Sabor donosi bezlične i bezimene odluke

Nigdje se ne govori tko je izvršio agresiju na Hrvatsku

Simboli velikosrpske agresivne, osvajačke i zločinačke politike pr na Vukovar i Škabrnju, ovih dana otvaraju nezacijeljene rane rodbini i  hrvatskom narodu, koji s ogromnom tugom i boli ponovno proživljavaju sve nanesene im strahote i patnje! U ime čega? Zbog čega? U ime koga i zbog koga? Tko je bio spreman tako zvjerski mučiti, ubijati i razarati hrvatski narod! U ime Velike Srbije, mitomanske, zločinačke velikosrpske ideologije! Ideologije začete 1844. godine sa Načertanijem Ilije Garašanina, ministra unutarnjih, a kasnije vanjskih poslova u vrijeme kada je Srbija bila mala poljoprivredna zemlja u kojoj nije još postojao niti jedan jedini fakultet. Načertanije je dokument koji sadržava osnovne razloge i načine na koji će tadašnja mala Srbija postati višestruko veća država, iskorištavajući međusobna trvenja i raspad susjednih velikih imperija – Austrijskog, Turskog i Ruskog, te oslanjajući se na rivalstvo  Francuske i Engleske prema tim trima imperijima.

Pet godina kasnije 1849. godine objavljen je drugi temeljni spis velikosrpske ideologije, napis »Srbi svi i svuda« srpskoga jezikoslovca i nacionalnoga ideologa Vuka Karadžića. Pa preko Nikole Stojanovića i njegove zlokobne 'do istrage naše ili vaše') 1902. godine,  Homogene Srbije Stevana Moljevića 1941. godine do Memoranduma SANU-a 1986. godine  kontinuitet i niz velikosrpske ideologije ostao je neprekinut. Unatoč porazima u ratovima 1991.-1995. godine velikosrpska ideologija, duhovno poticana od strane Srpske pravoslavne crkve (SPC), i dalje živi, proizvodi nove Memorandume SANU-a 2 i 3 i sve opasnije mitove. I da bi sa sebe skinula odgovornost i sramotu, Srbija je napravila plan kako umanjiti štetu, zamagliti svoju agresorsku i zločinačku politiku i popravili ugled u svijetu, nakon agresije na BiH i Hrvatsku Srpska akademija nauke i umetnosti donosi novi Memorandum 2 u kojem su karakteristični članci.

Memorandum SANU-a 2

• "Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju.

• Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike srpske kojem se sudi u Haaškom tribunalu.

• Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima.

• Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja.

• Inzistirati na zatvaranju Haaškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem.

• Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije.

• Pomagati odcjepljenje Republike srpske.

• Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regije u unitarnu, svesrpsku zajednicu.

• Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku".

A hrvatski narod im je bio jedina prepreka na putu k realizaciji tog  ekspanzionističkog i agresivnog pohoda na tuđi teritorij i tuđe domove. I ne samo to da su na cijelom tom stoljetnom osvajačkom putu vođeni svojim političkim i crkvenim vođama počinili nebrojena zvjerstva, mučenja i razaranja, nego su prisvajali i pljačkali kulturna i sakralna dobra, palili i rušili bolnice, škole, vrtiće i Crkve ne bi li time uništili dokaze o postojanju hrvatskog naroda na njegovoj zemlji. Prvi nestanak velikosrpske agresije iz javnog prostora dogodio se promjenama Ustava RH. U preambuli stoji da je Republika Hrvatska nastala: »Pobjedom hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja upravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991.–1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države«. Znači taj pravedni, legitimni, obrambeni i oslobodilački Domovinski rat se protiv nekoga vodio, ali protiv koga? Nema ni riječi, ni slova od koga smo se oslobodili, tko je bio agresor u tom pravednom i legitimnom Domovinskom ratu.

Dana 14. studenog 2019., Hrvatski sabor je izglasao novi kalendar blagdana izmijenivši Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima, za što je glasovala većina zastupnika (ZA 77, šest suzdržanih, 27 PROTIV).

Isto kao i kod Ustava, nigdje nije navedeno koga smo pobijedili na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, kojih se to žrtava sjećamo za Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata, tko je kriv za te žrtve? Tko je napao Vukovar i Škabrnju? Tko ih je razorio? Nije valjda  Domovinski rat sam sebe proizveo? Po hrvatskim vlastima i Hrvatskom saboru Domovinski rat je sam sebe proizveo i prouzročio razaranja, patnju, ubijanje. nestale i doživotne invalide? Srbija nikada ne će priznati agresiju, a povezano sa tim priznanjem i plaćanje odštete za razaranja i uništavanja po Hrvatskoj i to je vidljivo baš po Memorandumu SANU-a 2. Izgleda da smo imali nekog fantomskog, bezličnog i bezimenog neprijatelja koji nas je napao, ne znamo mu ni ime ni naziv a hrvatske vlasti ne čine ništa da ga imenuju, već mu zdušno pomažu da takav i ostane!

Lili Benčik