Većina medija smišljeno radi na unošenju razdora i jačanju podjela
U Hrvatskoj će novi izbori. Višekandidatski, višestranački. A hoće li se doista birati? Ne će. Samo će se glasovati. Provedena je naime tranzicija. Ali nije lustracija.
Hrvatski se mediji opet (i zato?) ne će baviti, osim aferaški, ni hrvatskom sadašnjošću ni hrvatskom budućnošću nego će javnost zbunjivati hrvatskom prošlošću – ustašama i partizanima (ne onim povijesnima, nego prije ovim političkima). Dakle, ako nas već ne će uvjeravati da su i ti izbori besmisleni (komunisti tamo, komunisti tu), nastojat će da spoznamo kako su oni prvi (ustaše) opasna i mračna, tj. crna i autoritarna desnica (čitajmo: nacionalisti, fašisti), a kako su drugi (partizani) antifašistička i svijetla (napredna), tj. crvena i demokratska ljevica. (Upitajmo se: Koja je razlika između nacionalnih i internacionalnih socijalista, između nacista i komunista (boljševika)? Zar Mussolini nije počeo i završio kao socijalist? Što je smisao postojanja današnjih (mladih) antifašista?).
Tobože, morat će se rješavati Krležina dilema: Dido ili Đido (kao da se taj ljevičar od Dide nije krio a Đidi nije htio). No to je privid: ustaša i partizana više nema. Ali, postoje hrvatski branitelji – tvorci obnovljene hrvatske države koji su možda i potekli od nekadašnjih ustaša ili partizana, i od većinaca i od manjinaca, od radnika i seljaka, no u toj državi ne vladaju. Bili su tek borci protiv Miloševića i njegovih socijalista? Zar (i zato!) u obnovi i obrani hrvatske države nema baš ništa dobro? Zapravo, ne će se birati između Dide i Đide, nego između naizgled privilegiranih hrvatskih branitelja i stvarno privilegiranih pripadnika danas vladajuće hrvatske elite.
A lustracija u Hrvatskoj? Je li potrebna? Je li moguća? Da, ona je potrebna. Jer, mora se otkriti i znati kakvo nam se zlo dogodilo u prošlosti. Da se ne ponovi. I da bude demokracija. I, ona je uvijek moguća – ako ne drukčije onda unutar danas vladajuće hrvatske elite (to su mahom baštinici nekadašnje jugoslavenske komunističke elite, tj. jugoslavenske klasne (radničke?) avangarde koja se tijekom obnove i obrane hrvatske države domogla ekonomske i socijalne moći te posredno ili izravno drži vlast baš u toj državi). Da na zlu iz prošlosti ne bude privilegija u budućnosti, tj. da hrvatsko pitanje bude u cjelini riješeno (bar za naše vrijeme). Da makar nakratko prevlada demokracija.
Dakle, javnosti će se opet nametati izbor između istih – Đide i Đide. A hrvatski branitelji, makar i ne misleći jednako, odavno su pozicionirani i nemaju dileme – oni biraju državu (Hrvatsku). No, nije im svejedno kako je ta država uređena. Te, vode li je sposobni ljudi dostojni njihove borbe. Jer, rat nije kost za sirotinju a vlast batak za gospodu.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više