Šizmatski sinod nad Amazonom?

Promiče se nova urođenička, feministička i ekološka teologija

 

 

Dokument iz Bogote priprema potpuno miniranje ili rušenje fundamentalne katoličke doktrine, podržavajući tezu da Crkva nema „monopol na Spasenje“ i da su pluralizam i različitost religija izraz mudre volje Božje. Nekršćanske religije, mišljenje je,  mogu  donijeti „spasenje“ osobama i poganskim religioznim tradicijama amazonskih domorodaca. Tekst definira Euharistiju kao simbolički čin zajedništva. Napada se hijerarhijsko svećenstvo Novog Zavjeta i predviđa stvaranje nove službe za laike, mogućnost zaređenja žena kao đakona i zaređenje oženjenih za svećenike. Promiče se nova urođenička, feministička i ekološka teologija i taj model stvara Crkvu s „amazonskim licem“.      

Gerhard Müller

 

Dana 6. i 7. rujna Biskupska konferencija Latinske Amerike /CELAM/ i i Crkvena panamazonska mreža /REPAM/ sastali su se u Bogoti, glavnom gradu Kolumbije, na raspravu o skorom Biskupskom siondu koji će se održati u Vatikanu, od nedjelje 6 do nedjelje 27. listopada 2019. s temom „Amazonija: novi putovi Crkve i za jednu integralnu ekologiju“.

 

U konačnom priopćenju susreta, predsjednik CELAM, mons. Miguel Cabrejos i predsjednik REPAM, card. Claudio Hummes, nakon izražavanja:“radosti zbog sazivanja Sinoda od strane Svetog Oca“ potvrđuju „nadu u nastavak promicanja jedne Crkve s amazonskim i domorodačkim licem i nastavljanjem s procesom primijene.“

Na rubu sastanka u Bogoti, novoizabrani kardinal Michael Czerny, specijalni tajnik Sinda Amazonije, izjavio je da je: „Amazonija prva riječ naslova Sinoda. Može se reći da Amazonija sa svojim narodima, sa svojom stvarnošću sa svom ozemljem, stanovnicima, je tema Sinoda, može se reći da je ona njegovo središe. Stoga kao prva, rekao bi, najvažnija briga, su ljudi, narodi, a posebno domorodci.“

Ipak kao i uvijek, kako slijedi na tim susretima, nije važno samo ono što sadrže službene deklaracije, nego privatni susreti ključnih ljudi i dokumenti koji kolaju među njima radi bolje organizacije i strategije kojom se žele postići ciljevi.

 

Jedan od tih dokumenata pod naslovom Hacia el Sinodo Panamazonnico: Desafios y aportes desde America Latina y el Caribe, plod je jednog ranijeg susreta koji se održao u Bogoti prošlog travnja na inicijativu Amerindia e Repam. LifeSiteNews, koji je 3 rujna objavio tekst: (https://www.lifesitenews.com/news/radical-liberation-theologians-push-for-overthrow-of-catholic-doctrine-at-amazon-synod) otkrio je da su na sastanku u Bogoti bile četiri osobe koji su s papom Franjom sudjelovale u pripremi  Sinoda, pater Paolo Suess (bliski suradnik biskupa Erwina Kraeutiera, člana predsinodalnog vijeća, Mauricio Lopez (tajnik REPAM i on član Vijeća), urođenički savjetnik, pater Justino Sarmento Rezende i Peter Hughes (također savjetnik).

 

Ove četiri osobe bi trebale biti glavni autori Instrumentum Laboris – Uputa za primjenu, na kojima od listopada rade sinodalni oci. Kako ističu Maike Hickson i Mattew Culinam Hoffman, autori članka u Lifesite News, dokument iz Bogote priprema potpuno miniranje ili rušenje fundamentalne katoličke doktrine, podržavajući tezu da Crkva nema „monopol na Spasenje“ i da su pluralizam i različitost religija izraz mudre volje božje. Nekršćanske religije, mišljenje je,  mogu  donijeti „spasenje“ osobama i poganskim religioznim tradicijama amazonskih domorodaca. Tekst definira Euharistiju kao simbolički čin zajedništva. Napada se hirjerarhijsko svećenstvo  Novog Zavjeta i predviđa stvaranje nove službe za laike, mogućnost zaređenja žena kao đakona i zaređenje oženjenih za svećenike. Promiče se nova urođenička, feministička i ekološka teologija i taj model stvara Crkvu s „amazonskim licem“. Kardinal Gerhard Müller primjećuje: “Ako se u Amazoniji zaređuju u svećeništvo ljudi vrijedni poštovanja koji žive u postojanim vezama (ako se radi o brakovima kanonski valjanim ili ne?) u svrhu dijeljenja (!) sakramenata zajednici i bez teološkog obrazovanja (Il 129,2) zašto to onda ne bi bio primjer za uvođenje čestitih muževa u Njemačkoj gdje celibat više nije prihvaćen u društvu i gdje bi mnogi oženjeni teolozi bili na raspolaganju kao svećenici koji mogu zauzeti prazna mjesta unutar klera u celibatu?“ (https://www.corrispondenzaromana.it/cardinale-gerhard-muller-sul-processo-sinodale-in-germania-e-il-sinodo-per-lamazzonia/).

14. kolovoza, u gradu Bogoti, koji postaje glavni grad iz kojeg se šire amazonske greške, Isidoro Jajoy, vrač iz kolumbijskog plemena Inga, je za vrijeme jednog sastanka priprave za amazonski Sinod udijelio blagoslov redovnicama i redovnicima u parku sjedišta kolumbijske Biskupske konferencije. Slika je obišla svijet (http://www.lanuovabq.it/it/verso-il-sinodo-con-la-benedizione-dello-stregone) i potvrđuje do kojeg je stupnja stigao proces izopačenja doktrine i ustrojstva Crkve. Nije u krivu nadbiskup Jose Luis Azona, biskup emeritus prelature Marajo, u amazonskoj brazilijanskoj regiji,  kad u jednom i razgovori za ACI Prensa izražava strah od šizme (https://www.aciprensa.com/noticias/obispo-en-brasil-critica-instrumentum-laboris-del-sinodo-la-amazonia-ya-no-es-catolica-94402).

I u Njemačkoj, kardinal Rainer Woelki, nadbiskup kölnski, u jednoj izjavi za Kirchezeitung Köln (https://kirchenzeitung-koeln.de/672) iskazao je svoj strah da „sinodalni put“ koji je poduzeo njemački episkopat vodi u novu šizmu u njemačkoj Crkvi i univerzalnoj Crkvi. U povijesti Crkve obično šizme prethode herezama kao što se dogodilo s anglikanskom crkvom u XVI. stoljeću.

Danas širenje grješaka i hereza prethodi formalizaciji jednog budućeg crkvenog raskola jer dijeli Crkvu protiv Pape, dok u ime Pape neki biskupi pripremaju svoje odvajanje od Crkve. Što će učiniti papa Bergoglio kad nastane otvorena borba? Dana 10. rujna u avionu kojim je letio iz Afrike prema Rimu izjavio je: “Molim se da ih ne bude, ali nemam straha od šizme u Crkvi.“ Dakle i za Papu mogućnost jedne unutarcrkvene podjele nije daleka, ali Kristov Vikar nije u pravu kad se ne boji rascjepa Mističnog Tijela. Katolici koji doista ljube Crkvu užasavaju se šizme i hereze i pripravni su braniti do prolijevanja krvi čistoću i cjelovitost Kristovog nauka. Zbog tog razloga raste otpor protiv Sinoda koji bi trebao ući u povijest kao „Šizmatični amazonski Sinod“.

 

Ako panteističke, pelagijanske i luteranske grješke koje sadrži dokument iz Bogote kao i instrumentum laboris – upute za primjenu, nisu ispravni, Amazoznski Sinod je u opasnosti da bude otvoreno šizmatički Sinod kao što je bio i filo arijanski Sinod u Milanu 355 godine, Sinod monofizita u Efesu 449, nestorijanski Sinod u Konstantinopolju 553, koncilijanski Sinod u Bazelu 1438, i jansenistički Sinod u Pistoji 1786.

U Milanu, u IV. stoljeću su malobrojni biskupi, među njima Eusebije iz Vercellija i san Paolino di Treviri, imali hrabrosti da se odupru skupu izazvavši cara Konstantina II., koji je sazvao Sinod i koji je imao namjeru da nametne svoju političku volju Sinodu. Izgleda da su malobrojni kardinali i biskupi raspoloženi da se danas suprotstave politici pape Franje s heroizmom koji zahtijevaju okolnosti, ali se heroizam iskazuje i širi među svećenicima i laicima koji otvoreno iskazuju vjernost Crkvi, ne samo u Americi, kako drži Sveti Otac, nego i u svim zemljama svijeta. Sinovi smo borbene Crkve koja ne prihvaća i ne uključuje grješke nego se bori protiv grješki i brani Istinu. Jedna smo Crkva koja hoće za Krista pridobiti duše i čitavo društvo. Crkva se odvaja od onog koji u njenoj unutrašnjosti propovijeda jednu drugu religiju. Crkvu povjeravamo Blaženoj Djevici Mariji da ju ona zaštiti sa svojim anđelima u nadolazećim odlučnim tjednima.

 

Elektronskom poštom primila sam ovu poruku od Roberta de Matteija koja izražava duboku strijepnju okolnostima koje su se nadvile nad Italijom, ali koje se tiču i drugih država srednje Europe, kako to navodi Roberto de Mattei. Spominje se talijanske borbe protiv eurokracije još od Sporazuma iz Maastrichta. Osiromašenje se planira za sve južnoeuropske države koje NATO planira kao svoj mostobran prema Africi. Nema tu nikakve sentimentalnosti ni kulturne ni civilizacijske prepreke. Nema njih ni razloga koji bi zabranili njihove planove s obzirom da je Mediteran kolijevka zapadnoeuropske i svjetske civilizacije, kulture, filozofije, znanosti i umjetnosti. Uništavanje je počelo s Grčkom koju je barbarski bankarski eurokratski sustav uvođenjem eura sveo na zemljopisni pojam. Drugi razlog za pohod na južnu Europu: Portugal, Španjolsku, Italiju, Grčku, a valjda tu spadamo i mi, je izrazita ukorijenjenost u vjeri u Boga, u katoličkoj vjeri i u grčkom pravoslavlju. To je napad ne samo materijalne naravi nego i duhovne. To je napad na Crkvu od antikršćanskih lobija u svim međunarodnim organizacijama. Od Bruxellesa je diktatom nametnuta Italiji vlada i politika Conte, de Maio u trenutku kad je Italija s Matteom Salvinijem počela voditi suverenističku politiku. Možete li povući paralele i naći sličnosti s onim što se događa u Hrvatskoj? U Italiji se stvorio katolički pokret otpora. A u Hrvatskoj će to biti teško ili jedva moguće. O razlozima u nekom drugom javljanju. (op. K. P.)

Roberto de Mattei: Ono što nas posebno brine nije samo osiromašenje naše nacije koje se planira za neke države Srednje Europe koliko duhovno i kulturno propadanje koje je planirano od strane antikršćanskih lobija koji kontroliraju međunarodne institucije. 

 

ROBERTO DE MATTEI: POZIV

 

Dragi prijatelju, prijateljice,

živimo u teškom vremenu, za Italiju, za Europu, ali nada sve teškom trenutku za Katoličku crkvu.Znam da dijelite moju zabrinutost i zbog toga Vam pišem osobno. Svi budni promatrači, čak i suprotnih političkih nazora, slažu se s tvrdnjom da je nova talijanska vlada kojoj predsjeda Giuseppe Conte postavljena po europskom diktatu da bi se izbjeglo osamostaljenje Italije od Europe i spriječilo nastojanje da se povrati dio nacionalnog suvereniteta. Međutim igra nije završena. Među prvima smo se borili protiv europske eurokracije još od vremena Sporazuma iz Maastrichta i nastavit ćemo i dalje. Ono što nas posebno brine nije samo osiromašenje naše nacije koje se planira za neke države Srednje Europe, duhovno i kulturno propadanje koje je planirano od strane antikršćanskih lobija koji kontroliraju međunarodne institucije.

Čak štoviše vrhovi Katoličke crkve koji bi se morali suprostaviti kao vjerska i moralna barijera ovoj agresiji su izgleda podvrgnuti ovoj globalističkoj ideologiji koja se danas predstavlja preodjevena u „ekološku“.

Zbog toga sam govorio o vladi Conte kao „masonskoj i amazonskoj.“ Amazonskoj, jer je to politički projekt u kojem je Italija laboratorij i žrtva, koji /projekt/ je istovremen s pokušajem da se Crkva „reformira“ i da joj se pridjeli „amazonski izgled“ kako je to predloženo u Dokumetnima – nacrtima za Sinodu biskupa Amazonije – koji će biti otvorena 6. listopada u Vatikanu.

Suprotstavit ćemo se ovim vjerskim i političkim projektima svim svojim snagama kojim raspolažemo. Bit ćemo prisutni na kulturnoj raspravi u javnosti i brojne su inicijativa koje imamo na programu. O ovim inicijativama naša informativna agencija Corrispondenza Romana će Vas informirati kao i uvijek.

Zbog toga Vas molim da pomognete donacijom u korist Corrispondenza Romana ili Fondazione Lepanto koje su u ovim opasnim vremenima stup, kralježnica katoličkog otpora u Italiji.

Molim Vas pomozite prema svojim mogućnostima s mišlju da u svakom slučaju ono što je nama nemoguće uvijek je moguće Bogu, kada mu se povjerimo u našoj  nemoći.

Duh vjere u  Božansku Providnost i borbeni karakter bio je uvijek karakterističan za našu akciju. S tim osjećajima Vam upućujem svoj apel  i svoje molitve.

S Isusom i Marijom,

Roberto de Mattei

Poduprite našu akciju:

 

Caro amico, cara amica

Stiamo vivendo un grave momento per l‘Italia, per l’Europa, ma soprattutto per la Chiesa cattolica.

So che Lei condivide le mie preoccupazioni ed è per questo che Le scrivo personalmente. 

Tutti gli osservatori più attenti, anche di opposte tendenze politiche, concordano nell’affermare che il nuovo governo presieduto da Giuseppe Conte è stato formato in seguito a un diktat europeo, per evitare che l’Italia si rendesse più indipendente dall’Europa, recuperando parte della sua sovranità nazionale. La partita però non è chiusa. Abbiamo combattuto, tra i primi, l’eurocrazia europea fin dai tempi del Trattato di Maastricht e continueremo a farlo, anche se ciò che più ci preoccupa non è l’impoverimento della nostra nazione, che è nei piani di alcuni paesi del Centro-Europa, quanto il suo declino spirituale e culturale, pianificato dalle lobbies anticristiane che controllano le istituzioni internazionali.

Purtroppo i vertici della Chiesa cattolica, che dovrebbero opporre una barriera religiosa e morale a questa aggressione, sembrano sottomessi all’ideologia globalista, che oggi si presenta al mondo in veste "ecologica". Per questo ho parlato del governo Conte come di un governo "massonico ed amazzonico" . Amazzonico perché il progetto politico di cui l’Italia è laboratorio e vittima coincide con il tentativo di "riformare" la Chiesa, attribuendole un "volto amazzonico", come è proposto dal Documento preparatorio del Sinodo dei vescovi sull’Amazzonia che si aprirà il 6 ottobre in Vaticano.

Contrasteremo questi progetti religiosi e politici con tutte le forze di cui disponiamo. Saremo presenti nel dibattito culturale e nella pubblica piazza e numerose sono le iniziative che abbiamo in programma. Di queste iniziative la nostra agenzia di informazione Corrispondenza Romana La informerà come sempre.

Per questo Le chiedo di potenziare la nostra voce e le nostre forze con una donazione a Corrispondenza Romana o alla Fondazione Lepanto, che in questi tempi calamitosi ambisce essere la spina dorsale della resistenza cattolica in Italia.

Le chiedo di aiutarci secondo le Sue possibilità, ricordando che in ogni caso ciò che noi non possiamo è sempre possibile a Dio, quando a Lui ci affidiamo con abbandono.

Lo spirito di abbandono alla Divina Provvidenza e il carattere militante hanno sempre caratterizzato la nostra azione ed è con questi sentimenti che Le rivolgo il mio appello assicurandole Le mie preghiere.

In Jesu et Maria

 

Roberto de Mattei, https://www.corrispondenzaromana.it/

(s tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović)