Gafovima do pobjede za predsjednika

Milanovićevu marketinškom vraču Borisu Maleševiću "ljigavo" domoljublje i pozivanje na zajedništvo

Kad malo razmislim o tome što je obilježilo prošle predsjedničke izbore, osobito u mediji, a gdje drugdje, i na međumrežju, bez poteškoća uočavam kako su to tzv. gafovi. Zašto se umjesto ove "francuzice" nije koristila neka preciznija i odgovarajuća hrvatska riječ? Lukav izbor jer velika većina medijinih i politikinih konzumenata tek maglovito razumije što je "gaf" ili ima neko svoje "viđenje" značenja – dakle priprema je to za lov duša u mutnoj virtualnosti. „Gafom“ kao korbačem medija i intermedija (međumrežje) su mlatili jednu ženu, aktualnu Predsjednicu i ženu, dalje gledeć, spaljivali ju virtualno na lomači od gafova. To što je Predsjednik(ca) RH „u civilu“ zapravo žena, potpuno mi je nebitno, ali baš su ju oni koje/i se grade kako im je to bitno, pa uvode čak i "ženske kvote", zlostavljali s gafovima. Istodobno dok su se za nju „gafovi“ lijepili, lijepila ih medija i intermedija, dotle su se od pobjednika Milanovića jednostavno odbijali.

Kako prošli, tako i oni  nastali u predizbornom hodu. Nekako kao da mu je medija (i intermedija) obukla zaštitno anti gafovsko odijelo, skafander.

"Normalan gaf(onja) s karakterom"

Tako je uspio od gafova neokrznut pobijediti, a s hipergafovskim, jednostavnim, nesloženim nadsloganom "Normalno" (sadrži i "normalna", normalan") – kojega mu je smislio i donirao (nula novaca kao prilog kampanji ?) njegov marketinški vrač Boris Malešević. Osim ovoga jednosloženca dodao mu je i "pravi" slogan: "Predsjednik s karakterom". I tako je, pored ostaloga, protekle izbore obilježio i rječnik stranih riječi, pa pobijedio "normalan gaf(onja) s karakterom". Baš bih volio vidjeti zna li doista biračko "tijelo" (zašto samo tijelo, di je mozak?) pogoditi prigodno pravo, a kamo li više značenja riječi "gaf", "normalan", "karakter". Zato, svaka čast vraču i mediji, intermediji. Primjerice "normalno" ima zdravstveno i šire društveno značenje. Prvo sigurno znači kako je netko zdrav/a/o (psihički), a ako je u ranim pedesetima to bi moglo značiti kako je bio (malo?) "munjen", pa ozdravio. Društveno može imati još niz značenja; ne mlati ženu, ni inače nije nasilnik, nije narkoman, pijanac, huligan, ovisnik o kocki i niz još očekivanih i većinski poželjnih ne-ova.

S "karakterom" je, poglavito u politici, složenije. Karakter, ili osobnost ima svako Božje, neki tvrde Evolucijino biće od escherichie coli do predsjednika svake republike, čega li već. Nema bića bez karaktera. U politici, jerbo se eto radi o ljudima, potrebuju se ličnosti, ali ne s bilo kakvim karakterom. Nažalost neobično često se u njoj nasele na vrh – uglavnom silom golom, vojnom, ekonomskom, marketinškom, njihovim kombinacijama – ličnosti s kvarnim, lažljivim, opakim, zločinačkim… karakterom. Marketinška sila, tehnologija manipulacije, rudarenja po i ljudskih duša, uznapredovala je enormno, al' se nije makla od početka – od onoga što je opće poznato kao propaganda. Lov na ljude, individue, utjerivanje u stado kao ovce, a da ovce to razumiju kao – demokraciju. Na prvi pogled ne grize, ne smrzava do minus četrdeset i niže, ne grije preko sto…, baš suprotno, kao da marketing – veseli (ovce).

"Ljigavo domoljublje" i "trulo zajedništvo"

Vratimo se sloganu "Normalno/Predsjednik s karakterom". Što je dakle bolesno pa ga treba ozdraviti, vratiti u "normalnost"? Evo što kaže naš marketinški vrač Boris Malešević. "Bilo mi je više ružno gledati to ljigavo domoljublje i pozivanje na zajedništvo. Što se pod time misli, kakvo zajedništvo? Na zajedništvo se ne poziva u normalnim okolnostima. Danas se Europa razvija na individualizmu, a ne na zajedništvu. Zajedništvo poput onoga u bivšem Sovjetskom Savezu nam ne treba.“ (e-JL, "Boris Malešević: Osmislio Milanovićev slogan, ali nije naveden među njegovim donatorima", 9. 2. 2020.) Bolesno je dakle domoljublje, pa je "ljigavo" i kao takvo, možda poradi ozdravljenja, poziva se na još jednu bolest- zajedništvo. Svašta sam se o tom bidnom domoljublju naslušao, ali da bi bilo "ljigavo" još nisam čuo. Zbilja gadljivo, teško je i zamisliti. Možda ovako: otrovna sluz, ako i pomislite na njega, a kamo li ga taknete cijedi vam se niz prste, sljepljuje ih… Možda se već raspada pa je to  zadnja mu faza raspada. Ma fuj. Od samog domoljublja opasnije je zajedništvo. Kakvo zajedništvo, na njega se "ne poziva u normalnim vremenima". Vremena su pak "normalna" zato što se "Europa razvija na individualizmu". Tu smo dakle – svaki individualizam je dobar , a svako zajedništvo sušto zlo, tvrdi Malešević pri čemu on i njegovi istomišljenici zajedništvo poistovjećuju s "nacionalizmom" i sličnim pojmovima, ma to i ne izgovorili. To je pak obična glupost, odnosno najobičnija ljigava propaganda (može i marketing, naročito politički). Naša dijagnoza Europe, čak i njezina, glasi kako je ona na smrt bolesna od individualizama, a ne možda od zajedništva. Preopsežno za dalje razmatranje za ovaj tekstić.

Individua od sto tisuća milijardi "individua"

Sa stajališta te "individue" individualizam stoji ovako: Ona punoljetna, s pravom glasa, se sastoji od oko sto tisuća milijardi malih "individua" – stanica u suživotu i trajnoj i stalnoj uređenoj, programiranoj, suradnji – dakle u zajedništvu. Toliko o, recimo, biološkom, fundamentalnom individualizmu. Zatim, kad takvu, odraslu, individua, kinesku ili europsku, napadne koronavirus njezine "male" individue kreću u obranu/rat nevjerojatno sređeno i svrhovito- opet u zajedništvu. Druge odrasle individue, još zdrave, također to u zajedništvu čine – liječnici, znanstvenici… sve do vojske. Tako eto izgleda individualizam i na mikro i na makro planu. Zaključak: pozivanje samo na njega, ma i u politici, ljigava je i opaka propaganda.

Kakav gaf za gafom, glupost od individualizama, na koncu, sama sebi skače u usta, udara se, bumerangom, u mozak. A što to bi za kampanje? Milanović imao stožer (zajedništvo), podržala ga Partija (zajedništvo) donatori razni javno i tajno, da se ne lažemo (zajedništvo), ljigave marketinške vračeve razne (zajedništvo), pri čemu je sve spomenuto zajedništvo, a ima ih još, barem interesno i ideološki cementirano. I što smo to onda na kraju dobili? Ljigavo zajedništvo bez domoljublja jerbo je ono, možda, već krepalo?

Dok ovo pišem Izabranik (Zar njegovi glasači nisu iskazali zajedništvo?) još nije preuzeo dužnost, a učinit će to na inauguraciji (ustoličenju) koja će biti nešto poput male kućne zabave. Kaže medija bit će četrdesetak uzvanika, ipak, u kakvom takvom (opet) ma i slabašnom zajedništvu. Predpredsjednikom Vrhovnog suda će prisegnuti, a himnu će, na toj maloj zabavi inauguracije otpjevati Josipa Lisac. Dobar izbor, šteta Josipe. Ne znam zašto si uzvanici sami i ne pjevaju. Po najnovijoj informaciji (srijeda uvečer) nastupit će i klapa HRM Sv. Juraj i orkestar HV-a. Pred tako malo odabranih, na tako malobrojnoj priredbi? Vama se sve to čini normalnim? Nadao sam se kako će Zoran Milanović biti bolji predsjednik barem od Mesića, što doista nije teško, nu njegov (pred)start na Farmi Pantovčak ne obećava. Kaže meni moj "individualizam".

Mato Dretvić Filakov