Dezerter Vulin nahvalio dezertera Milanovića

Za Zoranove vladavine Aleksandar je hodao po Hrvatskoj – od Jadovna, preko Karlobaga do Paga

Najbolju pohvalu za dvostruku uvrjedu, u samo nekoliko dana, poginulih dragovoljaca i hrvatskih vojnika u Domovinskom ratu (obrambeni i oslobodilački) aktualni predsjednik dobio je od Aleksandra Vulina, srbijanskog ministra obrane, kako bi oni rekli „ministra vojnog“. Taj tip, ološ, kažu Srbijanci – sve u nastavku zapravo citati onih Srbijanaca koji ga se srame i politički i ljudski – dezerter u ratu devedesetih, ispiljen ispod suknje Mire Marković (stranka Jul), narkoman, peder itd. Hvali našega Aktualnoga. Ministar koji si je kao ministar kupio stančugu za lovu koju mu je darovala „tetka iz Kanade“ u kešu, a po koju je onda morao ići – u Kanadu, valjda, dvadesetak puta, jer je unos gotovine u Srbiju ograničen na relativno malu svoticu (nekoliko tisuća eura). Naravno kako se radi o sirovoj laži, ali takav je to režim.

Kao „ministar vojni“ odslužio je „vojni rok“ u rezervi u razdoblju od, ciglih, četrnaest dana, nedavno. I pred takvim tipom, čude se Srbijanci i revu nad svojom junačkom prošlošću, „salutiraju“ aktualni srbijanski generali. Bio i, neradnik, bez staža u radu, osim politici, a ministar rada. Svojedobno, mislim kao ministar rada, Vulin je hodao po Hrvatskoj, za Milanovićeve vlasti, sve do Jadovna, a na kraju te „srpske fešte“ neki sudionici su se zatim otisnuli lađom – iz Karlobaga (kud baš!) do Paga. Malo se, eto, produžila „crta“ što smo tada na ovim stranicama i zabilježili. Za razliku od ovdašnje medije. Vulin je, valjda još uvijek, ovdje persona non grata. Naime, bio se lukavac  dosjetio nešto svoje vojske presvući u civile, a u putne torbe im natrpao vojničke odoru. Plan je bio kad dođu, „osvoje“ Jasenovac, samo se presvuku. Zbiljam lukavo.  

Izbjegavanje sudjelovanja u osvajačkom ratu mogli bismo mu upisati kao plus – da nije bio pripadnik srbijanskog nacional-socijalističkog režima, pa time i daleko opasniji od običnog srbijanskog vojnika gurnutog u osvajački rat. U obrambenom ratu ni naš Aktualni se nije laćao oružja, ni dragovoljno, a ni poziv nekako nije stizao, pa su on i Vulin – a što ja tu mogu, eto, „bez oružja braća“. Sad kad ga je još Vulin politički izgrlio, tko zna kamo će to ići, jer nisam primijetio kako se Milanovićev „kabinet“ od Vulinove pohvale ogradio. Vulinova pohvala Milanoviću dostatan je komentar njegovog odnosa prema poginulim hrvatskim dragovoljcima čemu više nikakav dodatni osvrt nije potreban, pa ću od toga dezinficirati i ruke i mozak. Ne će na me taj virus.

Mato Dretvić Filakov