Kod Tibetanaca pokazati jezik znači zadovoljstvo, a kod nas ljubav
Aforizam nije afroditizam.
Ako mislim, dakle jesam, je li to onda ganc super.
Ako griješim je li to greška, grješka ili grijeh?
Ako se za Hrvatsku borio nije ju kupio.
Ankete govore da učenici loše pišu i govore hrvatski – tako ih uče učitelji.
Blago onima koji su se stigli na vrijeme opametiti.
Bolje i kiks nego niks.
Bolje je biti mrtav pijan, nego živ a trijezan.
Dali su mu tašnu, poklonili mašnu, oduzeli plug, jer je postao drug.
Dinamovci se konačno ugledali na Hajdukovce kojima je sudac neznalica.
Dobro je slaviti blagdan kada se blaguje, a potom praznik radi pražnjenja.
Dobra volja je najbolja.
Dobrovoljci ratuju zbog raznih razloga ili potreba.
Golubovi mira su pokrepavali čekajući let prema Srbiji.
Hvala Bogu što još mogu.
I akademik može postati kolerik, sangvinik, melankolik, flegmatik i alkoholik.
Ima li i u saborskim sobicama kamera kao na svakom ćošku?
Izgleda sa su Zagorci i Srbi u nekom srodstvu jer govore ekavski.
Jedino HF njeguje mentalnu higijenu nacije.
Je li bolje biti picek ili pajcek.
Je li bolje mini, midi ili maksi?
Jesu li političari, čelnici i vladari isti ili slični.
Još uvijek se ne zna imamo li more, brdo ili suficit problema.
Kakvo je to novo prevaranciono glasovanje?
Kod Tibetanaca pokazati jezik znači zadovoljstvo, a kod nas ljubav.
Koga svrbi taj se češe, a tko se češe i njega svrbi.
Koji je u nogometnoj momčadi čovjek?
Kolinda je Plenkoviću brand, a meni bend.
Krali bi i bili pošteni, bili vjernici a mrzili, jeli bi a mršavili.
Ljevica bludnica – desnica pesnica.
Ljudi najviše umiru od smrta.
Mijenjao bih debele knjige za bundu.
Misli globalno – djeluj lokalno.
Mokra se braća dijele na rakijaše i vinopije.
Mnogi su zadovoljni i s malom.
Mogu li ljudi biti i pozitivno ludi.
Može li se sočnije psovati na hrvatskom ili na mađarskom?
Najslađa je riba iz krivičije.
Navodno homo politikus potječe iz Štopldorfa.
Nažalost, Ruža više nije hrvatska, već europska.
Neke drže tri kuta, neke četiri ugla, a neke pet ćoškova.
Nekoć je Maks Špricer bio poznati birtaški znanstvenik.
Nije ni novinaru lako s urednikom ili nedajbože s urednicom.
Nije pristojno prisluškivati kad baba čučne.
Ni u HDZ-u više nema trte-mrte.
Novinarima je važan sv. Vid, ali ne poštuju i sv. Sluh.
Obraćeni komunisti na Martinje su klicali „srk i čepić.
Odavno su prorekli propast svijeta, pa nikako dočekati. Jedino dočekasmo propast agrikole. Bolje išta nego ništa.
O državi se brine vlast, a o društvu?
O godinama ne govore godine koliko vrat.
Otkako je štrajk djeca više ne mole fraj.
Pa kako ću bez cigarete, kavice, gemišta i barem jednog ljetovanja?
Pijancima bi bila najprikladnija nebeska cesta.
Pjeva kao nekoć Verica Svobodica pa Njikoševa Đulina.
Prvi maj bi se i dalje službeno slavilo da se malo modernizira u fašnik.
Po želji u krematoriju otpjevaju Falu ili Ja se opraštam drugovi sa vama.
Poremećeni imaju dvije šanse: Remete i Vrapče.
Prodajmo antiku – kupimo romantiku.
Prošlost je sjeta, a budućnost luda želja.
Rakija je profitabilnija od vina jer se brže opiješ.
Rakija je zdravija od vina jer u njoj nema vode.
Razni titulaši znaju izgovarati i pisati riječi i tuđice koje ni pas s maslom ne bi pojeo.
Sanader nam je javno obećao da će Pelješki most biti izgrađen. Zaista, već se gradi.
Samo neradnici i političari rado i stručno raspravljaju o praznicima i neradnim danima.
Sestre su ljubomorne na učiteljice koje mogu i smiju masovno štrajkati.
Stari pamte kad su se prviput poljubili, a mladi kada su izgubili nevinost.
Samo je velikim Hrvatima važno hoće li neki dan biti spomen-dan, blagdan, praznik, radni ili neradni dan, ali nikome nije svetak.
Starački dom je hotel s gostima i kolodvor s putnicima.
Šiparica komadu: Ja se konja bojim jer sam malena…
Tko je počeo zaboravljati neka samo resetira.
Trebale bi nam novine ISTINA koje bi smjele objavljivati sve gluposti pametnih i odgovornih koje slušamo i čitamo. Učili su me da moram u školu da ne moram raditi.
U mnoštvu stranaka nedostaje nam još strančica „TITINI PIJUNIRI“.
U staračkom domu mladi vladaju, stari stradaju.
Za Titom tuguju, a za Zrinjske i Frankopane nisu ni čuli.
Zagorski i dalmatinski vinogradari su ateisti ako ne štuju sv. Martina.
Zahvaljujući sindikatu više ne možemo više dobiti fusuguz.
Zašto me hrvatski vođa u Vojvodini toliko podsjeća na četnika?
Zašto se javno zdravstvo ne bi bavilo epidemijom pljuvanja i bljuvanja?
Zašto nas nitko ne poučava kako se novine čitaju između redaka?
Zašto je samo Vlada protiv štrajka kada to svima paše.
Zašto svoj poraz kao pobjedu ne posveti barem ženi.
Zašto vjernice štuju sve svece, osim sv. Martina?
Zašto je ljepše zvati se baka, a ne baba?
Zašto se staro jednoumlje ne nazove po novom – unikat.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više