Ostvaren stoljetni cilj Bunjevaca

U "Kalendaru manifestacija kulture Hrvata u Srbiji za 2020. godinu" ima preko 20 manifestacija vezanih za 'dužijance' i druge  bunjevačke običaje

 

 

“Kalendar manifestacija kulture Hrvata u Srbiji za 2020. godinu” je pravo ogledalo rada Hrvatskog nacionalnog vijeća i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata s ovdašnjim hrvatskim udrugama. U tijeku cijele 2019. godine Hrvatsko nacionalno vijeće i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata održali su dva “redovita radna” sastanka s udrugama! Na prvom, 29. lipnja u Novom Slankamenu, bilo je dvadesetak predstavnika udruga.

Prethodno je Darko Sarić Lukendić, član Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća zadužen za kulturu,  na tzv. Dnevniku na hrvatskom jeziku RTV2 (1. lipnja 2019.) izjavio da su "obiđene i kontaktirane 74 udruge, od kojih 51 djeluje u oblasti kulture, a preostalih 13 u različitim drugim oblastima i da će ubrošuri biti sumiran rad sa hrvatskim udrugama u Srbiji, na osnovi čega će Odbor (HNV-a) za kulturu izraditi mjere za unapređenje u oblasti kulture". Na drugom “redovitom radnom” sastanku, 1. prosinca u Stanišiću, bilo je samo desetak predstavnika udruga, ali smo o jednom i o drugom sastanku čitali i čuli preko ovdašnjih hrvatskih medija, koji su u rukama šačice “bunjevačkih Hrvata”, silne hvalospjeve!

 

Najviše udruga je u Subotici preko kojih “bunjevački Hrvati” uzimaju (i na taj način) veliki dio novca koji pripada svim Hrvatima u Republici Srbiji. Na portalu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata možemo vidjeti da u Srbiji  ima 50 registriranih hrvatskih udruga, koje su svrstane na slijedeći način:

– Subotica i okolica:         18 udruga (upravo osnovana i udruga “CRO Fond”, kao banka za novac koji se slijeva u Suboticu), pri čemu Subotica ima 12 udruga;

– Podunavlje:                    9 udruga;

– Sombor i okolica:          4 udruge (Sombor 2);

– Banat:                             2 udruge;

– Srijem i Novi Sad:       15 udruga (Novi Sad 2);

– Beograd i ostatak Srb.: 2 udruge (Beograd 1, Niš 1).

Ako netko samo letimično pogleda ovo što je do sada navedeno u najmanju ruku će biti začuđen, prije svega zbog neproporcionalnog broja udruga u odnosu na broj Hrvata u pojedinim gradovima i područjima, ali i zbog niza drugih apsurda. Prvi je da je Darko Sarić Lukendić obišao i kontaktirao 74 hrvatske udruge u Srbiji, pa obećana brošura o tome nije napisana, niti može biti napisana! Apsurd je da Subotica i okolica (donjotavankutski trokutić) ima više udruga od ukupnog broja udruga u Podunavlju, Somboru i okolici, Banatu, Beogradu i ostatku Srbije!

Apsurd je da, osim Subotice sa 12 udruga, više od jedne udruge imaju Novi Sad (2 udruge uz 5.335 Hrvata), Sombor (2 udruge uz 7.070 Hrvata), Zemun (2 udruge uz 1.411 Hrvata) i Petrovaradin (2 udruge uz 1.384 Hrvata), ali isto toliko udruga ima i Donji Tavankut!

 

Kada želimo saznati tko su oko 2.000 žitelja Donjeg Tavankuta odmah upadamo u bunjevačku “zbunjevinu”! Vikipedija na hrvatskom jeziku kaže da u Donjem Tavankutu (pored ostalih) žive Hrvati (mahom iz skupine Bunjevaca) i osobe koje su se izjasnile samo kao Bunjevci (citat). Valjda ovi prvi danas sebe nazivaju “bunjevačkim Hrvatima”, a Hrvati u Vojvodini, posebice srijemski, ne razlikuju jedne od drugih Bunjevaca! Zanimljiv je i podatak da je u Donjem Tavankutu 2002. godine (uz ostale) bilo 46% Hrvata (mahom iz skupine Bunjevaca) i 30% Bunjevaca, a 2011. 36% Hrvata (mahom iz skupine Bunjevaca) i 32% Bunjevaca! Kakvo je stanje prema ovom trendu danas, poslije deset godina, ne znamo ali tu se upravo krije “večita tajna” koliko u donjotavankutskom trokutiću ima “bunjevačkih Hrvata”, koji upravljaju sa 57.900 Hrvata u Republici Srbiji!!!

 

Apsurd je i da Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata registrira 50 udruga od kojih 5 nije u Vojvodini i Zavod nema nikakve ingerencije nad njima (Beograd, kojem pripadaju Zemun i Surčin, te Niš).

Onda Hrvatsko nacionalno vijeće (u kojem su od 29 vijećnika 18 iz Subotice) i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (u kojem su od troje zaposlenih ravnatelj i jedan zaposleni “bunjevački Hrvati”) održi u tjeku cijele godine dva “redovita radna” sastanka sa predstavnicima hrvatskih udruga i jasno je da od toga ove nemaju nikakve koristi. Pardon, koristi ima većina udruga iz Subotice i okolice i one čiji su predsjednici dopredsjednici Hrvatskog nacionalnog vijeća ili su na drugim funkcijama u hrvatskim krovnim institucijama u Subotici!

Bezbroj puta sam napisao da se život ovdašnjih Hrvata odvija u udrugama koje opstaju samo zahvaljujući nekolicini entuzijasta u svakoj od njih, ali treba dodati da dobro “posluju” one udruge čiji su predstavnici u vladajućoj oligarhiji subotičkih “bunjevačkih Hrvata” ili su bliski njima!

I upravo sve ovo jasno pokazuje „Kalendar manifestacija kulture Hrvata u Srbiji za 2020. godinu” izrađen od Zavoda za kukturu vojvođanskuh Hrvata:

– od 50 službeno registriranih udruga u 2020. godini samo njih 30 imaju manifestacije, pri čemu, “Bunjevačko kolo” ima 15 manifestacija (!) (predsjednik udruge je predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća i predsjednik novoosnovane udruge, banke novca, “CRO Fond”);

– 15 manifestacija imaju i dvije donjotavankutske udruge (!) jer je predsjednik jedne od tih udruga dopredsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća;

– 20 udruga je ugašeno (ili ih Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata ignorira) pri čemu je indikativno koje su to udruge;

– sve udruge iz Subotice i okolice su aktivne, iz Podunavlja većina, ostale sporadično, a slika srijemskih udruga (gdje pripada i Novi Sad) je alarmantna;

– od dvije udruge u Novom Sadu samo je jedna aktivna uz znake da bi i ona trebalo nestati (nedavno joj je oboren sajt!), a od 13 udruga u Srijemu 7 ih nema u “Kalendaru manifestacija kulture Hrvata u Srbiji za 2020. godinu”;

– simptomatično je da “ne postoje” i neke velike, stare i poznate udruge kao što je, primjerice, “Matija Gubec” iz Sombora, čiji se predsjednik usudio reći da “bunjevački Hrvati” ne postoje.

Da je to izmišljen narod u Vojvodini zbog koristoljublja pojedinaca dokazujem  svojim otvorenim pismima od prvog dana! A kako se doslovno guše preostalih 6 srijemskih udruga vidi se iz tablica koje su izvod iz “Kalendara manifestacija kulture Hrvata u Srbiji za 2020. godinu”:

 

Najbolje se “drži” “Jelačić” iz Petrovaradina sa 9 manifestacija jer je dopredsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća i jedini dizajner na ovim prostorima član ove udruge, ali i u “Jelačiću” je štošta ugašeno i prevladavaju “spomendani”, “CRO kuhinje” i sl. Praktično je kvalitetan još jedino mješoviti kor.

“Gubec” iz Rume u nedostatku sredstava planira igranke, maškare i sl., ali sa nedefiniranim terminima. Prava vrijednost u ovoj udruzi je jedino još tamburaški orkestar.

“Tomislav” iz Golubinaca ima samo večer Ilije Žarkovića (s nedefiniranim datumom) i maškare.

Od “Okrugića” iz Zemuna (koji nije niti u nadležnosti Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata) ostao je samo “Odjek” sa neznanim datumima kada ćemo ga čuti, a “Mladeži” iz Zemuna (koja također nije u nadležnosti Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata) ostaje jedino da slavi Dan državnosti Republike Hrvatske i pika loptu. I nije tolika tragedija u tome što ne znaju kada će moći kupiti loptu i patike, ali jeste što ne znaju ni kada će moći proslaviti Dan državnosti svoje matične domovine!

O tome da u „Kalendaru manifestacija kulture Hrvata u Srbiji za 2020. godinu” nema više srijemskih hrvatskih udruga: “Gibarac” iz Gibarca, “Srijem” iz Srijemske Mitrovice, “Ljuba” iz Ljube, “Šid” iz Šida, “Stjepan Radić” iz Novog Slankamena, “Sveta Barbara” iz Vrdnika, “Franjo Štefančić” iz Petrovaradina te Hrvatskog kulturnog centra iz Novog Sada, neka razmisle oni koji su nas zastupali, štitili i brinuli o nama u Srijemu poslije pogroma devedesetih, pa sve do danas.

Ne treba podvlačiti da iza svega ovoga stoji novac koji se skoro sav slijeva u Suboticu i zbog toga ostali Hrvati u Srbiji nisu zainteresirani za bilo što.

 

Ostvaren je stoljetnji cilj Bunjevaca u Vojvodini!

 

Sve vrijeme oni su mislili samo na sebe i svoje osobne interese i još im nije dosta! Danas, pod plaštom “bunjevačkih Hrvata”, uz Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, NIU “Hrvatsku riječ” i dr., koji raspolažu sa ogromnim sredstvima, zidaju i “hrvatsku kuću” u Subotici, zapošljavaju, jačaju i plaćaju svoje poslušnike i nameću preko toga svim ovdašnjim Hrvatima svoje salašarske običaje i salaški jezik kao najveće hrvatske kulturne vrijedosti! Naime, i u „Kalendaru manifestacija kulture Hrvata u Srbiji za 2020. godinu” ima preko 20 manifestacija vezanih za “dužijance” i druge  bunjevačke običaje koje paralelno s Bunjevcima održavaju i “bunjevački Hrvati”. Primjerice, Dan velikog prela i Dan dužijance su nacionalni praznici Bunjevaca. Za to ima itekako novca, a rodna kuća bana Jelačića u Petrovaradinu još zvrlji prazna! 

 

Branimir Miroslav Tomlekin