Roditelj – jučer, danas, sutra…

Obitelj je prva djetetova škola, škola ljubavi, podrške i sigurnosti

Biti roditelj oduvijek je bila radost, izazov, upitnik… Za roditeljstvo se rađamo, ali nismo rođeni sa svim znanjima potrebitim za tu najljepšu, ali i najodgovorniju ulogu života. Danas, u ovom vremenu, kojeg neki nazivaju: modernim vremenom, novim dobom, postmodernim dobom, činjenica je, kako god se ovo vrijeme nazivalo, da ga zapravo nemamo, odnosno imamo ga premalo, kako za sebe osobno, tako i za obitelj i djecu,a obitelj je temelj društva, osnovna društvena jedinica, koju karakterizira zajednički život roditelja i djece. Obitelj je prva djetetova škola, škola ljubavi, podrške i sigurnosti.

Danas, da bi preživjeli, oba roditelja moraju raditi.. Djeca su stoga često prepuštena, tko ima sreće, „baka servisima“, vrtićima ili pak „s ključićem oko vrata“. Dvije prve nabrojene varijante, u svakom slučaju su poželjnije i adekvatnije od „djece s ključićem oko vrata.“ Kako onda danas biti dobar roditelj svojoj djeci? Ovo pitanje često čujemo i u Školama, na roditeljskim sastancima, ili u individualnim razgovorima s roditeljima.

Ono što u svakom slučaju možemo reći, nije tolika važnost dugotrajnog boravka s djetetom, kolika je važnost kvalitetnog boravka s njim. Ovo osobito naglašavam, znajući iz prakse, kako roditelj kaže da puno vremena provodi dnevno s djetetom, a to isto dijete reći će kako taj roditelj, u vremenu za koje tvrdi da provodi s njim, zapravo provodi najprije na kavi s prijateljem, prijateljicom, pa na nekoj športskoj aktivnosti za opuštanje od stresa, pa poslije odlaskom na piće s društvom koje je bilo na treningu, ili kojeg nisu dugo vidjeli. ­Kada tu djecu upitaš, što oni rade za to vrijeme, reći će kako gledaju televizijski program, budu na internetu, popularnim stranicama za dopisivanje s „ekipom“, ili igraju igrice, prave sendviče i uživaju u slobodi dok su roditelji odsutni, a česti su odgovori kako znaju i zaspati dok roditelji dođu.

Praksa pokazuje da roditelji, unatoč navedenim i sličnim primjerima, nastoje biti dobri roditelji i tu onda svakako stavljamo naglasak na kvalitetno provedeno vrijeme s djetetom, vrijeme u kojem ćete ga kao roditelj, najbolje kako znate, podučiti osnovnim životnim i moralnim vrijednostima, ponajprije iskrenosti i povjerenju, odgovornosti prema sebi, drugima, okolini, školi, obvezama… Najbolje, što kao roditelj možete pružiti svom djetetu, je podrška, potpora, povjerenje.

Dragi roditelji, nismo rođeni s diplomom roditelja, roditeljstvo je nešto što se kroz cijeli život uči. Ono što je bitno je: biti otvoren za prijem novih spoznaja, za učenje, za postavljanje pitanja koja Vas muče, pritišću, za koje sami ne možete naći odgovore…

Iako je svako dijete individua, postoje smjernice s kojima nikako ne ćete pogriješiti. Djetetu postavite jasne granice u ponašanju (budite oprezni da ne pretjerate: previše pravila – ubija individuu u djetetu, premalo pravila stvara zbrku i nered, a to može biti vrlo opasno). Kada postavljate granice budite jasni, određeni i dosljedni. Djetetu morate svakako objasniti zbog čega moraju postojati takva pravila, takve granice. Vi ste ti koji mu to morate objasniti. Odgovore na to pitanje ne smije tražiti nigdje drugdje, tada sve što ste postavili nema smisla. Ne preuzimajte propuste djeteta i njegove pogrješke na sebe. Vi ga morate naučiti kako da samo snosi posljedice svojih postupaka. Naučite ga da razmišlja o posljedicama. Voljeti dijete ne znači dopuštati mu sve što poželi. Zato, ne dopuštajte djeci sve što požele.

Za djetetov normalan razvoj potrebito je ponajprije naučiti ga kako razviti samodisciplinu, naučiti ga odgađanju određenih potreba i zahtjeva na neko vrijeme. Nemojte to propustiti. Samodisciplini učite dijete od najranije dobi, jer poražavajuće su činjenice da djeca koja nisu naučena samodisciplini, odgađanju potreba, u kasnijem razdoblju, odnosno u najranjivijem razdoblju, razdoblju kada su najviše izloženi utjecajima okoline, dakle razdoblju  puberteta – užitak će željeti odmah i sada, ako ga nismo naučili drugačije.Žalosno je , ali sva istraživanja pokazuju da  takva djeca taj užitak najčešće nalaze u drogama.

Ne projicirajte svoje želje i ambicije na svoje dijete. Ono nije Vi, ono je individua – sam za sebe. U svemu sagledajte, koliko je moguće realnije, djetetove mogućnosti. Roditelji, razgovarajte, savjetujte, što više savjetujte što manje kritizirajte. Što više pohvaljujte, što manje kažnjavajte. I ono najvažnije: volite dijete, uvijek i bezuvjetno ga volite jer za ljubav nije potrebna diploma!!!

Krasna Jokić, prof., pedagoginja