Vrijeme je za vladu nacionalnog spasa

Kad-tad doći će kraj ovome zlu. Treba se pripremati za ono poslije

Korona virus hara Svijetom. Hrvatska tu nije nikakav izuzetak. Više nije važno, osim za znanstvenike, kako je taj virus nastao. Za geostratege i političare je bitno i važno gdje se virus prvi put pojavio, tko ga je kome donio ili tko ga je gdje unio. Kad se to sazna, onda će se znati zašto je to bilo baš tako, kome to koristi i za što? Svijet je već davno Globalno selo, zbog mnogo čega. Pod opsadom korona virusa, opća globalizacija se sputava i pomalo nestaje. Učvršćuju se postojeće granice i stvaraju nove, uz puno barijera i uvjeta. Svi sve više postaju svjesni sebe, svojeg teritorija, svojeg naroda, svoje odgovornosti i svojih zadaća. Kako bi se spasilo što više ljudskih života, rade samo oni bez kojih se ne može živjeti i opstati. Prišlo se strogim mjerama, u svim sferama rada, djelovanja i života, određenoj izolaciji, samoizolaciji, ograničavanjem kretanja građana, bez fizičkih  socijalnih kontakata, podizanjem opće i posebne higijene, posebice osobne, pranje ruku, održavanje čistoće oko sebe, doma i vani, čuvanjem sebe i drugih, od dosad neviđene zaraze korona virusom, nepoznatog sastava, jačine, vijeka trajanja, mogućnosti  mutiranja, povrataka nakon smirivanja pandemije, u istom, sličnom ili novom obliku i načinu širenja. U toj borbi s ubitačnim virusom, sve drugo je stalo, osim onoga što je nužno potrebno za održavanje svakodnevnog fizičkog života.

Osim liječnika, medicinskih sestara i tehničara, postoji čitav niz djelatnika raznih struka bez kojih se ne može biti: prvenstveno tu su trgovci, blagajnici, pekari…, službenici u raznim ustanovama, koji se nikako ne mogu izolirati i u kontaktu su, bilo kakvom, pa i fizičkom s građanima. Oni su na prvoj liniji obrane. Mi svi im u tome moramo pomagati, što najbolje možemo i najviše znamo. To može biti samo onda, ako bez pogovora slušano upute, naloge i naredbe nacionalnog Stožera. Nije to nikakva uzurpacija demokracije, sloboda i prava čovjeka od Stožera ili njegovih članova, već nužna potreba i jedina moguća, za sada djelotvorna mjera  protiv korone.  Nema tu sad mjesta nikakvoj borbi za demokraciju, ideološkim borbama, lovu na političke poene, izmišljanje tople vode, inovacije i kreacije. Sve dok se ne pronađe adekvatno cjepivo moramo se držati mjera  iz prošlih stoljeća za vrijeme, epidemija i pandemija – izolacije i higijene (osobne i političke).

Nitko nije imun na ovaj virus. Virus ne bira koga će zaposjesti i na kome će parazitirati. Neke skupine građana su ugroženije od drugih, te imaju poseban tretman, kojeg se moraju pridržavati, na svakom mjestu, na svakom prostoru, u svako vrijeme i u vrijeme Velikog tjedna i Uskrsa. Svako zlo dođe i prođe. Tako će i ovo. Korona virus će uzeti svoje žrtve, u svakom pogledu i na puno načina. Bilo bi dobro pripremiti se za vrijeme koje dolazi nakon toga. U svim područjima rada, djelovanja i života doći će promjena, uslijed stajanja, opustošenja, ograničenja… Tu su nužne promjene, negdje i radikalne, da bi se što prije vratili na staro, uz što manje stresa i šteta. Nitko i ništa više ne će biti kao prije pandemije (epidemije), niti u svijetu, niti u EU, niti  kod nas.

Iako, nas je epidemija korone fizički odvojila, u svim drugim socijalnim, političkim, stručnim, svjetonazorskim, filozofskim, građanskim, susjedskim, rodbinskim, ljudskim… segmentima, nas je zbližila, ujedinila sinergetski ojačala, nacionalno osvijestila, opametila,  vratila  povjerenje  u one koji sada brinu o nama, odgovorni su, stručni, normalni, pristupačni, transparentni, s jednim jedinim ciljem sačuvati svaki ljudski život. Uz iznadljudske napore, bez pompe, samohvale, egomanije, isticanja (osim nekih “bolesnika”), uzimanja posebnih zasluga, uz veliku požrtvovnost, daju sve od sebe u preventivi i kurativi, ne dajući  izjave  koje nemaju pokrića, naročito u smislu, kad će ovome zlu, koje nas je snašlo, pandemiji (epidemiji) korone biti kraj.

Kad-tad doći će taj kraj. Treba se pripremati za ono poslije. Najmanja briga je tu za školstvo, odnosno što će biti sa školskom godinom, njezinim završetkom, ocjenjivanjem učenika, upisom u prvi razred, srednju školu i na fakultet. Ne će svijet propasti i ništa se strašno ne će dogoditi, ako jedne školske godine učenici ostanu bez ocjena, upišu se tko gdje želi, a onda, zna se, u idućoj godini se prilagoditi, onome što smo dobili i malo pomalo stanje dovoditi u normalno. To bi čak mogao biti dobar, iako prisilni eksperiment za upise. Važno i bitno je da se na djecu, profesore (učitelje) i roditelje, ne vrši nikakav pritisak i izaziva dodatni stres. Stanje je izvanredno, pa se tako moramo i ponašati. Napravljeno je najviše moguće u danim okolnostima. Idemo dalje, svi zajedno i svatko na svojem radnom i građanskom mjestu bi trebao dati od sebe najviše što može, kako bi posljedice krize izazvane koronom, što bolje prebrodili. Tu je velika odgovornost i veliki dosad neviđen posao za našu vlast i vladu. Nije ovo vrijeme za politička prepucavanja, bildanje stranačkih mišića, nadmudrivanje, pametovanje, preuzimanje ili krađa nekakvih zasluga koje smo zaslužili ili nekome ukrali. Ovo je vrijeme za glave na kup, bez obzira tko je čiji, u kojoj je stranci, koje mu je političko opredjeljenje, svjetonazor i filozofija. Po uzoru na Stožer za suzbijanje korone, bilo bi dobro sastaviti vladu, bez ikakvih izbora. Potrebno nam mnogo takvih Stožera, u svim područjima. Postoje ljudi koji mogu formirati stručne timove i odabrati vođu tima, svakog Stožera, pa i Vlade, u kojoj bi bili najbolji ljudi po svemu, znanju, obrazovanju, stručnosti, sposobnostima, vještinama, karakteru, poštenju, hrabrosti, žrtvovanju, služenju građanima i državi radeći za dobrobit svakog pojedinca i svih nas.

Ratna vlada bi mogla poslužiti kao uzor. Ovo sada nije rat. Ovo je gore od rata. U ratu znaš što moraš napraviti, pogotovo kad na čelu države imaš sposobnog stručnog i domoljubnog čovjeka, koji vidi, zna, hoće i može napraviti ono što je potrebno. U ovakvim teškim situacijama se mnogi ljudi kale. Nastaju i postaju veliki i hrabri ljudi. To su napravili sami od sebe, svojim radom, znanjem, zalaganjem i žrtvom. Tako su oduvijek nastajali i danas  nastaju istaknuti vojskovođe i veliki državnici, ne izabrani, nego pravi i odabrani.

Ankica Benček