Srbija zametena aferama

BIA, Spasić, Vučić i ostala srbobratija optužila i Luku Modrića

Da se nešto događa u Srbiji ovdašnja medija je otkrila tek kad su srbijanski tabloidi (prvi Blic, a zatim i ostali) u svoje žitko blato uvaljali Luku Modrića – kao navodnog platišu srbijanskog špijuna koji je „radio“ u korist Hrvatske. U srijedu 4. prosinca 2019. u isto blato duboko je zagazila, s istom temom, i Politika („najutjecajniji dnevnik na Balkanu“- piše Drago Pilsel, novi njezin kolumnist, „sin ustašâ“(!), kako se predstavio) s tekstom pod naslovom „Hrvatski špijuni vrbuju novcem ili ucjenama“. Naslov je izvučen iz razgovora s ostarjelim udbaškim ološem Božom Spasićem koji je za SFRJ bio zadužen za hrvatsku emigraciju (i albansku donekle). Lajavi ološ (glasnogovornik zaostale a utjecajne paruudbaške strukture na prostoru bivše SFRJ?) s takvom lakoćom govori o ubojstvima Hrvata („ustaša“) da normalan čovjek to jedva sluša pri čemu je gnušanje neizbježno. Ne bih ga spominjao da ovaj organizator ubojstava Hrvata u svoja pogana usta nije uzeo i ime Luke Modrića, pa „možda je ovo, možda je ovako“ (financirao špijunažu) – lupeta olinjali udbaš od kojega se povraća i mnogim Srbijancima. Kroz usta ostalih sugovornika Politika se oprezno i za domaću uporabu čudi i ograđuje od „javnog objavljivanja informacije o otkrivanju obavještajnog rada na teritoriji naše zemlje“, smatrajući to, najmanje, neuobičajenim. Skoro da Politika nastoji (Boža je tek „privaga“) polizati ono što je tamošnja tabloidna politika za…la.

Nu to je nevažno. Bitno je kako Srbiju tresu političke i kriminalne afere, sve oko devet stupnjeva po političkom Richteru. A uvijek, to je jedan od najvažnijih aksioma (zapovijedi) srbijanske politike, za Vučićeve sedmogodišnje vladavine posebno i ponovno, vade tog asa iz rukava. Ako ne znaju što bi, zaglibili su negdje u vanjskoj i unutarnjoj politici sa čim god, skoro, bilo u vezi – potegnu Hrvate, najčešće „ustaše“, a može eto i Hrvate špijune. Koga pritom, ako ne, vjerojatno, i trenutačno najpopularnijeg u svijetu – Luku  Modrića. Računaju, čiče Šumadinci i Moravci odmah će pomisliti; ako je Luka takav, kakvi li su onda oni „obični“?

Sličnih samo nedavnih primjera, s istom/sličnom namjerom, mogao bih navesti na desetine. Kad smo kod špijunaža ovdašnjoj javnosti je promaklo kako je u aferi „najlonske kese“ u kojoj ruski obavještajac i srbijanski ruski špijun razmjenjuju „kese“: Rus ovome daje „kesu“ novaca (oko 350.000 eura?) a ovaj njemu „kesu“ valjda dokumenata. E taj srbijanski umirovljeni oficir, „potpukovnik Z.K.“ kako ga navodi BIA (srbijanska obavještajna agencija) tvrdilo se u srbijanskim medijima, ujedno je, ili je bio, i hrvatski špijun. Iz toga su se, u prve dane te afere u Srbiji izvodili zaključci o (dugotrajnoj) bliskoj suradnji ruskih i hrvatskih obavještajnih službi – toliko je nekim krugovima u Srbiji vode došlo do grla. Bilo je tu još zanimljivosti, jedna od njih  kako se s njom medijski pokrivala „afera Krušik“, šverc oružja, uključen otac srbijanskog ministra unutarnjih poslova, neposredno prije nje Vučić završio u bolnici. Dan prije Vučićeva posjeta Putinu jedna ruska televizija, novinar Primakov, član Putinove stranke i unuk poznatog sovjetskog diplomata Jevgenija Primakova u društvu Putinova prevoditelja sa srpskog tvrdili su to isto. Na dan Vučićeva boravka u Sočiju kod Putina srbijanski tabloid Alo plasirao je vijest kako je taj isti Primakov, prije nekoliko mjeseci, a prije intervjua koji je htio obaviti s Aleksandrom Vučićem, predlagao mu formiranje tehničke vlade (zahtjev srbijanske oporbe), ali Vučić ga je navodno – potjerao.

Višekatna srbijanska aferaška torta

Usput i u ovoj „aferi“ s Lukom u ulozi „donatora“ srbijanskih špijuna, na srbijanskoj strani je također umirovljenik – umirovljeni oficir policije Dražen Letić. Iz ovoga ponajprije možemo zaključiti kako umirovljeni oficiri srbijanske vojske i policije imaju male mirovine pa ih povećavaju i špijunažom, s jedne strane, a s druge dosta neuvjerljivo zvuči kako strane službe po Srbiji za špijunažu angažiraju umirovljenike koji sigurno više nisu u doticaju s najzanimljivijim podatcima. Afera u kojoj je glavni lik umirovljeni policajac Dražen Letić, a na hrvatskoj strani Nikola Kajkić, istražitelj ratnih zločina, inače je davno skuhani pa sad podgrijani „srpski pasulj“. Nikolu Kajkića su već uhićivali na granici, maltretirali pa pustili. Sad su se s podgrijancem samo „hranile“ tabloidne srbijanske aždaje, a i pokrivale ostale srbijanske afere. Ruska špijunaža, Krušik, šverc oružjem, lažni doktorat ministra financija Siniše Malog, lažna i diploma i doktorat ministra policije Nebojše Stefanovića, „d.o.o.“, privatni, Univerzitet Megatrend koji je proizveo na desetke tisuće diploma i ponešto doktorata, otkriće najveće plantaže marihuane u Europi (poljoprivredno dobro „Jovanjica“ u Staroj Pazovi, navodno zbog sukoba klanova u SNS-u Vučić-Stefanović, inače bi „trava“ još rasla.) itd.

Zadnjih dana srbijanske tabloidne televizije i novine zastiru sve „pokušajima“ „atentata“ na Vučića. Hoće ga, uglavnom, novinari i novine. Jedan bi da ga s mobitelom, NIN bi ga slikom na naslovnoj stranici s puškom, eksponatom na izložbi oružja po kojoj je Vučić šetao i razgledao ju, pa je tada i nastala, već objavljivana fotografija. NIN je čak izašao i cenzuriran, s bjelinom na naslovnici. Dnevni list Danas bi ga karikaturom poznatog karikaturista Predraga Koraksića (Koraks), a ima toga još na mreži. Vučićevi propagandisti uglavnom mlate novinare s asocijacijama na ubojstvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Pritom, naravno, šute kako se, prema njegovoj izjavi, na vijest o Đinđićevu ubojstvu Vučić bio napio – od sreće. Ovo navodimo tek kao ilustraciju kako se po srbijanskoj medijskoj sceni mlati spinovima.

Svugdje pođi, al' Hrvate uvijek ocrni

Spominjani aksiom, i aktualne srbijanske politike (zapovijed, jedna od prvih) kako su Hrvati („ustaše“) uvijek i za sve krivi, trenutačno se provodi i pomoću višemjesečne izložbe koja putuje po Americi, a o čemu, nego li o „ustašama“ pod naslovom „Anatomija zaborava“. Krenula je „iz glavnog hodnika Donjeg doma američkog Kongresa“, zatim će na Istočnu obalu, pa u Središnju Ameriku, na Zapadnu obalu.  Putuju svijetom i neke druge slične/iste izložbe, Kusturica snima film… pa se ne moramo brinuti kako će srbijanski vječni antihrvatski spin prestati. Naći će već nešto. Kad sam već kod Politike ona je dobila jako pojačanje odavde, ustvari iz Argentine, novog kolumnista Dragu Pilsela. U najavi ga predstavlja (možda) kao i svog budućeg najobrazovanijeg kolumnista. Diplomirao strojarstvo, novinarstvo i teologiju. Studij započeo 1986., bit će davne, u Buenos Airesu, gdje mu je profesor bio i papa Franjo, a magistrirao u Osijeku. Nedavno je upisao doktorski studij na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu u Beogradu. Dodajem, bio je i savjetnik Ive Josipovića. Već je mu je izašla i prva kolumna (srijeda 4. XII.), al' ne ćemo o njenom sadržaju, barem ne zasad. O „Ja sinu ustaša“, kako sam sebe predstavlja možda kasnije. Nego kako to da se i on baš u vrijeme ovih silnih aferaških i špijunskih gužvi po Srbiji „obreo“ u Politici? Ma nema veze, možda tek samo još jedan teolog pored, recimo Viktora Novaka i Jure (Đure) Vilovića na službi, ili u službi, Beograda.

Mato Dretvić Filakov