Neotesani prostak, a ne kandidat s karakterom

On bi ured preselio u restoran Tač

Stigavši na Pantovčak na prvi krug konzultacija za imenovanje mandatara nove hrvatske vlade (studeni 2015.), tada još uvijek aktualni predsjednik Vlade Zoran Milanović, napravio je u svom 'karakternom' stilu prilično nepristojan potez za njega to je bilo normalno, zar ne!?Po dolasku u Ured podcjenjivački ovlaš rukovao se s aktualnom predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović gotovo projurivši pokraj nje, reklo bi se kao pored 'turskog groblja'! Odbio se i fotografirati pokazavši tako nedostatak elementarne pristojnosti ali i korijene svog sirovog 'vlaškog' podrijetla. Da stvar bude još gora napomenuo je da će se možda s predsjednicom 'uslikati' na odlasku. Ali ostalo je samo na 'možda' – nije se fotografirao, čime je bez sumnje potvrdio svoj uistinu čvrsti karakter neotesanog prostaka!!!

Privatno, Milanović je omalovažavanjem jedne dame demonstrirao svu mizeriju svog kućnog odgoja a s političke strane gledano simbolički je pokazao koliko drži do Institucije Predsjednika države za koju se danas zdušno bori. U rujnu 2016. godine Zoranov SDP je izgubio parlamentarne izbore, nakon čega je Milanović odstupio s mjesta predsjednika stranke nagovijestivši svoje političko umirovljenje. U prosincu iste godine napravio je još jedan korak za definitivni izlazak iz politike pa se čvrstog karaktera odrekao i saborskog mandata te odlučio pokrenuti privatni biznis. „Otkad je otišao iz politike, Zoran Milanović, bivši premijer i predsjednik SDP-a, živi potpuno novim životom. U odnosu na posao i zaradu, čini se da mu nikada nije bilo bolje…“, pišu neki mainstream mediji.

Zašto se onda Zoky vraća u mrsku mu politiku i bori se za mjesto glavara države, mjesto kojeg je toliko omalovažavao; jeli to normalno, jeli politička prevrtljivost vrlina njegova osebujnog karaktera? 'Predsjednik s karakterom' prisutne na nedavnom predizbornom mitingu podučava što znači normalno a što pristojno, i gramatički ali i filozofski: „Kad kažem normalno to je prilog načina, ne pridjev, to ne znači da onaj drugi nije normalan, da je krivi. To znači pristojnost i s tim ću krenuti kao predsjednik, pristojno jer sada na sebi više nemam teret izvršne vlasti i političke organizacije, koji od svakog čovjeka katkad napravi zvijer i s time se treba znati nositi i pružati otpor.“ Na ovo Zokyjevo dubokoumlje prosti puk bi rekao 'koga svrbi taj se češe'! Prosudimo sami što je to bilo normalno u vrijeme Zokyjeva mandata, od 2012. do 2015. godine.:

Ni porast javnog duga sa 65,2 % BDP-a, koliki je bio na kraju 2011. kad je lijeva koalicija na čelu sa SDP-om preuzela vlast, na 86,7 %, koliko je iznosio na kraju 2015. – ili u apsolutnim iznosima oko 70 mlrd. kn ekstra državne potrošnje – nije pomoglo da rezultat ne bude tako porazan pa je i Zoky zaslužio titular najgoreg premijera u povijesti neovisne Hrvatske.

Dodamo li tomu još da je kojim slučajem onaj famozni zakon zvan Lex Perković, Milanović uspio provući kroz Sabor, Hrvatska bi zasigurno i danas čučala u predvorju EU-e; dakako taj prijedlog zakona iz 2013. za Zokyja je bio sasvim normalan, ta, sam ga je i kreirao!

Ambicija Zorana Milanovića za foteljom predsjednika države vjerojatno je pragmatične naravi jer uza sve hvalospjeve medija privatni biznis mu baš ne cvjeta. Na inozemnom planu, Kina, Albanija, Južnoafrička Republika – 'zaradio' je, pišu mediji, mizernih 70.000 kunića a sam posao zahtjeva i rano ustajanje, zamorna putovanja, točnost u poštivanju termina, pristojnost u ophođenju s korisnicima intelektualnih usluga što mu i nije baš nekakva vrlina. S druge strane, plaća predsjednika republike je sigurna i komotna kroz 5 godina a iznosi oko 25.000 kunića mjesečno uz vrlo limitirane ovlasti a time i adekvatne odgovornosti ili, kako bi Zokyjevo biračko tijelo hrvatskih Srba reklo lezi 'lebe da te jedem!

Jedina prednost koju bi ovaj 'slučajni' predsjednik s karakterom realizirao bila bi moguća pristojna ušteda zbog premještanja predsjedničkog ureda s Pantovčaka u omiljeni mu restoran TAČ na Vrhovcuuz klizno radno vrijeme od 11-14 sati kako bi oran i naspavan mogao doći na 'radno mjesto'! Bilo bi svakako normalno da u svoj TAČ-evski kabinet, Zoran Milanović imenuje i savjetnike, primjerice žučljivog Nenada Nešu Stazića za šefa općenacionalne sigurnosti zbog definitivnog obračuna sa svim nepoćudnim blajburgovcima te bivšeg šefa spaljene Bjelolasice, Gordana Marasa, kao univerzalnog savjetnika za sveopće gospodarstvo, i malo i veliko.

Damir Kalafatić