Hrvatski Fokus
Znanost

Nove digitalne tehnologije protiv privatnosti

Ovako je Julian Assange govorio 2013.

 
 
Napredak informatičkih tehnologija kakav je utemeljen u Googleu najavljuje kraj privatnog života najvećem broju ljudskih bića i vodi svijet u totalitarizam.Knjiga The New Digital Age – Novo digitalno doba – jasan je i izazovan projekt tehnološkog imperijalizma koju su uredili dva glavna „čarobnjaka“ Eric Schmidt i Jared Cohen. Oni su u  tom eseju stvorili novi jezik američke moći  XXI. stoljeća. Taj jezik dokazuje  najbliskije  odnose koji su ikada vladali između američke diplomacije i Silicon Valleya. M. Schmidt je bio izvršni predsjednik Googlea, M. Cohen je bio savjetnik Condoleezze Rice i Hillary Clinton i obadvojica su idejna avangardna elita Googlea – Google think tank.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/03/wikileaks-julian-assange-cover-2010-scaled.jpg
Autori su se susreli u okupiranom Bagdadu 2009. i projekt ove knjige je tamo ugledao svjetlo dana. Lutajući među ruševinama ova dvojica su se oduševila idejom kako je tehnologija u mogućnosti američkom okupacijom slojevito promijeniti društvo. Došli su do zaključka da bi tehnološka industrija mogla biti moćno sredstvo američke vanjske politike.Knjiga hvali ulogu i način koji igra tehnologija u polaganom mijenjanju i modeliranju naroda i država, malo po malo, htjeli oni to ili ne, prema slici svjetske supersile. Stil je oštar, argumentacija osigurana, a promišljanje plitko. Ali to i nije knjiga koja je smišljena  da bude čitana. Ovdje se više radi o pozivu usmjerenom podržavanju savezništava.
 
PROGRESISTIČKA HRABROST
 
Novo digitalno doba je prije svega pokušaj Googlea da se postavi kao geopolitički vizionar Amerike, jedinog poduzetnika, koje može odgovoriti na pitanje: Kamo treba ići Amerika? I stoga uopće  nije iznenađujuće da se određeni broj najvećih izazivača rata okupio oko osiguranja obrane – meke sile Zapada (Soft power occidental). U zahvali se posebno ističe ime Henryja Kissingera uz ime Tonyja Blaira i bivšeg direktora CIA-a Michaela Haydena koji su sročili pohvalne kritike knjige.Autori zadovoljno prihvaćaju izgled „mudraca u bijelom“. Slijedom stranica raste vrjednovanje tamne kože kao hipotetične prednosti: žene ribarice Konga, crtači iz Bocuane, salvadorski borci protiv korupcije, nepismeni Masai pastiri iz Serengeta, svi su poslušno i poučljivo sazvani da im se prikažu progresističke vrijednosti Googleova telefona povezanog sa zapadnim carstvom. Schmidt i Cohen predlažu jednu učenu pojednostavljenu viziju sutrašnjeg svijeta. Oni predviđaju uređaje u suvremenom korištenju i one koji će biti poput njih u opticaju za nekoliko desetljeća i koji će sličiti ovima danas. „Progres“ napreduje u ritmu i nezadrživom širenju američke tehnologije. Već danas otprilike postoji milijun prijenosnih (portable) uređaja kojim upravlja Google i aktivira ih svakog dana. Dakle, Google i američka vlada se isprepliću u komunikacijama svih ljudskih bića, i onih koji žive u Kini (mizernoj  Kini!). Proizvodi vremenom postaju sve ljepši, aktivna gradska mladež spava, radi i kupuje s većom lakoćom i ugodom. Demokracija je svrgnuta tehnologijom nadzora a nadzor je entuzijastično preimenovan u „participaciju – sudjelovanje“.
 
Autori bacaju ogorčen pogled na veliku pobjedu Egipćana 2011. Oni odbacuju s prijezirom zahtjeve egipatske mladeži promičući „mješavinu militarizma i arogancije kao nešto što je zajedničko svim mladima“. Mobilizacijom putem društvenih mreža revolucija se može lakše izazvati ali i lakše završiti. U nedostatku jakih državnika one se ne mogu izmaknuti kontroli, pojašnjava Kissinger, a u koalicijskim vladama demokracije degeneriraju malo po malo u autokraciju – samovlađe. Knjiga osim ostalog tvrdi da više ne će biti „proljeća“ (ali je Kina sapeta konopcima).Schmidt i Cohen fantaziraju „o budućnosti revolucionarnih grupa koje će raspolagati solidnim financijskim izvorima. Jedna nova vrsta savjetnika koristit će sve što je na raspolaganju za točno uobličavanje političke ličnosti.“ Knjiga odražava tabue i opsesije State Departmenta. Ona izbjegava svaku značajnu kritiku Izraela i Saudijske Arabije. Ona potvrđuje, sa zaprepaštenjem, da je latinoamerički suverenistički pokret koji je tijekom trideset godina oslobodio toliko ljudi od plutokracije i diktatura koje su podržavane od Sjedinjenih Država, više jednostavno ne postoji. Osvrćući se na „ostarjele diktatore“ u regiji knjiga miješa Latinsku Ameriku s Kubom. I razumljivo autori se uznemiruju  omiljenim strašilima Washingtona: Sjevernom Korejom i Iranom.
 
KIBERNETIČKI TERORIZAM
 
Usprkos činjenici da je jedini odgovoran za dio nasilnih smrti u svijetu, terorizam ostaje glavna briga tisuća vezanih za američku vanjsku politiku. Kako je to opsesija koju treba pothranjivati čitavo poglavlje je posvećeno „budućnosti terorizma“. Iz toga saznajemo da je ta budućnost kibernetički terorizam. Slijedi jedan dugi ulomak kojim su pothranjivani strahovi posebno katastrofičnog scenarija u kojem kibernetički teroristi preuzimaju nadzor nad upravljanjem američkim zračnim prometom i upravljaju zrakoplove koji se zalijeću u zgrade, presijecaju električnu mrežu i izazivaju korištenje nuklearnog oružja. Pri tome autori stavljaju sudionike u numeričkim igrama u istu vreću s teroristima.Moje motrište  je potpuno drugačije. Napredak informatičke tehnologije kakvu promiče Google znači kraj privatnog života najvećeg broja ljudskih bića i povlači za sobom svijet u totalitarizam. A gospoda Schmidt i Cohen nam kažu da nestanak privatnog života pomaže vladama „represivnih autokrata“ da „usmjeravaju svoje građane“. Oni isto tako ističu da će sve ovo „otvorene“ i „demokratske vlade“ prihvatiti kao „dar“ koji će im pomoći „da bolje odgovore na brige građana i potrošača“. U stvarnosti gašenje sfere privatnog života pojedinca na Zapadu znači popratnu centralizaciju moći koja neizbježno vodi u zloupotrebu koja sve više zbližava „dobra“ društva s „lošima.“
 
Dio koji se tiče „represivnih autokrata“ opisuje mjere nadzora: sudačku raspoloživost koja dopušta postavljanje programiranih vrata za špijuniranje građana, kontrolu društvenih mreža i sakupljanje podataka o čitavoj populaciji. Sve ove mjere se već uveliko koriste u Sjedinjenim Državama. Ustvari, neke među njima, kao obveza korištenja stvarnog imena za svaki mrežni profil društvenih mreža uveo je sam Google.Prijetnja je tu ali autori o tome ne vode računa. Oni od Williama Dobsona uzimaju ideju da mediji u autokracijama „dopuštaju oporbenom tisku da suprotstavljanjem režimu shvate prešutne granice“. I ovo se počinje događati u Sjedinjenim Državama. Nitko ne sumnja u efekt odgovaranja Associated Pressa i novinara Jamesa Rosena na lancu informacija Fox Newsa. Ali nema analize na koji način se Google podvrgao zahtjevima koje je označio Rosen. Ja sam iskusio ove smjernice.
 
ZLOKOBNO DJELO
 
Ministarstvo pravosuđa je obznanilo proteklog ožujka da je treću godinu zaredom provelo istraživanja na WikiLeaksu. Sudska deklaracija određuje da su ciljevi usmjereni prema „osnivaču, vlasniku i voditelju WikiLeaksa“. Trećega lipnja otvoren je proces prema jednom izvoru WikiLeaksa, Bradleyju Manningu, proces u tijeku kojeg su dvadeset i četiri svjedoka optužena iza zatvorenih vrata.Ova knjiga je zlokobno djelo u kojem nijedan od dvojice autora u svom govoru ne nalazi mjesta za  promišljanje, a kamo li za kritiku centraliziranog titanskog zla u čijoj izgradnji sudjeluju. „To što je Lockheed Martin imao u XX. stoljeću, kažu nam Schmidt i Cohen, preuzimanje tehnologije i kibernetičke sigurnosti, bit će stvarnost u XXI. stoljeću. Oni su nesvjesno otkrili i primijenili slavno proroštvo Georgea Orwella. Ako želite imati viziju budućnosti zamislite Google naočale koje će imati koristi od sankcija Washingtona i biti usmjerene u vječnosti na bezizražajna ljudska bića. Gorljive pristalice tehnološkog kulta ne će u toj knjizi naći ništa što bi ih inspiriralo. Uostalom, izgleda da oni nemaju ni potrebe za tim. Ipak, čitanje ove knjige je veoma važno  svakomu tko je uključen u bitku za budućnost, i ima jednu jedinu vrijednost koja je imperativ: Upoznaj neprijatelja!

 

Julian Assange, osnivač i urednik WikiLeaksa, New York Times,

9. VI. 2013., https://billets-du-temps-perdu.blogspot.com/2013/06/nouvelles-technologies-fin-de-la-vie.html

(s franc. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Povezani članci

Soda bikarbona je – zdravlje!

HF

IZJAVA PATOLOGA: Od koronavirusa nitko nije umro

HF

Maske nikoga ne štite, nego pogoršavaju stanje

hrvatski-fokus

Zašto neki plodovi podsjećaju na ljudske organe?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...