U Hrvatskoj jedino nogomet je uspješan

Umjesto da smo gazde u Hrvatskoj postajemo sluge EU-a

Da je država vođena kako su vođeni Hrvatski nogometni savez i GNK "Dinamo" Hrvatska bi bila u svjetskom i u europskom vrhu kojeg predstavljaju HNS i GNK "Dinamo"! Neupitne zasluge za spomenutu činjenicu imaju pok. Vlatko Marković, Zorislav Srebrić, Damir Vrbanović i Zdravko Mamić s ostatkom IO HNS-a. Jednako tako za gospodarski neuspjeh Hrvatske države, što vrijeme više odmiče, sve je teže ustanoviti likove koji su omogućili prodaju naših banaka vlasnicima čije su naše banke njihove filijale. Pojma nemamo tko je, k vragu, odgovoran što se raspala ili rasprodala Prvomajska s vrhunskom tehnologijom. Znamo kako se prodala Pliva, ali pojma nemamo tko je u toj prodaji profitirao i zašto je zanemaren Imunološki zavod. Naravno da ne znamo tko je sve sudjelovao i tko je sve odgovoran u prodaji INA korporacije, a još i manje tko je utopio brodogradilišta, baš kao i poljoprivredna dobra koja umjesto proizvodnje za potrebe Hrvatske, pa i izvoza, njeguju trgovinu uvozom voća, povrća i ostalih poljoprivrednih kultura.

Pokazalo se i, na kraju, dokazalo se da je hrvatski nogomet jedini uspio svojim rezultatima pomiriti sve, ama baš sve, što naša politika uporno želi svađati. Uspjesi naše reprezentacije i njeno participiranje u fondovima FIFA i UEFA asocijacije nedvojbeno je veeeliko djelo iznimno sposobnog organizatora i menadžera Zdravka Mamića čija je baza nogometnog razvoja stanovala u GNK "Dinamu". Nogometna škola iznjedrila je plejadu igrača zanimljivih gladnom europskom tržištu. Uz osobnu viziju Zdravka Mamića koji je pronalazilo igrače među kojima valja posebno istaknuti Brazilca Eduarda Dudua pa sve do Španjolske iz koje se u Dinamu razvio Dani Olmo. Obojica su u Dinamu stekla slavu na kojoj je bila utemeljena reprezentacija i klub GNK "Dinamo". Od svega je najzanimljivije da je kreator nogometnih uspjeha bio Zdravko Mamić koji je od transferiranih igrača stvorio materijalnu osnovu koja nije imala nikakve veze s troškovima državnog proračuna. Naprotiv, punila ga je što naše pravosuđe nije uzelo u obzir kod izricanja kazne kojom je osuđen Zdravko Mamić na šesti pol godina zatvora.

Za Hrvatsku, ovakvu kakvu imamo, ništa ne vrijedi što se obranila od srpske agresije, što je postala neovisna država i članica EU-a, kad se nije uspjela osloboditi unutarnje subverzije koja je dosegla vrhunac od neidentificirane skupine koja je ispisala svastiku (kukasti križ) na poljudskom stadionu u kvalifikacijskom susretu za nastup na EP-u protiv Italije u Splitu i kažnjena od UEFA-ine asocijacije oduzimanjem boda, iznosom kazne od 100.000 eura i zabranom igre pred svojom publikom. Stvarno! Zar je moguće da se prestalo istraživati čiji bi to mogao biti interes? Zar je moguće učiniti išta ružnije protiv vlastite države od čina njenog međunarodnog brukanja. Ostat će taj crtež i izvedba dobro čuvana tajna i, naravno, nacionalna sramota koja se nije trudila otkriti kreatore subverzije u državi čiji je narod stoljećima bio žrtva Ugarske, pa Austro-Ugarske, pa dinastije Karađorđevićeve Jugoslavije, pa Pavelićeve NDH države, pa Titove Jugoslavije da bi danas građani Hrvatske bili dio pomno planirane režije i izvedbe vođene za diskreditaciju, difamaciju ili? Kako nazvati čin, čija je istraga započela prema HNS-u, kako bi se dobilo na vremenu potrebnom tadašnjoj vlasti za uništavanje tragova subverzije, zar baš u Splitu?

Ispisana svastika bila je bjelodani dokaz da se SDP-ov ministar Željko Jovanović nije "proslavio" u medicini već u "politici" sa zadaćom diskreditiranja HNS-a kad je nogometnu organiziranost, o kojoj pojma nije imao, proglasio močvarom koju je valjalo isušiti kako se ne bi bavio komarcima i malarijom koju prenose. Nije uspio! Podcijenio je HNS koji je bolje organiziran od Ministarstva na čijem je bio čelu, pa i od države kakvu imamo. Još od osvojene bronce na SP-a u Francuskoj (1998.) HNS je prestao biti ovisan o proračunu Republike Hrvatske i kao takav, doslovce, bio je u inat strukturama odnjegovanim "sposobnostima" uplitanja za poslove prljavih ruku.

Odavna je poznata fraza da novinama možeš ubiti insekte i čovjeka. Mislim da su u tom smislu naši mediji, ne samo ubili osobu, nego čovjeka u čovjeku, kad su sposobnost, iznimnu sposobnost, Zdravka Mamića kriminalizirali i vrijeđali u prostorima od maksimirskih tribina pa sve do medijskog progona. Nije valjao grlatoj skupini navijača ili, bolje rečeno, dirigentu navijačkog orkestra, kad je prodavao igrače, niti kad ih je dovodio u klub. S tribina se orilo "Mamiću lopove odlazi iz svetinje!" Stvarno je upitna klupska svetinja koja svoje oduševljenje i nezadovoljstvo slavi i protestira uz rekvizitarij palica, baklji, petardi, a da ne kažemo koliko i upotrebom hladnog oružja prema kojima su se naši organi reda svojim intervencijama na stadionima i izvan njih odnosili kao prema vježbi ili kao treningu za nepredviđene situacije umjesto poslom otkrivanja i suzbijanja nasilja i subverzije.

Zdravko Mamić je GNK "Dinamo doveo do stupnja međunarodnog respekta i posebno je zaslužan što su transferirani igrači postali dio kostura nacionalne vrste koja je, čini se, osim na SP u Africi, sudjelovala na svim EP i SP zarađujući iz fondova FIFA-e i UEFA-e za sebe, za stručni stožer HNS-a i za državni proračun. Država koja spomenutu činjenicu ne respektira i koja je oslonjena na Željka Jovanovića i ljude poput njega nije i ne zaslužuje osobu poput Zdravka Mamića!!!

Od dana ispisane svastike na poljudskom stadionu do uspjeha na SP-u u Moskvi ostao je nedodirnut ex ministar Željko Jovanović koji je činio sve što je mogao da bi nogometu lijepio ono što mu se nije sviđalo, a to je nacionalni uspjeh! Mijenjao je i dopunjavao Zakon o športu. Uveo je športsku inspekciju i legislativom pokušao eliminirati osobe za koje se držalo da su zaslužni za nogomet kakav imamo. I dodao bi imao je podršku medija! Medijska hajka davno započeta protiv Zdravka Mamića nije prestala do današnjih dana; ona ga tretira kao bjegunca od pravosuđa, a ne od nepravde suda. Izgleda da to neće prestati sve dok se ne otkriju kreatori ideje i izvođači svastike. Poljudska svastika krije i čuva cjelokupnu subverzivnu aktivnost ljudi koji Hrvatsku ne doživljavaju kao željenu državu i ostatak su, van svake dvojbe, dobro umreženih dijelova tajnih službi Titove Jugoslavije koja je u diverzijama imala bogato iskustvo što je gibalo od lažnog predstavljanja pa sve do loženja vatri na kojoj su se grijali.

Doček reprezentacije sa SP-a iz Moskve bio je trijumf i dokaz da u močvari nije gacao naš nogomet nego dio političara koji su činili sve, ama baš sve, kako bi uništili najmoćniji socijalni agregat. Doček je bio bez ijednog nacionalističkog incidenta, ponosan i dostojanstven kakav je hrvatski narod. To nas navodi na zaključak da su politički incidenti osmišljene konstrukcije nacionalne destrukcije. Na dočeku nije bilo niti jednog političara, ali ni stranačkog zastupnika. Igrači i stručni stožer okruženi običnim i nepolitičkim narodom slavili su uspjeh rijekom ljudi što se slijevala od aerodroma do Trga bana Josipa Jelačića na kojem je na samom kraju tv režija uspjela degradirati pjevača Thompsona u čijem nastupu nitko nije želio prepoznati politiku već istu onu silinu i snagu kojom je Hrvatska odoljela agresiji koja nije bila čuvar, toliko zagovaranog, bratstva i jedinstva nego nasilja nad pravom na slobodu i nacionalnu samostalnost Hrvatske.

Što se sve činilo na putu slave HNS-u i reprezentaciji, ali ništa manje ni GNK "Dinamu"!? Od medijskog pritiska do provokacija s tribina stadiona pokušavalo se hrvatskom nogometu, ne samo lijepiti ono što su željeli, nego doslovce podmetati balvane kako bi se onemogućio uspjeh. Ne samo sportskog dometa, nego i njegove financijske neovisnosti o sredstvima proračuna Republike Hrvatske. Žalosno je i za sudbinu Hrvatske tragično da lik poput Željka Jovanovića i medijski sklonih novinara nisu u stanju ili naprosto ne žele osuditi ljude što koriste čak i Sabor kao zastupnici što svojim postupcima vrijeđaju i omalovažavaju napore koje je činio  Zdravko Mamić; on nije, kako se piše, bjegunac od pravde nego od pravosuđa kakvi imamo u spomenutim slučajevima od Prvomajske, Plive, INA korporacije, Brodogradilišta i poljoprivrednih dobara nije pobjegao od pravde nego od našeg pravosuđa. Umjesto da smo gazde u svojoj državi naši su građani sve više sluge u državama EU-a.

Željko Mataja