Hrvatski Fokus

Kao republika Bosna i Hercegovina nikad više ne može ovdje zaživjeti

 
 
Na 7. kongresu muslimanske političke ratne i poratne partije SDA, održanog 8. rujna 2019. u glavnom bošnjačkom, etnički i vjerski čistom muslimanskom Sarajevu, dominirale su prijeratne, ratne,  poratne teme, i ona najopasnija zazivanje ponovnog rata, progona, terora, genocida i etničkih čišćenja. Glavna tema bila je povratak Islamske deklaracije ratnog zločinca Alije Izetbegovića u politički bosanskohercegovački život, i na tragu tog povratka vraćanje  republičkog atributa Bosni i Hercegovini kojeg je sam Alija dokinuo i predao Republici srpskoj. Prema tim ciljevima krenuli su sudionici partije, koju bi se moralo zabraniti zbog tijesnih veza s globalnim islamskim terorizmom i zločina koje je počinila njezina armija u građansko-vjerskom beha ratu za teritorij, uz poruke  ratnom zločincu Aliji, nabrajajući što se može a što ne. Kao nasljednik svoga oca Alije pjesme je započinjao i poruke iznosio sin Bakir. Isti onaj koji je naredio brojenje krvnih zrnaca u zelenom Sarajevu.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/09/kongres-sda-2019-1.jpg
Zaplakao Bakir ocu zbog nestanka onih pomagača u stvaranju prvog islamskog entiteta na tom europskom dijelu i odnosa interesnih snaga u Bosni i Hercegovini koje im sve manje idu na ruke. Sve je manje izgleda, kuka Bakir ocu, da dobijemo i ono što je narod od tebe tražio, „uzmi Alija pa makar k'o avlija“. Gubimo babo i ono što su nam naši prijatelji, otimanjem od Hrvata, u Daytonu darovali. Nema nam, babo, više ni Clintona, ni Holbrookea, ni Ashdowna, ni Petritscha, ni Bildta, ni Schwarz-Schillinga da nam pomognu. I da su još na političkoj sceni ne bi nam mogli, niti htjeli pomoći. Otkriveni su i još uvijek se otkrivaju ratni zločini naše muslimanske vojske kojom si zapovijedao dok si me skrivao u bankovnom trezoru s milijunima dolara namijenjenih pomoći ne samo Muslimanima već i Hrvatima, i Srbima i svim „ostalima“.
 
Svijet je to otkrio, i još uvijek otkriva jer ne možemo tolike zločine ni sakriti, kao što je otkrio i našu čvrstu povezanost sa militantnim islamistima. Pokazuje se babo da i mi sami sada postajemo njihove žrtve i svijet se zbog njih koje si doveo ovdje sada okrenuo i okreće protiv nas. Svijet je uvidio da smo prevarili Hrvate na referendumu zbog kojeg su i priznali republiku, Holbrooke im previše oteo teritorija, visoki predstavnici da bi nama udovoljili obespravili ih do ropstva. Predali ih nama, kao roblje u amanet što ga ti babo ostavi dedi Erdoganu, ali tvrd je to orah, i za daleko jači i brojniji narod od našeg. Znaš babo njih nije mogla ni jugoslavenska vojska držati u pokorenosti, kako da ih onda naša armija očuva kao roblje. Zadao si mi veliku i neispisivu zadaću. Što god pokušam, ne uspijeva. Ne će nam Hrvati nikada oprostiti udarac noža u leđa, kada si ih napao i prognao.
 
Pokušao sam, babo, danas da povratim atribut republika ovoj zajednici nas, Hrvata, Srba i „ostalih“. Pljeskali su mi okupljeni džihadisti, pripadnici naše armije, militantni islamisti. A najviše su mi pljeskali na spomen republika oni što su počinili strašne zločine, u ime Velikog Alaha, nad kršćanima. Uz povike Alahu Ekber tražili su da odmah proglasim Republiku Bosnu i Hercegovinu, ali nisam mogao, a po svemu sudeći ne ću nikada ni moći. Zaboravili su ti okupljene vehabije, mudžahedini, ratni i poratni zločinci iz redova naše muslimanske armije, jer više ih nitko ne može zaustaviti u tim zločinima, da nam je svijet zbog njih i njihovih strašnih zločina i dokinuo  taj republički atribut.
 
Ne možemo se nikad više pozivati na to, i zbog strašnih zločina nad Hrvatima i Srbima i zbog čistih naših muslimanskih gradova u kojima svijet vidi i takvu buduću Bosnu i Hercegovinu, napose kada bi postala republika. A i najmanje republičko uređenje značilo bi, babo, ono što si ti i želio, Bosnu i Hercegovinu kao 81. pokrajinu Osmanskog carstva i Islamska Republika Bosna i Hercegovina u Europi. Svijet je to uvidio, i već sutradan su nam poručili, stanite, otišli ste predaleko. Prešli ste crvenu liniju. Oh, babo kako su me napali iz istog onog svijeta koji nam je sačuvao i predao daleko veći   komad Bosne i Hercegovine negoli smo ga u ratu i obranili. A zbog tih naših zelenih gradova u kojima stalno prebrojavamo krvna zrnca nemuslimanima, htio bih republiku, pita nas svijet. Ne može mi na tom putu pomoći ni Erdoğan, jer i Amerika i druge svjetske sile su protiv. Ni desetine tisuća militantnih islamista koje nam dedo Erdoğan šalje u rijeci radikalnih islamista, ne mogu nam pomoći. Čak ni moje dijete kad me naslijedi na ovoj tvojoj stolici na kojoj sada ja sjedim ne će uspjeti u tom naumu Bosni i Hercegovini vratiti naziv republika. Pa ni njegovo dijete.
 
Jer, babo, tako je Deklaracija na 7. kongresu muslimanske SDA pisana Aliji, puno je ovih što si ih doveo u džihad počinilo strašne zločine protiv svijeta. Za zločine u BiH nad Hrvatima i Srbima još bi nam svijet i oprostio, i puno ih je već oprostio, ali za one diljem kršćanskog svijeta i muslimanskog u kojem su počinili genocid i konfesiocid nad kršćanima svijet ne oprašta. Napose nam Amerika ne oprašta onaj teroristički zločin od 11. rujna 2001., kojeg su počinili naši i naše budale iz Bosne i Hercegovine, oni koje si ti skrivao po beha brdima. Svijet nas počeo još više prezirati, sputavati u ciljevima i ograničavati u sredstvima koje koristimo na zamišljenom putu republika BiH, napose otkada sam u Predsjedništvo posadio dvojicu naših ljudi, Komšića i Džaferovića. Babo ni ja sam nisam znao za tolike njihove zločine, napose ne za zločine Džaferovića. Hrvati  stalno traže da kaže skrivanu istinu hrvatskih žrtava koje su završile u visokim pećima Željezare Zenica. A svijet traži da objavi zašto je dao beha državljanstvo džihadistima koji su napali Ameriku, i time započeli globalni svjetski vjerski rat.
 
Čak se i velika prijateljica muslimanskog svijeta koja politikom nekontrolirane migrantske invazije na Europu, sudjeluje u islamiziranju europskih zemalja, naša Mutti Merkel okreće pod svjetskim pritiskom protiv nas. I kako onda povratiti republiku koju si sam i ti dokinuo. Ne mogu, kaže svijet, sada dvije republike biti na beha teritoriju. Mogu samo tri, bošnjačka, hrvatska i srpska, ili ni jedna. Ima RS koju si sam prvi u svijetu priznao, i kako da sada bude republika u republici. Vidim babo da sam se i ja malo zaigrao, kao što sam se igrao s doniranim milijunima u bankovnom trezoru gdje si me očinski čuvao. Ma i što će nam republika kada nas svijet ne bi tako čvrsto držao zbog ekstremizma i vjerskog radikalizma kojeg uz tursku i iransku pomoć čuvamo i širimo, ja bih babo bio zadovoljan i onim malim pašalukom koji nam i pripada kada dođe, a mora doći, dioba Bosne i Hercegovine. Nemamo više niti jednog saveznika, niti u susjedima Hrvatima niti u komšijama Srbima.
 
Ponekad mi se čini da su nam i Turska i Iran predaleko i da njih svijet stišće i nastoje ih zaustaviti u izvozu erdoganizma i iranske islamske revolucije. Babo, rat iz BiH prenijeli smo na svjetsku razinu i postao je globalni vjerski sukob našeg agresorsko-osvajačkog islama i njihova obrambenog kršćanstva. Sve se okrenulo protiv nas nakon 11. Rujna 2001., kada smo naše teroriste iz BiH poslali u napad na Ameriku. Pogriješili smo, išlo bi to i dalje da se zbog te naše agresije na Ameriku nije morala povući naša velika prijateljica i šutnjom zagovornica naših zločina, istočna Njemica, kancelarka ujedinjene Njemačke, i razbijačica ujedinjene Europe. Previše smo, uz pomoć dede Erdoğana, vršili i pritisak na nju milijunskom vojskom migranata koje im hvala Velikom Alahu, još uvijek šaljemo a ona ih majčinski prima.
 
Ali babo, republika Bosna i Hercegovina nikad više ne može ovdje zaživjeti. Na kraju, ja nisam ni mislio republika za nas, već za dedu Erdoğana i Ajatolaha iz Irana, da im bude centar za agresiju na Beč i dalje, da nastave tamo gdje je „Turska naša mati, tako je bilo i tako će ostati“, zaustavljena i zauvijek poražena. Beč nam postaje dalje negoli 1683. Oprosti babo što sam se tako zaigrao s republikom, nasjeo sam na ona urlikanja na kongresu i zanijeli me povici Alahu ekber. A to Europa više ne želi čuti, zbog njih i Mutti Merkel mora se povući. I stoga babo, bolje je da prihvatimo tri republike, Bošnjačku, Hrvatsku i Srpsku, unutar beha zajednice, čime ćemo u Srbima imati komšije, u Hrvatima susjede, i u Europi prijatelje. Sve drugo vodi u kraj  Jugoslavije u malom kako je završila i Jugoslavija. A za tolike žrtve više nemamo naroda, jer ima slučajeva da i naš narod, kojeg nismo uspjeli radikalizirati i deeuropeizirati okreće se protiv nas.
 

Vinko Đotlo

Povezane objave

Novi broj glasila Stopama pobijenih

HF

Paljenje crkve u Jajcu

HF

Bodo Weber najviše radi protiv Hrvata

hrvatski-fokus

Muslimanska zabrana zvonjenja crkvenih zvona

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više