U proglasu koji je pročitan na ratnoj Radiopostaji Mostar bivši oficir JNA i agent KOS-a Arif Pašalić pozvao je Bošnjake da puškom, kamenom… “ubijaju ustaše” (HVO)!
Nekadašnji oficir Kontraobavještajne službe (KOS) JNA Arif Pašalić, koji je nakon rata poginuo u krajnje sumnjivim okolnostima prometne nesreće, na današnji je dan u obraćanju na ratnome bošnjačkom Radiju Mostar objavio proglas u kojemu je pozvao sve “građane” da ubijaju pripadnike Hrvatskoga vijeća obrane, koje je on “krstio” nazivom ustaše, piše Večernji list BiH. Taj dokument, koji se nalazi i u arhivama Haaškog suda, donosi dio svjedočanstva o ratnim događanjima, a presude sudova u BiH svjedoče o karakteru sukoba Hrvata i Bošnjaka na području Mostara. Nakon izbijanja sukoba u Mostaru 9. svibnja 1993. godine, kada je HVO preduhitrio planove bošnjačke vojske da postavi “maltu na Žovnici”, odnosno da Hrvate istjera iz ovoga grada, a tako je zvučala jedna petparačka pjesmica koja se vrtjela na istome ratnome radiju, novi napad dogodio se 30. lipnja 1992. godine. Dok su branili položaje prema srpskim snagama, što je tada bio zajednički neprijatelj, postrojbe bošnjačke vojske ponovno su napale Hrvate, odnosno HVO.
Pogrješka vodstva HVO-a
– Pozivam svakog građanina koji može nositi pušku, koji može nositi kamen, da ubija ustaške zlotvore jer ovdje nema života s ustašama, osim života Muslimana, poštenih Hrvata i lojalnih Srba – grmio je zapovjednik bošnjačke Armije BiH Arif Pašalić s lokalne radiopostaje, čiji je govor, kao i transkript, sada javno dostupan.
To njegovo obraćanje uslijedilo je nakon što je poginuo veći broj pripadnika bošnjačke vojske, ali i Midhat Hujdur Hujka, koji je bio jedan od vodećih zapovjednika. U klasičnoj maniri obmane Pašalić je objavio kako je HVO napao Armiju BiH te je pri tome objavio da su uzvratili i “potukli ustaške snage”.
– Zauzeli smo zloglasnu vojarnu “Tihomir Mišić”, oslobodili zatvorene građane i zarobili veliki broj ustaških bojovnika, zaplijenili značajnu količinu materijalno-tehničkih sredstava i streljiva – objavio je i ponovno pozvao građane Mostara, Muslimane i ostale poštene građane: “Tucite ustaše na svakom koraku”.
Blago rečeno zanimljiv “zaokret” je u savezništvu, ako ga je ikada bilo, u Mostaru između postrojbi HVO-a i Armije BiH. Ali i odluka vodstva Hrvatskoga vijeća obrane u ljeto 1992. godine, gotovo godinu dana prije sukoba, da uopće dopusti osnivanje te vojne formacije, što se poslije pokazalo kao katastrofalno loš potez. Uz to, došlo je i do previranja u vodstvu lokalnog SDA pa su na čelo došle strukture koje su bile nesklone suradnji Hrvata i Bošnjaka. Istodobno, valja podsjetiti kako Armija BiH u Mostaru nije postojala sve do ljeta 1992. te su se sve druge slične vojne inačice mogle smatrati samo paravojnim snagama jer je i ratno Predsjedništvo BiH, ali i vodstvo Grada, povjerilo obranu Mostara isključivo Hrvatskom vijeću obrane.
Jedan od najvažnijih prijepora te zaokreta u odnosu Hrvata i Bošnjaka bio je dolazak oficira bivše jugoslavenske vojske, koji zapravo nikada posve pouzdano nisu prekinuli veze s Beogradom. A jedan od takvih bio je Pašalić. Jučerašnji pokušaji prilično djetinjastog objašnjavanja kako je na današnji dan prije 30 godina bilo strateški važno eliminirati postrojbe Hrvatskog vijeća obrane s Podveležja, odnosno iz Bijelog Polja, a koje su praktički u to vrijeme pokrivale 90 posto crte prema srpskim snagama, može natjerati sve samo na jedan zaključak. Da se sve radilo u korist upravo srpske strane.
Silovanje, zlostavljanje…
Podsjećanja radi, dojučerašnji suborci iz HVO-a Bošnjaci, po nalogu ratnih bošnjačkih vlasti, okrenuli su oružje u leđa svojih suboraca Hrvata. Zbog toga je veliki broj njih završio u logorima u Bijelome Polju, IV. osnovnoj, zgradi SDK…, a s njima i brojni civili.
Jedina, praktički, vojna pobjeda, ako se može tako smatrati, bila je zauzimanje vojarne “Tihomir Mišić”, legendarnog zapovjednika HVO-a koji je upravo poginuo nedaleko od Staroga mosta u također čudnim okolnostima. U nekoliko presuda koje su donijeli sudovi u BiH navedeno je kako su bošnjačke postrojbe napale HVO 30. lipnja 1993. te su izrečene zatvorske kazne. Navodi se to eksplicitno u presudi protiv zapovjednika, ali i čuvara u logoru za Hrvate Enesa Ćurića, Habiba Čopelja i Ibrahima Demirovića. Oni su pravomoćno 2018. osuđeni na 26 godina zatvora. Uz ostale su nasilno sudjelovali u zatočenju brojnih civila u Osnovnoj školi u mjestu Potocima, koje su koristili i kao živi štit prema linijama HVO-a. Prisiljavali su zarobljenike da kopaju linije, brojne su zlostavljali, a osuđeni i zbog silovanja jedne žene.
