I u grobovima još ušutkanih svjedoka našega doba ima! Ako i jest sto i šesta, mudrost svagdje nađe mjesta. Ni Božji zakoni ljudima ne brane da se i mudrošću – hrane. Prijateljski stisak ruke često oslobodi od teške muke. Premda se ne može izreći sve u jednome trenu, ne valja ostavljati misao nedovršenu. Ni vuk vuku neprijatelj nije pa ni čovjek čovjeku to biti ne smije. U svijetu mnogo slavnih i velikih djela ima, koja su se stvarala malim koracima. I u grobovima još ušutkanih svjedoka našega doba ima! Ljubav mladih dvoje se ne dokazuje praznih riječi sjajem, već i pred ponorom čvrstim zagrljajem. Ne mami djecu čokoladom, već ih pouči kako se ona zasluži-radom. Ne živi se samo od snova i nada, već i od marljivoga rada. Tko i u tuđini traži nad kruhom pogače, gorke zalogaje prožvače. Bolje je i gladan biti na svome svoj, nego u tuđini samo-broj! Kad prođe, i nevolja najveća postaje – sreća. Lopta se kotrlja sve dok na prepreku ne nasrlja. Od ropskih lanaca još je teže prijateljstvo što nasilno veže. Ma i zlatom okićena bila, tuđa kuća nikad kao rodna nije mila. I u dubini nade uvijek trunak sumnje imade. Tko sa puta do sreće već na prvoj uzbrdici skreće, nikada ju doživjeti ne će. I tuđinca-bogataša privlači Lijepa Naša, ali se za novčanik ne maša. Premda i u Njemačkoj rade radnici brojni, nisu samosvojni. Kada te na zgodnu curu put nanese, istom sljedeću uru provjeri je l' ju, uz ljubav i radne navike rese. O, kako je lijepo ljubiti naslijepo! Ali sretno nije – ako se ne smije! Malkica Dugeč, 22. 1. 2020.