Zar i ti don Damire…?

Namjerno ubojstvo nerođenog djeteta – pobačaj – je kazneno djelo!

Čini mi se da ću morati potegnuti do Zagreba, pa pronaći gospodina Slavena Leticu i da vidim kako on stoji s nekim pojmovima koji su vezani za naše zakonodavstvo ili termine koji imaju nedvosmislena  značenja. Naprimjer pojam zabraniti, tj. što je moguće a što ne zabraniti i to putem ili temeljem zakona. Evo nasumce: kako je ime  zakonu koji zabranjuje ubojstvo osmogodišnjeg djeteta ili bilo kojeg godišta, recimo u školi, na ulici, na plaži, u roditeljskom domu, u apoteci, bolnici? Isto tako mladića ili djevojku u bilo kojoj dobi? Starca, pedesetogodišnju damu, mistera i… koga sve ne? Nisam siguran da bi mi gospodin Slaven onako ležerno, staloženo, umno odgovorio, kako on to običava, što se meni posebno sviđa. Dapače, možda bi rekao: zar si takav put prešao da me ovako nešto banalno pitaš?

Ali kako meni banalno zvuči, kad se u Bujici (21. veljače 2018.) kaže, da bi kod nas Ustavom trebalo zabraniti pobačaj ili ubojstvo nerođenog djeteta (Velimir Bujanec), a njegov gost, don Damir Stojić dodaje kako je i on za zabranu istoga. I da je, isto don Damir, u Irskoj pobačaj zabranjen. Pa natalitet, pa fertilitet, pa država mora raditi, dok se ne zabrani, na tome kako pobačaj ne bi bilo moguće ni izvršiti. Svašta nešto! Kakva zbrka oko zabrane. Izgleda da moramo ponavljati neke razrede iz škole ili godine studija kako bismo do kraja života spoznali kako nije moguće zakonom zabraniti činiti bilo koje zlo – zločin: ubojstvo čovjeka, bilo koje dobi, razbojstva, pljačke, otmice, laži, prostituciju, narkomaniju, reketarenje, krivitvorenje, laži.

A sve počinjeno je moguće kazniti, tj. počinitelja. Da, i kod nas postoji Kazneni zakon po kojem sve ovo gore nabrojeno je izdefinirano pod kazneno djelo. Zar namjerno ubojstvo nerođenog djeteta (pobačaj) nije kazneno djelo? Ako je ubojstvo malodobnog djeteta kazneno djelo i kažnjava se s najmanje pet godina zatvora, zašto bi ubojstvo nerođenog djeteta trebalo imati drukčiji tretman? Čemu poseban zakon, a pogotovo ako bi ga proglasili zakon o zabrani pobačaja ili ubojstva nerođenog djeteta? Don Damire i gospodine Velimire, kanite se termina o zabrani pobačaja.

Više puta je spominjano kako se radi o ubojstvu nerođenog djeteta. Sva je mudrost da u našem postojećem Kaznenom zakonu dodamo ili izmijenimo odredbu člana koji definira ubojstvo malodobnog djeteta. A da nam ne ostane visiti u zraku, zašto pomišljam potegnuti do Zagreba, što ipak znači zabraniti a da ima vezu s nekim zakonom? Ali još neke pojmove moramo dovesti u vezu s ovim. Naime, glede izvršenja pobačaja kod nas još je aktivan onaj zakon iz 1978. Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece kojeg je potpisao predsjednik predsjedništva SR Hrvatske Jakov Blažević (tužitelj nadbiskupa Stepinca na sudu 1946.), po kojem se može vršiti prekid trudnoće (pobačaj ili ubojstvo) do 10. tjedna i poslije toga po odobrenju komisije iz čl. 15 navedenog zakona.

Dakle, po ovome je dopušteno odnosno nije kažnjivo činiti kako stoji u rečenom članku. I kad bi u našem Saboru samo derogirali (dokinuli – izbrisali) ovaj zakon, značilo bi da više ne postoji zakon po kojem se nešto dopušta, ali bi automatski trebalo u Kaznenom zakonu proglasiti odnosno dopuniti kako se tretira „prekid trudnoće“ odnosno ubojstvo nerođenog djeteta kao i za malodobnu djecu. Što se zabranjuje počiniteljima kaznenog djela? Zapravo ako se nedvosmisleno utvrdi tko je počinitelj kaznenog djela tek tada nastupaju razne zabrane. Naprimjer, ako je netko pokrao u vlastitoj tvrtki novac, njemu se zabranjuje ulazak u istu, tj. dobija otkaz odnosno zabranu dolaska na posao. Ubojici se, naprimjer, zabranjuje ostati na slobodi odnosno prostoru gdje je izvršio zločin i daljne nošenje oružja.

I konačno počinitelju zla pobačaja oduzeti ili zabraniti vršiti liječničku profesiju uopće ili u klinici gdje je to počinio kao i zabranu uživanja slobode kao da se ništa nije dogodilo (zatvor) njemu i majci tog djeteta. Konačno evo nas na paraleli: nije dopušteno – nije zabranjeno ili dopušteno-zabranjeno, kao i dopušteno – nije zabranjeno. Dapače, još je tu kombinacija. Ali lako se tu i zaplesti kao i kod do Damira i gospon Velimira. Primjer: ne može se zabraniti pljačka i razbojstvo u nekoj banci u ponoć i nešto, nekog dana, mjeseca (nepoznato), ali nije dopušteno, tj. kažnjivo je.

Evo ga definitivno nije dopušteno korespondira s kažnjivo je. A još zanimljivije je ovo: dopušteno je nije kažnjivo kao i nije zabranjeno. Pitanje u samom početku je smiješno i banalno tj. koje je ime zakonu koji zabranjuje ubojstvo…? Sve stoji u Kaznenom zakon, pa neka konačno i nerođena djeca, tj. ona kojoj prijeti opasnost od ubojstva budu zaštićena tim zakonom kao i svi rođeni. Neka mi oprosti gospon Letica (zna on di se ovako, tj. gospon, izgovara) ako ovo pročita.

Nikola Bašić, Vis