Budućnost je u Kristu, a ne u idolima

Ne služimo kultu bogatih, lijepih ni moćnih

Apostolska vjera Petra i Pavla je korijen kulture koja je iz Rima i Italije stigla u čitavu Europu dajući joj njen kršćanski identitet. Jedino je u kršćanstvu tvoja budućnost Italijo dok će te neopoganstvo odvesti u sigurnu propast. To je ustvrdio jasno i glasno kardinal Gerhard Müller u svojoj homiliji koju je održao 21. siječnja 2020., za blagdan sv. Agneze, u bazilici čiji je titular, na trgu Navona u Rimu.Ono što ushićuje kod današnje mladeži nije samo njen lijepi izgled nego i njeni sportski i školski uspjesi i otvorenost budućnosti. Neki postaju uzori svojoj generaciji. Švedska šesnaestogodišnjakinja Greta Thunberg, na primjer, postala je uzor svjetskog ekološkog pokreta. Pomolimo se da joj medijske bitke koje su nastale na kraju ne naškode.

Gerhard Müller

Agneza, dvanaestogodišnja rimska djevojčica, za razliku, nije bila trenutačni idol svog vremena nego je neprolazni ideal kršćanske vjere. Ona još danas nakon 1700 godina od svoje smrti nije zaboravljena. Katolici čitavog svijeta dive se ovoj djevojčici zbog njenog heroizma i časte ju kao svetu. Zbog njene smrti koju je podnijela u patnji zbog vjernosti Bogu, crkveni otac, sv. Ambrozije iz Milana, je ustvrdio: “Evo u jednoj jedinoj žrtvi dvostruko mučeništvo čistoće i vjere. Ostala je djevica i postigla je mučeništvo.“ (De Virg. II, 9)Od djetinjstva je Agneza znala jasnu razliku između jedinog i istinitog Boga i tolikih lažnih idola koje su obožavali pogani. Svijet je stvoren za čovjeka da mu služi za stanovanje i da si priskrbi hranu.  Čovjek postoji u svojoj krjeposti i prirodno je stvoren da se okrene prema Bogu, prema Onom u kome naše srce nalazi pokoj. Oni koji su stvoreni po slici i prilici Boga žive u spoznaji vlastitog dostojanstva da su sinovi i kćeri Božje. I zbog toga se ne bojimo i razornih prirodnih sila, ni hirova sudbine, ni bijesa tirana. Ne služimo kultu bogatih, lijepih ni moćnih. Slava svijeta će proći a svi  ljudi su smrtni. „Stoga je naplata za grijeh smrt; a dar Božji je  život vječni u Isusu Kristu, našem Gospodinu.“ (Rm 6, 23)

U Rimu su prvi kršćani postigli slobodu vjere u jednog jedinog Boga žrtvujući svoje živote u borbi protiv nadmoćnih, gotovo nepobjedivih pogana čija je moć bila izražena u kultu imperatora, u visokoj kulturi učenih i praznovjernom mentalitetu silnih masa. Ne predajući se starim oblicima kulta prolaznih idola i njihovim odrazima u slikama, kipovima u drvu, kamenu i kovini, slijedit ćemo njihov primjer /prvih kršćana/: “Nećemo nazivati „našim bogom“ djela naših ruku:“ (Os 14,4) Idolatrija je izazovno uranjanje u egzotične kulture i njihove rituale plodnosti s naznakom seksualnosti. Ustvari, vjera u bogove, demone i šamansko zazivanje elemenata zamračuju istinu spasenja, činjenicu po kojoj smo „oslobođeni ropstva propadljivosti da bismo ušli u slobodu slave djece Božje.“ (Rm 8,21)

Žao nam je onih mnogih ljudi našeg vremena koji su zaboravili ili svjesno raskinuli svoje kršćanske korijene. Slijedeći zamjensku neopogansku vjeru otpočeli su iznova uzdizati kao „apsolut“ kozmos, naš planet, evoluciju, internet i tehnologiju. Ponašaju se kao da će ova prolazna stvarnost moći čovjeku dati konačnu svrhu i podršku koja mu je potrebna. U svojoj poganskoj gluposti čestitaju si na tobožnjoj „znanstvenoj spoznaji“ da je čovjek samo životinja i da je smrt kraj svega. Rugaju se našoj vjeri u neprolazno dostojanstvo čovjeka i smatraju da je uskrsnuće tijela priča za malu djecu, zaboravljajući činjenicu da nam i naš razum kaže da priroda ne stvara ništa bez razloga. Ili trebamo možda vjerovati u Stvoritelja prirode koji je uzalud stvorio čovjeka darujući mu neprekidno istraživanje istine i neugasivu čežnju za srećom samo zato da bi ga povukao za nos?

Krvlju svog mladog života sv. Agneza je svjedočila Krista, Sina Božjeg i jedinog Spasitelja svijeta. I tako ohrabruje i nas ovdje u Rimu, u Europi, da propovijedamo našu katoličku vjeru javno i bez straha od ljudi. Vjera apostola Petra i Pavla je korijen kulture koja je iz Rima, iz Italije, stigla i cijelu Europu dajući joj njen kršćanski identitet. Jedino kršćanstvo ima budućnost u Italiji, a neopoganstvo vodi pouzdano u propast. 

Svaki mogući dijalog koji je otpočeo stari Scalfari je isprazan ako je bezbožac u svojoj smetenosti zaključio da je papa poricao Kristovo božanstvo. Ustvari, zbog kojeg bi drugog razloga rimsku biskup i papa čitave Crkve katoličke bio ako ne zato da ispovijeda danju i noću zajedno sa svetim Petrom: “Ti si Krist, Sin Boga života.“ (Mt 16,16)

Katolici bi učinili dobro da surađuju sa svima onima koji su duhovno i moralno u mogućnosti preuzeti odgovornost za gospodarsku, političku, kulturnu i vjersku budućnost Europe. Jedini izvor iz kojeg izvire čista voda za preporod Vječnog Grada i čitave italije je kršćanska slika čovjeka. Pouzdanije je povjerenje  u političara koji visoko drži krunicu kao simbolični čin nego u onoga koji obara Kristov križ stvarnim činom.

Kako neopoganstvo poriče čovjekovo začeče kao sliku Boga time se prikazuje kao neprijatelj života. Kršćanstvo nasuprot tomu nas uči da je svaki ljudski život svet od trenutka začeća do svog posljednjeg daha. Stoga je naš odgovor na pobačaj i eutanaziju, na promjenu spola i razaranje braka i obitelji može biti jedino NE. Za kršćanina ne vrijede političke ideologije ni ljevice ni desnice. On se ne da zavesti neopoganskom vjerom u prirodu i zaslijepiti se ateizmom neoliberalnog i neomarksističkog tiska. Zreli katolik se ne smije dati nagovoriti za kojeg demokratskog političara treba  ili ne treba glasovati. Onaj tko vjeruje u Boga poznaje jedino zapovijed: Ljubav prema Bogu i bližnjemu.Italija i Europa će imati budućnost jedino ako se usredotoče na kulturnu, moralnu i vjersku obnovu u vjeri Isusa Krista, Sina Boga živoga. Po svom uskrsnuću od mrtvih On je pobijedio mržnju, grijeh i smrt. I u znaku Njegovog Križa je i preporod katoličke Italije. Sveta Agnezo moli Boga za svoje Rimljane, za katoličku Italiju i za kršćansku Europu. Amen.

Gerhard Müller, https://www.corrispondenzaromana.it/il-futuro-dellitalia-e-delleuropa-non-e-negli-idoli-ma-in-cristo/

(s tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović)