Vrijeme šeta grobljem

Crni mramor

Prozirna stasa, ozbiljna lica,

sasvim tiho na prstima šeta

vrijeme između grobnica

u kojima prošlost spava

U crnini crnoga mramora

radoznalo gleda imena blijeda

onih što im se u snovima

uvela ljubav okameni

Laganim korakom, kao da lebdi

iznad tišine grobova

osluškuje šaputanje duša

u plamenu dogorjelih svijeća

Na miris smrti pogled mu drhti,

u grču mu lice problijedi,

prepade se samrtnih misli,

zar su i moji dani odbrojani?

U vitkim visinama čempresa

vjetar tiho rekvijem pjeva,

utjehom ga okrijepi, ako imaš dušu,

nikad ne ćeš umrijeti!

Duša nije samo tek zaspala sjena,

ona je živi svjedok i opomena:

Vječnost je uvijek jača

i od smrti i od vremena!

Mijo Arapović