Trebalo je pozvati Kohorsta na raport
Ako je Jasenovac bio „najveća mrlja na hrvatskoj povijesti“, što je „Malaparteova zdjela srpskih očiju na Pavelićevu stolu“? Je li i to neka (nečija) mrlja, i na čemu? Iako izgleda da „najveća mrlja na hrvatskoj povijesti“, „Malaparteova zdjela očiju“ i Nobelova nagrada Peteru Handkeu za književnost nisu povezani, nakon izgradnje Spomen-doma u Srbu (Spomen-dom narodnooslobodilačke borbe u Srbu, kojeg je financirala Vlada SAD-a sa 300.000 dolara. Od sada samo – srpsko-američki dom u Srbu), ja to povezujem. Kao i „najveću mrlju na hrvatskoj povijesti“ s Bozanićevim "grijehom struktura" i Bozanićevoj propovjedi prošle godine pred zagrebačkom katedralom, o Jasenovcu. Pa bih ja, da sam predsjednički kandidat za predsjednika Hrvatske, u prvi plan stavio „Malaparteovu zdjelu očiju“.
Iako sam potpuno odan Kaptolu i Vatikanu, ipak bih se usudio dignuti glas protiv politike Vatikana. Koja ipak postoji. Odnosno, postoji pritisak politike na Vatikan… papa u Avignonu i klanjanje u Achenu. Kao i danas. Kao i u Drugom svjetskom ratu. Pa bih ja, da sam predsjednik Hrvatske vršio pritisak na Kaptol da Kaptol osudi „Malaparteovu zdjelu očiju“, kao nešto okultno u borbi protiv Hrvata. Što se Vatikana, itekako tiče. Jer je u Domovinskom ratu toga bilo. Srbi su to Hrvatima radili, kao osvetu za „Malaparteovu zdjelu očiju“. Zbog čega bi Hrvatska morala tražiti ispriku od Italije (talijanskog ministra kulture). I od pape Franje da on tu laž osudi kao sotonizam.
Nema sumnje, da je i „Malaparteova zdjela očiju“ izvor bolesnog društva o kojem govori vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Na koju se naslanja srpsko-američki dom u Srbu, Nobelova nagrada za književnost Peteru Handkeu, film Dane Budisavljević DNEVNIK DIANE BUDISAVLJEVIĆ, kazalište Olivera Frljića u Rijeci, film „15 minuta – Masakr u Dvoru na Uni“, Brešanovi Svjedoci itd. Stoga ja mislim da je „Malaparteova zdjela očiju“, i sve ovo što sam naveo za Oltar, za Sabor, za HAZU i za pravog predsjednika Hrvatske. Jer bi se „Malaparteovu zdjelu očiju“, po mom mišljenju trebalo koristiti i u procesu kanonizacije blaženog Stepinca. Ako je ovo utemeljeno, zamislimo, kako bi to bilo, kakve bi reakcije u svijetu izazvala talijanska isprika Hrvatskoj zbog talijanske laži o NDH i da to o-
sudi papa Franjo.
Na internetu gledam video hrvatskog predsjedničkog kandidata Antuna Babića, za koga mislim glasati. Ali me je i on u tom videu razočarao. U svom obraćanju, sve paušalno. Gospodin Babić, najviše o pljački i o korupciji u Hrvatskoj. Spominje samo lustraciju. Ne spominje reviziju Jasenovca i reviziju pravosudnog procesa protiv Andrije Artukovića. U kontekstu toga, u kontekstu pljačke i korupcije u Hrvatskoj, svakako da je tužitelj Adrije Artukovivića Anto Nobilo važna karika u toj pljački i korupciji u Hrvatskoj… Danko Končar. Da ne govorimo o Nobilovoj dvostrukoj crti zapovijedanja, Nobilovu izvješću za Ahmiće i „hrvatskoj agresiji na BiH“. i po Anti Nobilu?
Tko još može, nakon srpsko-američkog Spomen-doma u Srbu pričati o „borbi ustaša i partizana“, o „borbi poraženih ideologija“, kada je Srb, kao temelj jedne „poražene ideologije“ postavljen kao temelj hrvatske politike, danas? U tom Bolesnom društvu, ili u Proizvodnji pristanka ili u Luđačkoj košulji, pancir na Luđačku košulju stavlja saveznik Hrvatske SAD. Kada izgradi Spmen-dom u Srbu, kao temelj demokracije u Hrvatskoj. U toj Proizvodnji pristanka, samo onaj (ne računajući Vladu Glavaša) koga Milorad Pupovac ne proziva za rehabilitaciju NDH, a od koga je rehabilitacija i počela, šalje otvoreno pismo američkom veleposlaniku u Hrvatskoj Robertu Kohorstu zbog toga što je on, Kohorst, otvorio Spomen-dom u Srbu. Što treba gledati kao urotu proti Hrvatske. U kojoj se umjetnim putem stvara državotvorna politika Hrvatske.
Nasuprot koljačima iz Srba, Hrvatskoj se nameće „krajnja desnica“ kao protuteža. Koja, kažu, rehabilitira NDH. A to je rehabilitacija po potrebi – pozdrav Za dom spremni. A hrvatska je predsjednica morala sazvati konferenciju za tisak. Na toj konferenciji reći američkom veleposlaniku u Hrvatskoj, da je Spomen-dom u Srbu kojega je on otvorio, za Hrvata potpora srpskom genocidu nad Hrvatima. Prije i poslije Vukovara. Ali to ne može reći američka marioneta. To je namijenjeno „krajnjoj desnici“. Kao surogatu NDH.
A gdje Dražen Ilinčić nađe goste za Kulturu s (brda s dola) nogu? Vjerojatno negdje ispod Srba (figurativno rečeno). Zato opet kažem, tko to govori o „borbi ustaša i partizana“, kada Hrvatskom vladaju apologeti Petera Handkea? Donedavno sam s nestrpljenjem čekao Pola ure kulture. A sad, moraš nešto gledati. Zato opet kažem da su Nobelova nagrada za književnost Peteru Handkeu, srpsko-američki Spomen-dom u Srbu, Frljićevo kazalište u Rijeci i svi hrvatski nagrađeni filmovi strateške političke projekcije za Laboratorij Balkan (Višnja Starešina) na matrici Jasenovca, odnosno one „zdjele očiju“. Što se najbolje vidi u Kulturi s nogu. Gdje se komentira Nobelova nagrada Peteru Handkeu. A komentar ne može proći bez Jasenovca i Mile Budaka. Sve su to snažni udari na svijest pojedinca i skupine. U ovom slučaju – Srba. Nobelova nagrada za književnost ima veću sociološku moć od pravosudne presude. Nobelova nagrada za književnost Peteru Handkeu anulira pravosudnu presudu Slobodanu Miloševiću na međunarodnom sudu u Den Haagu. Zbog Pravde za Srbiju – osveta za Jasenovac.
Iako je Srbin žrtva mračnih sila, Srbin ostaje tajna homo-sapiensa. Jučer je tjerao Hrvata u minsko polje, danas traži ćirilicu koja je bila na toj mini (Vukovar-Aljmaš). Iako znamo za pravilo „Gdje je jedno slovo ćirilice, tu je nagazna ili odskočna rasprskavajuća mina za Hrvata“, Srbin ne popušta. Kaže: ćirilica je moje pismo, na koje imam pravo – po zakonu. Po zakonu Frljićeva kazališta u Rijeci. Iako svi znamo da je u pitanju srpski strvinarski imperijalizam kojega je prije stotinjak godina precizno opisao Francuz Georges-Benjamin Clemenceau, uglednik iz Frljićeva kazališta u Rijeci, samo što ne kaže: „Što se mene tiče, silovana Hrvatica može po… Srbinu silovatelju, ali se zakon mora provoditi. Došlo je vrijeme za smirivanje tenzija. Baš onako kako je napisao Clemenceau – cikličko ponavljanje svakih 20-30 godina. „Kada prestanu tenzije“. Kod ustavnih sudaca i ostalih iz Frljićeva kazališta.
I na kraju nešto oko hrvatskih praznika. A ja bih da Dan hrvatske državnosti bude dan priznanja Hrvatske od Vatikana, Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti 5. kolovoza. Dok bih prvu subotu ili nedjelju prije ili poslije 18. studenoga odredio za Dan sjećanja na Vukovar. Baš ove godine 18. studenog pada u ponedjeljak. Zašto ne 17. 11. u nedjelju? Kao komemoracija na Bleiburgu, uvijek subotom ? Kao i Uskrs koji je svake godine drugog datuma.
Jure Vukić, Tribanj