MUDROSITNUCE – Ne očekuj pomoć u dan zao

Spasite li čovjeka, spasili ste i sve čovječanstvo!

 

 

Niti vjera ni u život nada nisu prepreka Koroni da kad-tada na tvoja vrata pozvoni.

 

Tko se hvata i za nade slamku, lako padne u beznađa zamku.

 

Nije lako živjeti na domak sreće dobu a sve bliže biti – grobu.

 

Ne može biti mira ni u ovom vijeku ako je čovjek vuk čovjeku.

 

Poslije mrkle noći uvijek zora sviće. Vjeruj da i sutra tako bit će!

Kiša spere suze od nesreće, ali ne će i one od sreće.

 

Ne očekuj pomoć u dan zao, ako i ti nisi drugom pomogao.

 

Spasite li čovjeka, spasili ste i sve čovječanstvo!

 

Iako poneki šutnjom skrivati svoje rane vole, one ih ipak bole.

 

I od malih slova abecede čitava se povijest isprede.

 

Poneki su ljudi i od kriške kruha siti, a mnogi se ne mogu ni brdom kolača zasititi.

 

Skromnost je vrlina ljudi sve dok im ne naudi.

 

Ni brdom skupih kuna ne mogu se kupiti ljudska srca ljubavi puna.

 

Da su i debelom zemljom pokrivene, mnoge tajne bivaju otkrivene.

 

Budni nam snovi mogu postati java, ako ih se dvije-tri noći prespava.

 

U svakoj nevolji strpljenje je prijatelj najbolji.

 

Ni točnosti modernih satova se ne može vjerovati, jer se i oni mogu okretati.

 

Da te drugi prevarili ne bi, vjeruj dragom Bogu a kadgod i – sebi!

 

I u muci često sreće ima, jer ju Bog dariva dobrima i zlima.

 

U velikoj nevolji hitna pomoć ne stiže sa neba, pa čovjek čovjeku hitno pomoći treba.        

 

Malkica Dugeč, 30. 3. 2020.