Lubomir Michał Rogowski u Dubrovniku (4)

Dubrovnik je maestru Rogowskome, na dan sprovoda 16. ožujka 1954., iskazao vrlo rijetke i poslije toga neviđene počasti

"Ovdašnji ljudi piju sunčane proizvode od grožđa u obliku vina i rakije (u gradu daleko više vole likere nego rakiju, op. T.T.) Glavna hrana Dubrovnika je janjetina, zeleni kupus, divlja cvjetača, svinjetina, i obilje riba izvrsno priređenih. Moja osobna kuhinja je mnogo skromnija: žutanjci, crni kruh, maslac, med, šećer, kaša, riža, ponekad šunka, krumpiri, luk, češnjak, masline i sezonsko voće. Osim toga čaj, kava i vino. Živim kao feudalni knez."

Zapravo je živio kao vegetarijanac, pravio slane kaše koje je jeo u malim količinama danima i životario od nekoliko lekcija, većinom iz pjevanja. Bogate nije uzimao ako nisu imali talenata, siromašnima je davao jeftine lekcije, s tim da nije davao besplatno jer je primijetio da ga takvi ne cijene i odustaju od poučavanja. Treba istaknuti da je imao panteističke ideje, djetinjaste ideje o reinkarnacijama, te da je bio u mladosti mason.

Kako je proživljavao rat, u nemiru zbog zle sudbine poljskoga naroda (skoro 6 milijuna mrtvih op., T.T.), u brizi za budućnost svijeta, u tragičnim vijestima koje bude bolesne i strašne misli: na kraju je shvatio da time samo sebi šteti te se izolirao od novosti. Ostao je u Gradu nakon naredbe 1948. da svi stranci odu, rekao je da će se radije baciti sa Boninova nego otići iz Grada. Tada je otišao sa otoka Koločepa (Kalamote) njemački filozof Rudolf Panwitz koji je tu živio od 1921. do 1948. u daleko većoj osami. Upravo sam tražeći nešto o Panwitzu naletio na Rogowskoga koji je živio u mojem sv. Jakovu dok tu najljepšu mediteransku prigradsku oazu nije unakazila ljudska glupost i pohlepa.

Dubrovnik je iskazao maestru Rogowskome na dan sprovoda 16. 3. 1954. vrlo rijetke i poslije toga neviđene počasti. Tijelo je izloženo u atriumu palače Sponze; počasnu stražu držali su učenici Muzičke škole. U svega dva sata oprostili su se u mimohodu od umjetnika tisuće ljudi! Pjesnik i pjevač Bokelj Vjeko Pesenti oprostio se od svojega prijatelja stihovima; Narodna glazba, Gradski orkestar koji je svirao umjetnikove simfonije, predstavnici vlasti, kulturnih ustanova i udruga pratili su kola sa lijesom koja su putovala pola sata putem koji se može preći u 5 minuta. Kolege glazbenici V. Sagrestano, Z. Šapro, I. Bošković također su držali posmrtno slovo. Gustav Brili je 1958. napisao za djela R. "Dubrovačke impresije" i "Bljesci na moru": "to su muzičke oleografije u kojima umjetnik tonski (bolje bi bilo reći glezbeni, op., T.T.) slikar paletom živih tonskih boja slika divne šare poetskih i vječnim suncem obasjanih pejzaža našeg klasičnog grada."

Ileana Grazio se divi njegovom odnosu prema djeci kojima je čak davao ideje za igru. Pišući seminare Rogowskom na Muzičkoj Akademiji u Ljubljani dr. Cvetko joj je kazao: "Zbilja, dobro ste konstatirali kolegice, ovo je filmska glazba, koja nam ne samo slušno dolazi nego se stvaraju i vizualne slike". Njegova glazba ima u sebi mješavinu melodrame, veličanstvena romantizma klasike ali za moj ukus je podnošljiva u minijaturama, u većim cjelinama nema organskoga razvoja kompozicije već heterogene stvari se međusobno ne povezuju u cjelinu. Ali i priroda je takva, osim toga moja malenkost je glazbeno neobrazovana osoba bez sluha. Sreće Katić smatra ga najzaslužnijim za svoje formiranje, ljupko ga opisuje kako 200 skalina u sv. Jakovu prolazi starac u kupaćim sa vojničkom dekom i aktovkom u kojoj je držao vodu i cukar (šećer).

Kada je kupio barku djeca bi ga veslajući prebacili prema Gradu ili Lokrumu; poslije toga im je prepuštao za njihove pustolovine. Za svoje djelo Simfonija radosti kaže: "pisao sam je  u izuzetno teškim uvjetima, uslijed paklenskih moralnih muka i materijalnih nedostataka. Snažna koncentracija pažnje, neophodna za nastanak tog djela, zahtijevala je stoput veći napor nego u normalnim okolnostima. Za vrijeme dok sam pisao taj rad uspio sam se bolno i radosno uznijeti iznad mizerije života." Doduše kasnije je napisao i da "sve što je dobro u mom stvaralaštvu nastalo je na suncu Juga, bez napora, u blistavom oduševljenju. To je slika čovjeka Ludomira Mihała Rogowskoga!

(Svršetak)

Teo Trostmann