Svojoj baki idem

Na grobu

Čak ni cvijeće više ne miriše isto

Izgubilo miris isprale ga boli

Baki na grob idem svijeću zapaliti

I ako je nema ja znam da me voli

Nisi danas sa mnom Bako moja mila

Pa da vidiš sina svoga kako plače

Bujica mi suza borama potekla

Ne trebaju riječi i od njih su jače

Samo neka teku isprati ne mogu

Sjećanja su dugo srastala u njima

Suđene su svakom suze, svijeće, cvijeće

Jednog će ih dana donositi svima

Čak ni cvijeće više ne miriše isto

Izgubilo miris isprale ga boli

Nisi danas sa mnom Bako moja draga

Tvoj jedinac uvijek do neba te voli

Vladimir Živaljić, Vukovar