Doplatak za djecu i oko njega

Gdje su "nestali" novi korisnici doplatka za djecu?

• Broj djece koja primaju doplatak za djecu smanjio se s oko 500.000 krajem 2002. na tek oko 300.000 potkraj 2018.

• Broj djece koja primaju doplatak za djecu u tom je razdoblju padao mnogo brže nego ukupni broj djece: ukupan broj djece smanjio se za 18%, a broj djece koja primaju doplatak za više od 40%

• Nakon uvođenja promjena Zakona o doplatku za djecu u srpnju 2018. broj djece u sustavu mogao se (ili trebao) povećati za gotovo 50 posto, no to se nije ostvarilo

• Zbog toga se za iduću godinu najavljuje novo povećanje gornje cenzusne granice doplatka za djecu

Broj korisnika doplatka za djecu i broj djece koja ga primaju stalno se smanjuje – ukupan broj djece u RH se od 2002. do 2018. zbog prirodnog pada broja stanovnika i migracija  smanjio za 18 posto, dok je broj djece koja primaju doplatak padao mnogo brže i smanjio se za više od 40 posto. Broj djece koja primaju doplatak smanjio se s oko 500.000 krajem 2002. na približno 300.000 potkraj 2018.

„To je golem broj kućanstva s djecom koja su ostala zakinuta za pomoć države u podmirivanju troškova za brigu o djeci“, ističu Ivica Urban i Martina Pezer iz Instituta za javne financije koji su u najnovijem broju Newslettera IJF-aanalizirali sustav doplatka za djecu u RH.

Urban i Pezer analizirali su doplatak za djecu ususret novoj promjeni koja bi na snagu mogla stupiti u siječnju 2020. – osim što su pojasnili što je doplatak za djecu, kako se izračunava i koji su mogući razlozi „neuspjeha“ mjere iz 2018., autori su donijeli preporuke roditeljima i nadležnim institucijama.

„Kada bi se proračunska osnovica kontinuirano usklađivala, primjerice s rastom troškova života, granice cenzusnih razreda i iznosi doplatka za djecu automatski bi se mijenjali, čime bi se spriječio pad broja korisnika i gubitak realne vrijednosti naknade. Međutim, o proračunskoj osnovici ovisi i veliki broj drugih naknada (primjerice, razne naknade prema Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama i Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji).

Ne postoji analiza koja pokazuje kako bi povećanje proračunske osnovice, primjerice za 1 %, utjecalo na broj korisnika i proračunske rashode. Vjerojatno je i to jedan od razloga zašto je iznos proračunske osnovice zamrznut već sedamnaest godina“, navode Urban i Pezer u radu o dječjem doplatku.

Autori podsjećaju da je sredinom srpnja 2018. na snagu stupila promjena Zakona o doplatku na djecu kojom je gornja granica dohodovnog cenzusa povećana s 1.663 na 2.328,20 kuna, uz najavljena očekivanja Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku da se broj djece koja primaju doplatak poveća za 150.000.

„Međutim, pokazalo se kako očekivanja nisu ni približno ostvarena: broj korisnika i djece samo se blago povećao, što je izazvalo razočarenje javnosti te propitivanje zašto je ta mjera podbacila“, ističu Urban i Pezer koji su primjenom mikrosimulacijskog modela EUROMOD procijenili da se nakon uvođenja promjena Zakona o doplatku za djecu broj djece u sustavu mogao (ili trebao) povećati za gotovo 50 posto, no to se nije ostvarilo.

„Gdje su „nestala“ sva ta djeca i zašto ne primaju doplatak?“, pitaju Urban i Pezer primjećujući da je između prosinca 2017. i prosinca 2018. broj djece koja primaju doplatak povećan tek za 15.000.

Osim što primjećuju da dio potencijalnih korisnika nije svjestan mogućnosti ostvarenja doplatka za djecu, a dio potencijalnih korisnika ne želi ostvariti to pravo, autori analize ističu da su mjerom iz 2018., iako nije došlo do očekivanog rasta broja korisnika, ipak zaustavljeni negativni trendovi.

Stoga se mogu očekivati nove promjene u istom smjeru, odnosno povećanje gornje cenzusne granice.

Urban i Pezer savjetuju roditeljima da se informiraju o svojim pravima, a nadležnim institucijama preporučuju da:

1.) pružaju jednostavne upute i informacije, primjerice otvaranjem „web foruma“ na kojemu bi se mogla postavljati konkretna pitanja o ostvarenju prava na doplatak za djecu;

2.) trajno prate i analiziraju broj korisnika i djece koja primaju doplatak za djecu i ostale potpore za djecu;

3.) povežu sve službene podatke o građanima, obiteljima i kućanstvima u zajedničku bazu podataka na temelju koje bi se moglo kvalitetnije analizirati sustav poreza i socijalnih naknada te planirati njegove reforme te

4.) teže pojednostavljenju Zakona o doplatku za djecu, ali i cijelog sustava potpora za djecu.

Cjelovitu analizu o dječjem doplatku, koja sadržava izračune dječjeg doplatka na primjerima dva tipa kućanstva te grafikone, može se pročitati na mrežnim stranicama Instituta za javne financije. (v.h.)