Otišo si, prijatelju mili Nisi znao što te čeka Ni hoće li zemlja Tuđa i daleka Bit maćeha Il' postelja meka. Nisi znao, nit si mog'o znati, Hoće li te sreća dočekati, Il' će bolni otkucati sati, Ubod leda, oštra zima Il će sunce zasijati svima. Nisi znao, al' si pokušao Makar zrno od istine naći Prije neg će tvoje sunce zaći, Prije krika, prije neg je za te Udes otkucao Od života tvoga zadnje sate. Otišo si, prijatelju mili. Duboke si ostavio trage Kojima su pravedni hodili Žudeć sreću Domovine drage. Hodili su veliki i mali, Mnogi što su umirati znali Za istinu, za mir i slobodu. Ako ikad u zaborav odu Tvoji puti, i patnje svakoje, Stihovi će tvoji posvjedočit rodu Da si Hrvat.Branio si svoje. Vjenceslave brate, U tuđini, ispod tuđa krova Slijedio si slavu pradjedova. Slutio si da se bliže sati Kad slobodni bit će svi Hrvati. Slutio si, al' nisi uživ'o Svoga djela već dozrele plode Pjesmu mira i dašak slobode. Bog je dao:u javi se zbilo Što se tebi čak i u snu snilo. Malkica Dugeč, 16. 11. 2019. (Uz nadolazeću godišnjicu smrti Vjenceslava Čižeka, hrvatskog pjesnika i mučenika)