Matoševski oslikava stihovima pjesme

Malkica Dugeč – promicateljica i čuvarica hrvatske materinske riječi u tuđini

'Nitko, baš nitko ne može poznavati taj poseban osjećaj težine u tuđini bez domovine tko domovinu nije morao napustiti'.

Knjiga, koju je tiskala Tkanica iz Zagreba, krajem rujna uspješno je promovirana na Susretu pjesnika u Rešetarima u organizaciji KLD "Rešetari" i Hrvatske matice iseljenika.

Svojim pjesničkim i proznim radovima za odrasle i djecu Malkica Dugeč (rođ. 1936.) zastupljena je u antologijama, leksikonima, čitankama te u najnovije vrijeme i u online izdanju Hrvatske enciklopedije L Z M. Krleža. 

Višestruko nagrađivana književnim nagradama i priznanjima, među kojima se osobito ističu: Nagrada "A. B. Šimić" za knjigu pjesama U riječ unjedrena (2007.) te Nagrada "Fra L. Kordić" za zbirku pjesama Žigice vjere (2014.), Malkica se svojim stvaralaštvom ubraja u emigrantsku književnost s ključnom tematikom lirskog opusa koji je vezan uz hrvatski jezik i skrb za njega, čime se svrstava u najplodnije stvarateljice hrvatske izvandomovinske književnosti. 

Promicateljica i čuvaricahrvatske materinske riječi u tuđini, različitim formama pjesničkoga izričaja, od vezanog do slobodnog stiha, neposredno ili alegorijama, kako u svojih prethodnih 20-ak pjesničkih zbirki, tako i u Slobodnoj misli, ostaje vjerna u ljubavi prema svom jeziku, narodu te prirodnoj i kulturnoj baštini Hrvatske na čvrstim temeljima svoje kršćanske vjere. 

Knjiga, koju je tiskala Tkanica iz Zagreba, krajem rujna uspješno je promovirana na Susretu pjesnika u Rešetarima u organizaciji KLD "Rešetari" i Hrvatske matice iseljenika. 

Lirski ciklusi

Riječ je uglavnom o rodoljubnoj i refleksivnoj poeziji koja se nerijetko stapa jedna s drugom. Zbirka je podijeljena u 12 ciklusa, a sadržajno u bistru rijeku riječi koja zrcali žarku ljubav prema domovini i hrvatskom jeziku jer, kako kaže, Riječ je ljepota zemnog života (str. 51.), a živjeti za hrvatsku riječ jest lijek za sve u istonaslovnoj pjesmi…

Sa svojim suprugom Malkica je 1970-ih morala emigrirati iz Republike Hrvatske. Baveći se hrvatskim jezikom – od pisanja poezije i vođenja književnih susreta djeci hrvatskih građana u sklopu hrvatske nastave, zatim u hrvatskoj katoličkoj misiji, hrvatskoj zajednici te pri generalnom konzulatu RH u Stuttgartu, do sudjelovanja na književnim susretima u Lijepoj Našoj – ubraja se u nezamjenjive ambasadorice izvandomovinskog kulturnog života. Ponosna na svoju zemlju, jezik i ljude, ali istodobno zabrinuta za njihovu budućnost, svoju brižnost za domovinu, koja je iz pepela nikla, otkriva izvrsnim poznavanjem aktualne situacije u Hrvatskoj pa pogođenost ekonomskim, socijalnim i političkim (ne)prilikama matoševski oslikava stihovima pjesme: Zaigralo kolo. Na hrvatskom tlu. / Odzvanjala pjesma / Poznata po zlu. / Tko to danas kreće, / Tko to danas hoće/ I u času sreće / Razvit barjak zloće? (str. 18.). 

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju (1. VII. 2013.) i otvaranjem slobodnog tržišta rada, Hrvatima se otvorila prilika za život i rad izvan granica zemlje, što je pozitivno za one koji se svojom slobodnom voljom odlučuju na odlazak, no svjedoci smo i druge strane medalje, tj. činjenice aktualnog masovnog iseljavanja Hrvata zbog moranja i to –trbuhom za kruhom pod utjecajem egzistencijalnih neprilika, loše ekonomske, socijalne i političke klime te izražene korupcije i nepravde. Ostaju otvorena pitanja zašto se to događa te tko i kada će odgovarati za aktualne izazove pojačanog iseljavanja mladih?

Nostalgija

Izvandomovinska svakodnevica svojim ubrzanim tempom života plamenim jezicima guta vrijeme. U nepreglednoj rijeci nepovratnog toka brzo se nižu dani, mjeseci i godine.

Ipak, kada blagdani nastupe, posebice Božić, čovjek odjednom nekako stane i zagleda se u dubinu svoga bića te počne razmišljati o "svome mjestu u svemiru" pa dok snijeg zasipa krovište s tuđinskog neba, u bjelini i tišini zimske noći, kao nepozvane gošće redovito pokucaju na vrata uspomene na voljene i domovinu: Božićna čestitka u ruci. / Naviru uspomene. / Izronile iz čaše razbijene. (Naviru uspomene, str. 22.) 

Pjesma Ljubav emigranta – Grob mu osamljen. U tuđini. / Tu već mnoga ljeta počiva. / A ja ga vidim živa / Kako i smrt nadjača, / U tuđini. / I smjelo korača / Prema voljenoj Domovini. (str. 20.), na prvi pogled asocira na Malkičina supruga koji je tako žarko želio u domovini živjeti i mrijeti, no život priča svoju priču stalno svjedočeći i potvrđujući kako Sudbina nikada nije skrojena / Po mjeri čovjeka! (str. 24.), ali i na sve one koji zadnje počivalište pod tuđim nebom nađoše dok snivahu povratničke snove. Da dobri, plemeniti i nadasve voljeni ljudi zauvijek žive po svojim riječima i djelima, a ponajviše po dobroti srca, prikazuje lirska prozna pjesma, odnosno svojevrsno ljubavno pismo – Stol prostrt za dvoje. Ovu pjesmu pjesnikinja izričito posvećuje svome pokojnome suprugu prof. Boži Dugeču, preminulom 17. travnja 1990., ne skrivajući svoje emocije i dugogodišnju težinu samačkoga života. 

Izazovi tuđine

Refleksivne pjesme – Ravnodušnost, Usporen hod, Kiša mijena te svakako Sumnja, koja se po mome sudu osobito izdvaja, ukazujući na čovjekovo stanje kada sumnja opustoši i presuši sve izvore vjere i nade u bolje: Čaša vode u ruci. / Žeđ muči. / Nov izvor naslućen, / A sumnja / I zadnju kap / Ispila naiskap! (Sumnja, str. 28.) – prikazuje duboke snažne osjećaje, zapažanja i promišljanja pjesnikinje o prolaznosti i vrijednostima života. Nitko, baš nitko ne može poznavati taj poseban osjećaj težine u tuđini bez domovine tko domovinu nije morao napustiti. 

Domovina iseljenika prati u snu i javi, no Hodeć po tuđini ne umire nada (str. 50 – 51.), nada u povratak i bolje sutra u domovini. Prosvjetiteljskom intencijom Malkica oživljava povijest kao učiteljicu života isključivo u smislu shvaćanja pogrešaka iz prošlosti i njihove svjesnosti. Slijedeći istodobno tradicionalni i modernistički stil iz kojega proizlazi jedan – tipično dugečevski izričaj, s vrlo naglašenim emocijama, ekspresivnošću i ritmom, upozoravajući na probleme, ali daje i rješenje: "Nemojmo ponavljati u budućnosti pogreške iz prošlosti!"

U riječ utjelovljena poezija snažnih poruka nade i vjere u bolje hrvatsko sutra, neka zbirka Slobodna misao pronađe put do srca svih onih koji vole svoj narod, zemlju i jezik te stvaralaštvo Malkice Dugeč, čuvarice hrvatskog jezika i identiteta.

Lucija Šarčević, 31. X. 2019., Večernji list, https://mojahrvatska.vecernji.hr/vijesti/nitko-bas-nitko-ne-moze-poznavati-taj-poseban-osjecaj-tezine-u-tu-ini-bez-domovine-tko-domovinu-nije-morao-napustiti-1356234