Rad na velikom formatu me ispunjava

Za svako svoje djelo spreman sam odvojiti neograničeno vrijeme

 

 

Akademski slikar Zoran Šimunović iz Osijeka, radi u Vukovaru, osobito je istaknuto ime srednje generacije suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika. U posljednje vrijeme izlagao je nekoliko puta samostalno diljem Hrvatske.

• Gospodine Šimunoviću, istaknuti ste umjetnik srednje generacije hrvatskih likovnih umjetnika. Kako vidite aktualni likovni trenutak kod nas?

-Na žalost ne dobro. Na umjetničkoj sceni vlada zatvoreni krug i vrlo je teško prodrijeti u njega, poglavito za autore koji nisu u većim sredinama. To opažanje govorim i sa stajališta umjetnika ali i sa stajališta kustosa, te umjetnici moraju ulagati izniman napor da bi pronašli svoje mjesto pod suncem. Apsolutno je opravdano da autor mora dati sve od sebe da bi postigao dobar umjetnički rezultat i iza njega mora postojati mukotrpan rad da bi stvorio kvalitetnu i opravdanu umjetnost koja zaslužuje biti viđena. Također je veliki problem što nema uređenog tržišta umjetninama, ne postoji dovoljan broj privatnih galerija koje se bave prodajom, promocijom i marketingom umjetničkih djela kao što je uobičajeno u zapadnim zemljama. Također ne postoje menadžeri niti agenti koji zastupaju umjetnike već je sav posao na samom umjetniku od slikanja, traženja izložbenog prostora, promocije i prodaje što se ponekad čini nemogućom misijom jer svako zvanje je specifično te su rijetki oni koji mogu savladati sve te stavke. Možda ne treba biti toliko kritičan. Osjete se i pozitivni pomaci, od nedavno umjetnici imaju na raspolaganju razne programe sufinanciranja i potpora iz raznih fondova te ukoliko se malo angažiraju mogu dobiti jako pristojnu financijsku potporu za svoje djelovanje. Upravo radi takvih stvari smatram da će u budućnosti generacijama biti puno lakše nego što je to sada.  

 

• Zapaženi su Vaši radovi, u velikim i vrlo velikom formatu. Što je tako atraktivno u tom formatu?

-Kod mene vlada određena opsesija velikim formatima, jednostavno nemam racionalnog objašnjenja zašto je to tako, jednostavno rad na velikom formatu me ispunjava i na njemu se mogu najbolje izraziti. Za sada slikam slike dimenzija 1,5×1,5 m i 3×3 m, ali lagano osjećam veliku potrebu da pređem na još veći format. Upravo radi toga u zadnjem ciklusu sva djela su naslikana u formatu 1,5×1,5 m na način da svako djelo može funkcionirati zasebno, ali zajedničkim spajanjem više djela možete dobiti neograničeno veliko umjetničko djelo. Na taj način pružam mogućnost i svojim kolekcionarima da izraze svoju maštovitost i da si sami slože djelo kakvo žele.

 

• Isključivo slikate uljem. Na tako velikim formatima proces slikanja traje dugo, a današnje je vrijeme iznimno ubrzano.

-Ne opterećujem se vremenom. Smatram da se svakom djelu neovisno o tehnici slikanja treba dosta posvetiti. Taj proces uključuje promišljanje o svako djelu kao i sam postupak slikanja. Za svako svoje djelo sam spreman odvojiti neograničeno vrijeme kako bi ishod bio najbolji. Osobno sam protiv „štancanja“ djela koja u tom postupku, po mom skromnom mišljenju, gube na umjetničkoj vrijednosti. 

 

• Nedavno ste izlagali na zajedničkoj izložbi s Dubravkom Sertićem, Vi ulja on crteže. Kako je publika prihvatila mješovitu izložbu?

-Publika je bila oduševljena. Nemate priliku često vidjeti takav kontrast na jednoj izložbi (u koliko se ne radi o biennalima ili slično). Mogu reći da je upravo taj kontrast izazvao razne emocije kod posjetitelja, pozitivne i naveo ih na dodatna razmišljanja o djelima i samom postupku nastanka umjetničkih djela. Smatram da je i jedan od ciljeva ove izložbe bio navesti ljude na razmišljanje i smatram da smo Sertić i ja u tome uspjeli. Također smo se referirali na sukob između slikarstva i crteža kroz dva svijeta i dva umjetnika koja su potpuno različita, a u konačnici slična. Osobno mi je bila iznimna čast sudjelovati na ovakvoj izložbi i veselim se daljnjim suradnjama sa Sertićem. 

 

• Vaši motivi izviru iz sjećanja, to me podsjeća na Bergmana.

-Da. Lijepo je sjećati se sretnih trenutaka i stvari u životu, to je svojstveno za nas kao ljudska bića. Ukoliko imate mogućnost ispoljiti tu emociju prema van, bilo bi šteta ne staviti ju na platno. Upravo to i činim kroz svoja djela. Sva ta sjećanja su ono što nas čine osobama kakve jesmo i ne trebamo bježati od njih. Neka sjećanja i stvari koje slikam sežu u djetinjstvo, a druga su novijeg datuma. Njihova starost nije bitna, bitna je ta emocija koju u meni probuđuju. Ponekad je teško umjetnicima ogoliti svoju intimu i pokazati ju vanjskom svijetu, ali ja s tim nemam problema, možda uglavnom što se kod mene uvijek radi o lijepim sjećanjima koja meni izazivaju ugodu i sreću i nadam se da djela isti efekt pobuđuju i kod publike. Neopisivo mi je drago kada mi publika dođe i kaže kako ih je neki detalj sa slike podsjetio na njihovo djetinjstvo ili neku sitnicu iz njihovog života te se na taj način osjećaju povezano sa mnom i sa mojim djelom.  

• Vaš je opus između figurativnog i nefigurativnog.

-Pri završetku akademije isključivo sam se bavio apstrakcijom. Ali nikad ne znate što vam vrijeme nosi niti u kojem ćete smjeru otići. S vremenom me figuracija počela sve više privlačiti i trenutno se u njoj mogu najviše izraziti iako elementi nefigurativnog su još uvijek prisutni. Upravo spoj figurativnog i nefigurativnog je jedna od odlika mog rukopisa kao i kolorit.

 

• Niste slobodni umjetnik, radite u muzeju u Vukovaru.

-Neophodno je da imate stalan posao. Upravo radi toga moje stvaralaštvo je  neopterećeno. Kada imate materijalnu sigurnost možete stvarati ono što želite, možete si dozvoliti da na djelima ogolite sebe i svoju intimu, niste opterećeni raznim narudžbama već slikate samo isključivo ono to vas kao umjetnika ispunjava. Nije isključena mogućnost da ću u budućnosti biti samostalni umjetnik, ali za sada me ovakav status u potpunosti ispunjava. Također rad u muzeju mi je proširio vidike. Uspio sam vidjeti koliko je truda i rada potrebno s druge strane da bi se neki projekt realizirao i sada kao umjetnik više cijenim i taj dio posla koji je neophodan u likovnom stvaralaštvu. Kroz vlastito iskustvo mogu reći da se ta dva posla uzajamno upotpunjuju i kroz kustoski rad sam stekao sve one vještine koje sam naveo u odgovoru na Vaše prvo pitanje, a koje su neophodne da ih umjetnik danas posjeduje.

 

• Što je trenutno novo u atelijeru?

-U pripremi su novi ciklusi. Ostajem vjeran svom rukopisu, ali figuracija me sve više privlači…

 

• Planovi, izložbe, monografije?

-U pregovorima sam za nekoliko izložbi sljedeće godine u Hrvatskoj. Također pregovaram i sa galerijama u inozemstvu. Ove godina je bila dosta turbulentna. Iza mene je 6 samostalnih i jedna međunarodna izložba. Iduća godina je u znaku pripreme novog ciklusa kako bi se publici mogao predstaviti sa novim radovima. Za monografiju je još rano iz razloga što sam relativno kratko na sceni (od 2013. godine), pa ću o njoj razmišljati tek kroz koju godinu.

 

Miroslav Pelikan