ono što Duh govori crkvama.” (Otk 2) Međutim, u Svetom pismu, Taj se izraz odnosi na poziv na pokajanje biskupa pod prijetnjom kazne. Bergoglio nema uši da to čuje. Kolosalno je bogohuljenje pripisati Duhu Svetom legalizaciju grijeha. Osim toga, ovo je najteži grijeh, grijeh protiv Duha Svetoga. Neće biti oprošteno, ni u ovom dobu ni u dobu koje dolazi. (Mt 12, 31-32)
Najveća tragedija i znak duhovne sljepoće je da je većina biskupa i svećenika uopće ne vidi. Ova duhovna sljepoća plod je spuštanja kletve za Bergogliovo lažno evanđelje prema Gal 1,8-9. Mnogi sadašnji pastiri stoga nisu sposobni razlučiti Bergogliov duhovni zločin, iako jasno odvaja duše od Krista i dovodi do privremene i vječne kazne. Ti su pastiri još manje sposobni ujediniti se i slijediti primjer Krista, Dobrog pastira, braniti ovce, koje su im povjerene. Kada im arh-heretik Bergoglio prijeti, bježe kao kukavice i prepuštaju Kristovo stado na milost i nemilost proždrljivim vukovima, koji zatim kidaju stado.
Korijeni duhovne infekcije
Pitamo: Gdje je počela duhovna infekcija ovih krivovjerja? Korijeni sežu do Drugog vatikanskog koncila, koji je otvorio vrata krivovjerjima modernizma, propitujući temeljne istine vjere – Kristovo božanstvo, Njegovo povijesno i stvarno uskrsnuće i samo nadahnuće Svetog pisma. Sve to pod velom znanosti i stipendije koja diktira novi pristup Svetom pismu. Osim toga, Vijeće je posebno proglasilo herezu sinkretizma s poganstvom. Rezultat je bio da je istinska misija uklonjena i da su vrata širom otvorena anti-misiji hinduizma, budizma i poganstva unutar Crkve. Sve pod uzvišenim konceptom “poštivanja drugih religija”, zapravo poštujući njihove demone.
Takozvani “međureligijski dijalog” zauzeo je središnje mjesto, a misija je osuđena kao potezanje konopa ili prozelitizma, što je nepoželjno. Kao rezultat toga, jedini put ka spasenju – jer “nema spasenja ni u kome drugome” (Dj 4, 12) osim Isusa Krista – bio je postavljen na istu razinu s poganskim kultovima, to jest demonima! Ovim duhovnim zločinom de facto je uništen osobni odnos s raspetim i uskrslim Kristom. To su korijeni sadašnjeg bergoglskog otpadništva.
Puna odgovornost stoga pada na koncilske i postkoncilske pape, koji su bili dužni, čak i prema dogmi papinske nepogrešivosti, braniti nauk vjere i morala. Iako nisu otvorili vrata herezi s ex cathedra deklaracijama, praktički su dali prostora za njegovo masovno širenje. Stvorili su uvjete da arh-heretik Jorge Bergoglio uzurpira papinski ured i zloupotrijebi ga na doslovno provokativan način suprotan njegovoj prirodi. Bergoglio je sin propasti koji spominje apostol Pavao.
Nemoguće je graditi na lažnim temeljima ili se boriti protiv grijeha. Plod vjerskih krivovjerja je moralno propadanje. Bergoglio je samo vrh ledenog brijega.
Ako se želimo istinski pokajati, nije dovoljno priznati svoje pogreške, nije dovoljno odreći ih se, niti je dovoljno propovijedati pravo učenje. Potrebno je staviti Božji red i molitveni život na prvo mjesto u našem privatnom životu. Bez prave molitve nećemo primiti milost da znamo istinu, da je živimo, naviještamo ili čak žrtvujemo svoje živote radi nje.
Nikad nam dosta molitve
Zapitajte se koliko vremena provodite u molitvi svaki dan, a koliko na internetu i pametnom telefonu! Imate li samokritiku i disciplinu da ih koristite samo za ispunjavanje poslovnih ili školskih obveza? Osim toga, također su vam potrebni radikalni rokovi ako želite koristiti ta sredstva za svoju duhovnu korist. Konkretno rješenje u vezi s rasporedom molitve je uvesti u svoj privatni život takozvani Sveti sat, a time i program matične crkve (https://vkpatriarhat.org/en/?p=23587).
Za Kristove sluge i revne kršćane bezuvjetni zahtjev je desetina vremena, odnosno 2,5 sata. Štoviše, molitva nas mora dovesti do osobne povezanosti s Bogom. Moramo tražiti osobni odnos s raspetim Spasiteljem. Umro je za moje grijehe i bez vjere u njega nema spasenja. Svakodnevno, kratko u svojoj molitvi, sjetite se svoje smrti, Božjeg suda i vječnosti.
Samo kratko o dokazanom rasporedu kućne crkve: Središnji dio je Sveti sat od 20 do 21 sat. Tijekom tjedna ima sljedeći sadržaj: Ponedjeljkom i utorkom, ispovijedanje grijeha Bogu i jedni drugima, zahvaljivanje, molitvene namjere i krunica. Srijedom biblijska molitva za uzdizanje duhovnih planina prema Mk 11, 23 i krunice. Četvrtkom, kontemplacija Gospodinove muke i Križnog puta. Petkom, kontemplacija posljednjih riječi s križa. Subotom, proročka molitva prema Ezekielu 37, a nedjeljom kontemplacija Kristova uskrsnuća. U subotu nakon Svetog sata slijedi još jedan sat molitve kojim ulazimo u proslavu Dana uskrsnuća. U nedjelju od 5 do 7 sati razmišljamo o događajima nedjeljnog jutra povezanim s uskrsnućem, koje je popraćeno pjesmama.
Svaki četvrti tjedan postoji molitvena straža – svi čuvaju jednosatnu stražu tijekom dana. Osim toga, tijekom dana prestajemo s kratkom molitvom – u 9:00, 12:00, 15:00, 18:00. Jednom mjesečno izdvaja se pokornički dan, takozvana Fatima subota (mladi mjesec).
Oni koji su odvojili vrijeme za Boga i njihove duše na ovaj način uskoro će razlučiti što je grijeh, koji je Kristov put spasenja i koji je Bergoglijev sinodalni put do prokletstva.
Koja kazna čeka Jorgea Bergoglia i njegovu sektu za poništavanje Božjih zakona i legalizaciju grijeha?
Sveti Bosiljak Veliki odgovara: “U stvarima koje određuje Sveto pismo, nikome nije dopušteno činiti ono što je zabranjeno… Ako se osoba usudi učiniti tako nešto, za njega ostaje ‘samo strahovito očekivanje osude i bijesne vatre koja će progutati Božje neprijatelje’ (Heb 10,27).” (bcp)
